Nijedan član Avengera ne može se pohvaliti time da je prethodno imao pet samostalnih filmova. Spider-Man može, ali mu to nitko neće povjerovati. Em mu prijašnji filmovi nisu bili vezani uz Marvelov širi univerzum, em on još uvijek nije službeni član Avengers ekipe. Ovo drugo posebno ga muči u Homecomingu i po tome je poseban. Peter Parker je, naime, najmlađi superheroj Marvelove postave sa svojih 15 godina. Možda ne izgleda tako jer glumac Tom Holland ipak ima 21 godinu, ali mladoliko lice mu ide u prilog.

Spider-Manove godine ne spominjem bez razloga jer one nekako najbolje oslikavaju stil filma koji je drugačiji od svega u nizu Marvelovih ostvarenja, ali i od dosadašnjih filmova o čovjeku-pauku. Peter je ovdje još uvijek srednjoškolac i film vas jako dobro podsjeća na to kroz motive nastave, školskih izleta/natjecanja, maturalne zabave, tinejdžerskih partyja itd. U prvoj polovici filma zbog toga imamo taj mladenački ugođaj, a on se savršeno uklapa u Spider-Manovu priču.

Naime, Peter Parker je u Homecomingu već postao Spider-Man pa film ne prolazi kroz događaje paukovog ugriza, smrti ujaka Bena itd. To je maksimalno rasteretilo radnju i dalo prostora filmu da istraži Spider-Manove strane kakve do sada nismo vidjeli. Pri ponovnom upoznavanju s likom gledatelj zapravo svjedoči Peterovom upoznavanju s potencijalom svojega odijela. Svi znamo da Spider-Man može ispucati mrežu i vješati se pomoću nje, no i on sam je iznenađen kad shvati koliko različitih vrsta mreža i ostalih funkcija posjeduje.

Pri ponovnom upoznavanju s likom gledatelj zapravo svjedoči Spider-Manovom upoznavanju s potencijalom svojega odijela.

Moram priznati da sam oduševljen maštovitošću oko Spider-Manovih mogućnosti. Nakon nebrojeno mnogo stripova, filmova i videoigara, Spidey sada koristi neke stvari koje su prirodan fit njegovom arsenalu, a čak su i toliko aktualne da je gledatelju sasvim logično zašto se npr. koriste dronovi ili virtualni asistenti po uzoru na Siri, Alexu ili Cortanu. Tijekom gledanja filma čak mi je došla misao koliko bi genijalno bilo kad bi nova Spider-Man igra iskoristila svu tu maštovitost na raspolaganju.

Iako je Peter Parker već postao Spider-Man, glavna tema filma je njegovo sazrijevanje u superheroja. U pitanju je nešto slično onome što je Iron Man prolazio kroz svoj serijal – isprva je bio egoistični heroj dok nije naučio biti timski igrač. Spider-Man u Homecomingu uči da treba birati svoje bitke, ali mu ne pomaže to što je adolescent pa iz njega izbija pobunjenička nota. Uz to, nitko ga od odraslih ne shvaća skroz ozbiljno – barem dok ne naleti na glavnog negativca.

Zanimljiv je odnos između Vulturea i Spider-Mana jer obojica imaju nešto za naučiti jedan od drugoga.

Zanimljiv je odnos između Vulturea i Spider-Mana jer obojica imaju nešto za naučiti jedan od drugoga. Vulture je jako dobro osmišljen u kontekstu formiranja Spider-Mana prema opisu „prijateljski heroj iz susjedstva“ koji je došao izravno iz stripova. Iako Vultureova uloga ima neke sličnosti s različitim negativcima iz prijašnjih filmova o Spider-Manu, on je taj koji indirektno definira Spider-Mana kao drugačijeg od svih dosadašnjih Avengera.

Ima nešto u tom nizu da se svi likovi iz postave Avengera bore protiv prijetnji na globalnoj skali dok Spider-Man sprječava krađu bicikala na ulici. Stvarno sam oduševljen kako je ta uloga negativca iskorištena da bi to sve skupa kliknulo u shvatljivu cjelinu.

Dok do tog klika dođe morat ćete pretrpjeti netipično smotanog i neučinkovitog Spider-Mana. Bilo je humorističnih dijelova i u prijašnjim filmovima, ali ne sjećam se da je ijedan bio toliko slobodan da posprda slabosti lika o kojima možda niste ni razmišljali. Kad pomislite na Spider-Mana vjerojatno ga vidite kako se njiše među visokim neboderima. No, kako se Spider-Man kreće kad nema visokih zgrada na koje bi mogao zalijepiti svoju mrežu? E, na takva pitanja Homecoming daje prilično smiješan odgovor.

Kako se Spider-Man kreće kad nema visokih zgrada na koje bi mogao zalijepiti svoju mrežu? E, na takva pitanja Homecoming daje prilično smiješan odgovor.

Nekima možda neće sjesti to što gledamo Spider-Mana koji je šeprtljav. I meni su osobno nedostajale neke scene u kojima bi Spidey znao što radi. Odnosno, htio sam ga vidjeti u nadmoćnom izdanju kad film već daje na znanje koliko taj lik može biti sposoban, odnosno koliko mu mogućnosti njegovo odijelo pruža. Međutim, fokus filma nije na tome, baš kako je to bio slučaj u Ant-Man i Doctor Strange filmovima. Drugim riječima, ovo nije treći film o porijeklu Spider-Mana, ali je na kraju doista treći film o njegovom razvoju.

Uz činjenicu da je naklonjeniji mlađoj publici, razumijem zašto bi nekome Spider-Man: Homecoming mogao biti vrlo prosječan film. Ipak, to ne umanjuje značaj da se ovdje radi o do sada najpametnije posloženom filmu za kultnog pauka. Kad ga gledate iz tog kuta, taj tinejdžerski štih filma doista služi nekoj poanti.

Možda ste ju vi prerasli jer vam je Nolanov Batman definicija onoga što jedan film o superherojima treba biti. Međutim, nisu svi superheroji isti, pa ni filmovi o njima ne bi trebali biti jednaki. S time na umu, Spider-Man: Homecoming je apsolutni trijumf.