Iza brojnih planeta, iza mnogih kometa, u galaksiji svjetlosnim godinama dalekoj, nalazi se veliko Carstvo životinja. Tom iznimno ogromnom Carstvu, koje je obuhvaćalo gotovo sve tipove klima, nerijetko su prijetili vanjski problemi poput ratova koji su zatim znatno utjecali i na unutarnje stanje. Potpisivanjem mira u Avalloneu te spaljivanjem posljednjih revolucionara obilježen je početak dugog razdoblja mira.
Međutim, posljednjeg okrunjenog cara, Krastavog Žapca II., je pred kraj vladavine počela izjedati misao o vlastitoj smrti i samim time odricanje od moći carske titule. Očajan da spriječi tu neizbježnu sudbinu, car je sastavio posebnu vojsku gavrana čija je glavna zadaća bila da pronađu drevnu knjigu koja je navodno pružala neizmjernu moć onome tko je čita.
No careva ideja nije jednako prihvaćena u svim dijelovima Carstva. Velikom dijelu antropomorfnog stanovništva ona je predstavljala prijetnju koja bi, ako se provede u djelo, dovela do potpunog kolapsa carskih institucija. Stoga se Carstvo podijelilo na dvije oprečne strane – one koji su ostali vjerni caru i Rebellione, iliti one koju su bili protiv cara.
Iako je bio vrstan mačevalac te je shvaćao da ludome caru treba stati na kraj, Reynardo da Lisica je odbio pridružiti se pobunjeničkoj skupini u njihovom pohodu da detroniziraju egoističnog vladara. Reynardo je bio životinja za sebe koja nikome nije polagala račune, a još je manje bio životinja koja bi slijedila tuđe moralne zakone.
Osim toga, na leđa si je natovario obećanje da će brinuti o malom nesmotrenom Peteru i tajnom predmetu koji je ovaj držao kod sebe. No Peterova želja da postane jedan od Rebelliona nadvladala je razum, pa su spletom okolnosti od njega ostale samo zečje uši, a magična knjiga koju je čuvao je dospjela u ruke Reynarda.
Čitajući prve stranice knjige Reynardo je shvatio da ga je sudbina koju je svim silama htio izbjeći napokon dostigla. Da će se priključiti ratu bilo je neminovno, no način na koji će to učiniti još je uvijek ovisio o njemu. Ili je tako barem mislio.
Hoće li spasiti svog bespomoćnog starog prijatelja ili bi ipak bilo pametnije pronaći i sastaviti napravu koja je nestala zajedno s prvim civilizacijama? Kolike su mu šanse za uspjeh ako potraži ruševinu u dalekoj pustinji gdje se nalazi kamen kojeg je prokleo sam Bog?
Ma koji god od ova tri postupaka izabrao, bez obzira na valjane moralne razloge kojima će opravdavati vlastiti izbor, Reynardo zna da će barem dijelom pogriješiti u svom odabiru. Mnogi bi se složili da će učiniti ispravnu stvar ako će žrtvovati jednu osobu da spasi mnoge. No, što bi isti učinili kada bi ta „jedna osoba“ bila netko njihov; prijatelj, rođak, susjed? Bi li se i dalje držali svojih moralnih uvjerenja ili bi ipak bili pristrani?
Kako će vrijeme prolaziti Reynardo će početi shvaćati da njegove odluke, ma koliko god pogrešne bile, na koncu neće utjecati na njegovu sudbinu jer je ona ionako već zapisana u zvijezdama. Koliko god se trudio da postane vladar svoje sudbine, taj mu posao nikako neće polaziti za rukom.
Od ukupno 25 avantura koje mu knjiga nudi samo je jedna ona koja će se u cijelosti obistiniti. Ostalih 24 samo će ga usmjeriti na pravi put ukazujući mu na četiri istine na čijim će se temeljima izgraditi njegova prava sudbina.
To znači da će Reynardo biti prisiljen započeti svoje putovanje iznova. I iznova. I iznova. Sve dok ne prihvati donijeti odluke koje knjiga od njega traži makar se one kosile s njegovim željama.
Dok se Reynardo trudio ispuniti zahtjeve knjige da bi postao pravi heroj kako se od njega i očekivalo, nisam mogla, a da se ne zapitam želi li nam Stories: The Path of Destinies ovim putem poručiti da je slobodna volja samo obična iluzija te da je u našem kozmosu determinizam istinit.
Takav filozofski stav potpuno je slomio Reynarda da Lisca pa se jadničak pokušao sakriti u različitim bugovima s namjerom da izbjegne unaprijed zacrtanu sudbinu. Čak i kada bi mu se dalo lažno obećanje da će biti kovač vlastite sreće Reynardo je odbijao izaći iz svog skloništa. Zbog njegovih postupaka bila sam prisiljena djelovati nasilno i vratiti se u glavni meni. Obzirom da igra sprema vaš napredak po poglavlju, u takvim slučajevima morala sam prolaziti kroz iste situacije ponekad i više od dva puta.
Jako. Frustrirajuće. Iskustvo.
Za suzbijanje frustracije pobrinula se borba. Srećom po moje okruženje takvih situacija bilo je na pretek. I srećom po Reynarda što je iskoristio svoje znalačko umijeće da modificira mačeve jer bi u protivnom bio češće mrtav nego živ. Tako je, primjerice, izradio vatreni mač kojim je palio svoje neprijatelje, zatim mač čija bi ga energija ozdravila, ledeni mač kojim bi protivnike pretvarao u ledene statue te mač kojim je postajao ubojito brz. Isti mačevi poslužili bi mu da otvori posebna vrata iza kojih bi se često skrivali vrijedni dragulji koji su dodatno osnažili Reynarda u borbi.
Borba prsa o prsa prilično je brza, pa pogled iz ptičje perspektive pruža dobar uvid u zdravstveno stanje vaših neprijatelja te koji je od njih dovoljno hrabar da vas napadne. Kako ni Reynardo nije otporan na dodir oštrice morat ćete prozujati mapom za zrelim jabukama da spasite svog junaka od bolne smrti.
A kakav bi to junak Reynardo bio da nema zavidni set vještina? Srećom ili nesrećom po vas, ovisi kako na to gledate, Reynardo se malčice zapustio i zaboravio gotovo sve što je jednom naučio, od korištenja kukom do fizičke izdržljivosti. Stoga će vam trebati puno, puno igranja da osvojite sve te skupe skillove.
Stories: The Path of Destinies jedan je od onih naslova gdje jednostavno stanete sred igranja i divite se njegovoj krasnoj, šarenoj grafici. Posebnu pažnju će vam privući detalji. Izgled pijeska kojeg nanosi vjetar, lišće koje ispada kada jurite žbunjem, raznorazne čestice koje tijekom borbe frcaju na sve strane…
Uz sve nabrojeno vrijedi još spomenuti kako je narator ove igre poprilično dobar i zanimljiv.
Način na koji Julian Casey čita tekst podsjetit će vas na ono razdoblje kada su vam roditelji čitali priče za laku noć. Naratorova najveća kvaliteta ipak nije njegova moć da u vama probudi nostalgiju već to što se jako, jako rijetko ponavlja. Uz sve pošalice i primjedbe kojima se razbacuje, u mojih 12 sati igranja ponovio se svega dva puta.
Još jedan zanimljiv detalj za kojeg se Spearhead Games pobrinuo jest taj da narator pamti vaše prijašnje odluke, one koje su usko povezane s četiri istine, i na temelju njih prepričava priču. To znači da će vam gospodin Casey u novoj rundi pričati o vašim prijašnjim odlukama, koliko su one pogubne bile za vas te što ste iz njih naučili.
Mixa
12.04.2016 - 19:25Mislim da je igra jako kvalitetna. Nisam je jos nabavio, ali na osnovu ovoga sto sam procitao tako zakljucujem. Isto tako mislim da ste malo prestrogi sa ocenom. U stvari, mislim da je Petra stroga. 😀
ZhatCRO96
@Mixa, 12.04.2016 - 20:53Mozda zbog bugova, a mozda ocjena nije dana slobodnom voljom… ili je to stari trik da se vidi koliko ljudi stvarno cita recenzije. Plusevi i minusi vezani uz pricu isto na prvi pogled izgledaju kontradiktorni.
Inače interesanta recenzija, svaka čast. Svida mi se Tvoje znanje i vokabular te igra rijeci i asocijacija koje koristis. Samo tako nastavi 🙂
Igra ide na popis “nakon kolokvija”
Alum
@ZhatCRO96, 13.04.2016 - 13:00Tvoje? Mislim, Tvoje? Sa veliko T? Nisko ti je samopoštovanje 😛
ZhatCRO96
@Alum, 13.04.2016 - 16:28Mene su ucili da se drugima obracan sa postovanjem, a u pismu se zamjenice pisu velikin slovom ako se nekome obracas iz postovanja. Nema to nikakve veze sa samopostovanjem nego sa kulturom pojedinca.
Grašu necu komentirat jer se ne odnosi samo na ovaj tekst vec i na druge recenzije kao i nedavna najava Dooma kojoj je Petra pisala tekst, ako se ne varam.
Alum
@ZhatCRO96, 14.04.2016 - 12:52Dobro stari, sorry. Nije bilo namjerno. Zajebavam se malo 😉
Alum
@Mixa, 13.04.2016 - 12:59Petar Grašo HAHAHAHAH 😀