Diskurs o pravima i prihvaćanju transrodnih osoba vrlo je aktualan u  zadnje vrijeme, ponajprije zbog afere s J.K. Rowling. Videoigre uglavnom nisu dio tih rasprava, no slučajno ili namjerno, baš se sada pojavila igra u kojoj je promjena spola glavnog lika jedan od pokretača radnje. Bilo me malo strah da avantura Tell Me Why pokušava iskoristiti tu situaciju kao priliku da zaradi . Srećom, to ipak nije takav slučaj kod ove igre.

Naime, Tell Me Why u suštini nije priča o transrodnom Tyleru i njegovim mukama vezanim uz promjenu spola. On je samo jedan dio šire pripovjetke o obitelji koju je zadesio tragičan događaj i prošlosti od koje su nakon toga bježali. Ne kažem da bi bio problem da je tema transrodnosti bila u centru radnje, ali igra je ovako bogatija te pričom pokriva veći spektar tema u kojima bi se mogao pronaći i prepoznati širi krug igrača. Konkretno, to su neke od sljedećih tema: odrastanje bez roditelja, život u malom mjestu gdje se nikad ništa ne događa, suočavanje s gorko slatkom prošlosti pred veliku životnu odluku/promjenu, otkrivanje da svatko „nosi svoj križ“.

Zaplet ide ovako… Alyson i Ollie dvije su blizanke koje žive sa svojom majkom Mary-Ann u malom gradiću Aljaske. Za razliku od svoje sestre, Ollie pokazuje tendenciju bavljenja muškim sportovima te izražava želju da ju se tretira kao muško. Jedne olujne noći Ollie vidi svoju majku s puškom te se uplaši od pomisli da ju majka želi ubiti, a u tom strahu dogodi se tragedija nakon koje blizanke ostaju bez roditeljske skrbi. Ollie zbog optužbe za ubojstvo majke pošalju u popravni dom. Godinama kasnije Ollie je postala Tyler te se sa sestrom vraća u rodni grad kako bi zajedno prodali obiteljsku kuću. Ondje kopaju po prošlosti te počnu sumnjati u svoja sjećanja nakon što se ispostavi kako Mary-Ann možda nije htjela ubiti Ollie zbog njezine želje da postane muško.

Tell Me Why nije previše fokusiran na sadašnje vrijeme. Naglasak priče je na prošlosti.

Blizanci su godinama bili razdvojeni pa je njihov ponovni susret u punoljetnoj dobi ponovno upoznavanje. No, Tell Me Why nije previše fokusiran na sadašnje vrijeme. Naglasak priče je na prošlosti, nostalgiji za jednostavnijim djetinjstvom te na nepouzdanim sjećanjima. Naime, Tyler i Alyson neke stvari iz prošlosti pamte na različite načine, tj. svatko od njih ima svoju verziju sjećanja što se dogodilo i kako se dogodilo. Igrač povremeno mora donijeti odluku čije je sjećanje kanon, tj. kojoj uspomeni želi vjerovati, a to je zgodna mehanika koja briljira na samom kraju igre gdje doživljava vrhunac svoje genijalnosti.

Upravo je po ovome Tell Me Why drugačiji od većine interaktivnih avantura ovog tipa. Na primjer, kod Telltaleovih igara donosite odluke pod pritiskom vremena jer birate potez koji će likovi povući u sadašnjem trenutku, tj. u neposrednoj budućnosti. Ovdje toga nema – likovi se suočavaju s prošlošću, a prošlost nije moguće mijenjati; što je bilo – bilo je. Na likovima je samo da se nauče nositi s događajima koji su se već dogodili, prihvatiti ih te iz njih izvući neki svoj zaključak, a upravo se to postiže biranjem između različitih uspomena.

Tell Me Why pripovijeda doista fascinantnu i poučnu priču.

Tell Me Why pritom pripovijeda doista fascinantnu i poučnu priču. Najrazrađeniji lik joj je onaj koji u radnji fizički uopće nije prisutan, a to je pokojna majka Mary-Ann. Posthumna analiza njezinog karaktera veoma je kompleksna, jednako kao i stvarne životne situacije kad roditelj iznevjeri svoje dijete. Iza svega stoji dirljiva slika osobe koja je utočište od stvarnosti tražila u bajkama, a kroz te bajke je i odgojila svoju djecu tako da se blizanci i godinama poslije od milja nazivaju malim goblinima. Bajkovitost se također proteže na zagonetke u igri, zbog čega iste imaju pristojnu dozu raznolikosti.

Tyler i Alyson su podjednako dobro realizirani likovi, interesantni jer ih igrač upoznaje na prekretnici njihovih života, prije selidbe u novu sredinu i pred zaključivanjem poglavlja koje im je obilježilo cijelo odrastanje. Tyler je malo kompleksniji lik jer je prošao kroz transformaciju spola i još uvijek se traži kao osoba, a igrač ima djelomičnu slobodu definirati mu odnos prema ostatku svijeta. No, u konačnici je glavna manipulacija ostavljena za međusobni odnos između brata i sestre, odnosno Tylera i Alyson, koji može otići u dva smjera.

Iako je Tell Me Why najvećim dijelom priča koja se trudi biti realistična, postoji tu i manji element znanstvene fantastike jer blizanci koriste nekakvu telepatsku komunikaciju tako da mogu međusobno razgovarati na daljinu, tj. bez da ih itko drugi čuje. Koristi se to i kao mehanika u dijalozima, ali vrlo rijetko te je zapravo promašena prilika iz koje je moglo proizaći nešto značajnije. Općenito je gameplay vrlo bazičan, spor i praktički oslonjen na priču, tek uz neke rijetke mini-igre pecanja ili gađanja plišancima.

Iako je Tell Me Why najvećim dijelom priča koja se trudi biti realistična, postoji tu i manji element znanstvene fantastike.

U takvom jednostavnom receptu smetale su me dvije stvari. Ispast će da sam sitničav, ali falilo mi je što nigdje u igri ni u kojem trenutku ne piše što mi je cilj, tj. što trebam napraviti. Nije da to vodi polusatnim lutanjima ni ništa tome slično, ali ako bih stao s igranjem usred epizode pa se vratio nakon dan ili dva, primijetio sam da se uopće ne sjećam koji mi je trenutni zadatak, a nigdje se na to ne mogu podsjetiti. Druga stvar – hodanje. Užasno sporo. Shvaćam da u zatvorenim prostorima nije idealno da lik trči cijelo vrijeme, ali ponekad i u otvorenim prostorima možete samo hodati. A animacije trčanja postoje – aktiviraju se možda dva puta tijekom cijele igre, iz nekog razloga. Sama avantura traje oko deset sati i dobar dio toga je zbog sporog hodanja likova.

Ako ništa, barem su lokacije odlične. Cijeli grad Delos Crossing odiše unikatnom atmosferom i baš djeluje kao onaj tip mjesta kojemu se svi turisti dive, ali nitko u toj pustoj zabiti zapravo ne bi htio živjeti. Mala zajednica ima svoje probleme u čije se rješavanje i sami možete uključiti, a relativno mali broj likova stignete dobro upoznati; možda i suviše dobro tako da priča nakon druge epizode postaje pomalo predvidiva u aspektu pogađanja tko je glavni negativac.

Svejedno, Dontnodu kapa dolje za dizajniranje prostora koji djeluju kao stvarne i smislene lokacije kod kojih vas ugodno iznenade najsitniji detalji poput vlage u trošnoj kući ili buke motokrosa / aviona koja kroz otvoreni prozor dolazi s ulice / iz zraka. Glavno zdanje kuće koja je na prodaju također je mjesto koje ostaje urezano u sjećanju i uopće ne sumnjam da ću godinama kasnije znati raspored soba u toj kući.

Najveća je vrijednost ove igre ipak u njezinoj priči s kojom se moguće poistovjetiti na nekoliko razina. Likovi u Tell Me Why nose se s različitim dramama i drago mi je da je to uspješno pretočeno u napetu priču bez prevelikog zalaženja u domenu nadnaravnih moći, zombija i sličnih motiva. Dontnod Entertainment je još jednom demonstrirao vrhunski senzibilitet za priče s emotivnom komponentom, a ovo im je i najzreliji uradak do sada. Samo da su još poradili na konkretnom gameplayu jer se iz njega moglo izvući nešto više od ovoga što smo dobili.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za PC. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.