HCL.HR

Recenzija

The Light Brigade

POMOLIMO SE

Stjepan Fikter

Moj prvi doticaj s The Light Brigade nije prošao najbolje. Nije tome kriva igra, nego sam se trebao naviknuti na PS VR2 i njegove kontrolere. Za razliku od napucavanja gledajući u standardni ekran, virtualna stvarnost pruža kompletno drugačiji osjećaj ne samo pucanja, nego i korištenja oružja. To naravno ovisi od igre do igre, no ovdje si možemo prilagođavati hoćemo li imati više realistično ili arkadno iskustvo. Kad sam malo pohvatao što i kako, otvorio se je jedan potpuno novi pogled koliko virtualna stvarnost mijenja gameplay doživljaj.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
25€ PS VR2 Kupio recenzent

U ovom slučaju, na prošireni doživljaj gameplaya nadovezuju se zarazne roguelite mehanike. Zbog njih smrt nije kraj, nego samo novi početak jer igra jednostavno zove na ponovno uzimanje oružja u ruke samo kako biste još jednom pokušali biti bolji, precizniji pa možda čak i sretniji, ako se karte poklope. Gledajući s te strane, riječ je zapravo o vrlo bazičnim roguelite elementima, ali oni se jako dobro uklapaju u cijeli doživljaj napucavanja. To znači kako imamo nadogradnje koje ostaju za stalno te one koje pomažu tijekom napucavanja i gubimo ih kad umremo. Jednostavno, funkcionalno i ono najbitnije – zabavno za eksperimentiranje.

The Light Brigade ima sveukupno šest klasa od kojih pet otključavamo. Svaka od njih razlikuje se po primarnom oružju, s time da ovdje koristite puške i pištolje iz Drugog svjetskog rata. Jesam li spomenuo i kako se igra odvija u nekakvom polu fantastičnom okruženju? Nisam? Eto sad i to znate jer su protivnici začarani vojnici, a ima i nadnaravnih neprijatelja.

Početak igre upoznaje vas s klasom Rifleman jer je puška s 10 metaka dobro početno oružje za učenje osnova. Tu je i pištolj kao sekundarno oružje kad treba brzo reagirati, a primarno oružje nema metaka. Treba spomenuti i mogućnost korištenja magije, odnosno postoji dodatno oružje koje se može pokupiti putem. Magija u tom obliku može biti ispaljivanje kugli koje traže protivnike ili stvaranje štit ispred nas. Zanimljiv dodatak koji se dobro uklapa u borbeni sustav.

Početnici koji tek ulaze u VR svijet imat će napeto iskustvo napucavanja, no ni veterani VR okruženja neće biti zakinuti za dobar osjećaj pucanja. Početnici će vjerojatno više paničariti kad stvari postanu napete, ali bez obzira bili početnik ili veteran, uvijek trebate biti svjesni okruženja. Ne mogu reći kako su protivnici super pametni jer znaju ostati ukopani u mjestu ili pak zaglaviti unutar terena što nije njihova krivica. No, isto tako znaju pametno reagirati u smislu kako bi nas pokušali napasti s leđa ako teren i naša pozicija to dozvoljavaju. Znaju se isto tako i zaletjeti prema nama kako bi nas upoznali sa svojom čizmom, što je jednako opasno kao i kad pokupimo metak.

Zahvaljujući mogućnostima virtualne stvarnosti, pucanje iz zaklona pruža kompletno novi dojam imerzije u gamingu. Nije isto pritisnuti tipku kako bismo se nagnuli i fizički se nagnuti kako bismo sagledali situaciju te zapucali. Ako se ovdje bezglavo napucavate na otvorenom području, život vam brzo postane kratak. Dovoljno je samo nekoliko metaka u tijelo kako biste se vratili na sam početak. Stoga je pažljivo i pomalo strpljivo igranje preporučeno i to iz dva razloga. Prvi je onaj logički – što smo oprezniji, veće su šanse za primijetiti protivnika. Drugi se odnosi na vizualnu stranu koja ponekad može utjecati na to kad ćemo primijetiti neprijatelje.

Naime, The Light Brigade ima vizualni stil koji izgleda kao da je svijet naslikan vodenim bojama i onda u svijetlim okruženjima vidljivost u daljinu nije najbolja. Srećom, takvih svijetlih okruženja nema puno, no The Light Brigade ni općenito nema puno okruženja. Kako ne biste stalno gledali uvijek u ista bojišta, tereni se generiraju, što donekle pridonosi njihovoj raznolikosti. Sama struktura igre podijeljena je na tri razine, od kojih svaka ima četiri levela za proći. Nakon toga slijedi boss bitka i kad se dođe do kraja, otključavamo novu težinu za još više izazova.

Podizanjem težine ne znači kako su protivnici sad postali spužve za metke. Umjesto toga, ima ih više po levelu, kao i zamki na koje možemo ugaziti ili zapeti. Naravno, povećava se i broj elitnih protivnika, ali daleko od toga da oni dominiraju bojištem. U svakom slučaju, radi se o pametnoj odluci s kojom se nije išlo umjetno otežavati igru. Štoviše, naglasak je stavljen na još više opreza i planiranja kako pristupiti napucavanju umjesto da trošimo hrpu metaka po protivniku. Samim time ponovno prolaženje kroz razine ima novi sloj izazova koji se dobro skalira s napredovanjem klase koja nam je u fokusu.

Sam koncept napredovanja mjeri se pomoću duša. Ako se umre prije nego ih stignemo pročistiti, nije se praktički ništa napravilo. Srećom, svaki drugi level ima lokaciju na kojoj se mogu ostaviti duše koje skupimo putem. Doduše, iz osobnog iskustva umire se više zbog glupih procjena i lošeg ulaska u sukobe nego zbog količine protivnika na koje naletimo. Dodatni razlog koji nas može poslati dva metra pod zemlju je neprecizno teleportiranje kad su u pitanju rubovi objekata. Tad igra ne može iz prve uhvatiti lokaciju koju ciljamo pa ili ostanemo u mjestu i dobijemo metak ili se teleportiramo na krivu lokaciju. To je posebno vidljivo kod drugog bossa kad se treba kretati po platformama pa krivo teleportiranje znači odlazak u otrov.

Što se tiče kretanja i pucanja, The Light Brigade dobro funkcionira na tom polju. Kombinacija locomotiona i teleportiranja pruža dosta slobode na bojištu pa se može brzo prebacivati od zaklona do zaklona. Zanimljiva je i odluka usporenog hodanja kad se drži oružje u jednoj ruci. Još sporije se hoda kad se drži oružje s obje ruke, a ako dođe do panike sasvim je normalno baciti oružje na pod i dati petama vjetra. Općenito igra ima dosta opcija kojima se može regulirati iskustvo igranja, što uključuje i ranije spomenute arkadne ili realistične opcije. Mogu reći kako je kod realizma puno napetije igrati jer više nema informacije koliko je metaka u okviru, a postoje i razlike u načinu punjenja oružja, što je opet osjećaj koji se može samo u VR okruženju doživjeti.

Tu moram spomenuti Pistolier klasu kojoj su, kako naziv kaže, glavno oružje dva pištolja. Oni se pune tako da izbacimo okvire i prazne pištolje postavimo na opasač gdje su nam ostali šaržeri. Baš kao da smo u filmu! Druga klasa koja kompletno mijenja doživljaj igre je Assault. Ukratko, jurišna puška je svemir za sebe. Ne smijem ni zaboraviti kako se na oružje može staviti i moderna optika koja opet otvara novi pogled na doživljaj napucavanja. Klasa koja mi je najmanje sjela je Sniper jer osim što puška ne dolazi s optikom, riječ je o boltici koju se mora repetirati nakon svakog ispaljenog metka. U usporedbi s jurišnom puškom – dva različita svemira.

Još jedna zanimljiva stvar je kako se na bojištu možemo pomoliti i nakratko otkriti protivničke pozicije. Vrlo korisna mogućnost koja spašava život, pogotovo ako se puca na nas sa svih strana. Inače, sklapanje ruku u molitvu koristi se prilično često. Od otvaranja vrata prema novome levelu, oslobađanju palih duša, potvrđivanja klase, mijenjanja težine kao i vraćanje u život. Samo molitve na bojištu treba izvoditi kad nema opasnosti, jer protivnici neće prestati pucati ako se odlučimo pomoliti i osloboditi našu dušu koja je pala pod salvom metaka. Usput rečeno – ne morate klečati, dovoljno je približiti kontrolere te tako “sklopiti ruke”.

 

Za uništeni svijet u The Light Brigadeu mi smo svjetlo na kraju tunela. Zahvaljujući odličnom napucavanju i mogućnostima nadogradnje, svaki novi prolazak je šansa za biti bolji nego prošli put. Uostalom, to i je poanta roguelite igara koje nas guraju na ponovni pokušaj kad izgubimo život. Upravo na tom polju igra briljira unatoč svojim nedostacima. Čak i ako vam ne legne svaka klasa za igranje, njih je dovoljno za izgubiti sate i sate u napucavanju. Ovo je zapravo dobar primjer kako se ne mora nužno izmišljati nešto novo ili revolucionarno u žanru, nego je dovoljno posložiti elemente na zabavan način. Naravno, u svemu tome veliku ulogu ima i virtualna stvarnost koja omogućuje toliko zabavno napucavanje, ali svejedno je i dalje riječ o igri zaraznog svojstva..

Bez obzira zaigra li The Light Brigade novak ili veteran VR napucavanja, riječ je zabavnoj igri kojoj se često može vraćati.

80 Naša ocjena
  • osjećaj pucanja i punjenja oružja
  • kvalitetno skaliranje težine
  • zanimljive i zabavne klase
  • opcije za prilagođavanje igranja
  • nedostatak više različitih okruženja
  • bossevi su isti na svim težinama
  • teleportiranje nije uvijek precizno kad su rubovi u pitanju

Stjepan Fikter

Tehnologija ga natjerala na Windows 10. Hvata se čudnih i većini ljudi potpuno stranih igara ŽNJ produkcije. Važno mu je trzanje oružja u pucačinama. Igrice su zabavne.

Komentari (1)

  • gajoters

    26.03.2023 - 12:12

    Half a league, half a league,
    Half a league onward,
    All in the valley of Death

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?