Game of Thrones kao TV serija i njezin književni predložak A Song of Ice and Fire, po naški Igra prijestolja i Pjesma leda i vatre; imaju nevjerojatnu paletu karakterističnih likova koje je stvorio George R. R. Martin. Imaju također i nevjerojatno zanimljivu priču punu intriga, preokreta i tendencije ubijanja brojnih karakterističnih likova. Ta formula funkcionira dobro na dva medija, ali adaptiranje istog materijala u videoigru pokazalo se malčice problematičnim. Nažalost, čini se da bi tako moglo ostati i nakon Telltaleovog pokušaja, kojemu su se mnogi radovali temeljem onoga što su napravili s The Walking Deadom.

Za razliku od upravo spomenutoga, Game of Thrones avantura zahtjeva određeno predznanje o serijalu jer vam igra ne daje nikakvo pojašnjenje tko/što/gdje/kako nego vas odmah baca u vatru. Postoji doduše codex u glavnom meniju, ali on se odnosi samo na Telltaleov doprinos čitavoj fabuli, tj. na nove likove. Mogu zamisliti kako bi nekome tko se prvi put susreće s ovim serijalom Telltaleova igra bila skroz konfuzna jer u startu ne bi znao tko tu ratuje ni zašto. Zato bih savjetovao da ne igrate ovu igru bez prethodno odgledane serije, ili pročitanih knjiga.

Game of Thrones screenshots

Naravno, radnja igre ne prati onu u seriji nego ima svoj vlastiti tijek koji se tek okvirno dotiče događaja važnih za oblikovanje Sedam kraljevstava. U središtu je kuća Forrester, nekad odana kući Stark, a sada u problemima zbog promjena na političkoj sceni. Priču doživljavate kroz uloge petero likova, od kojih tek troje u prvoj epizodi zvanoj Iron from Ice. Forresteri umnogome podsjećaju upravo na Starkove jer moraju manevrirati pod budnim okom neprijatelja da bi sačuvali živu glavu. Međutim, tamo gdje su Starkovi bili karizmatični, Forresteri barem za sada ostaju kratkih rukava. A zima stiže.

Najzanimljiviji likovi Game of Thronesa su oni koje je stvorio George R. R. Martin, dok Telltaleovi za sada nisu ni blizu njihove karizmatičnosti.

Sasvim očekivano, najzanimljiviji likovi virtualnog Game of Thronesa su oni postojeći negativci – Ramsay Snow i kuja Cersei. Ne treba zaboraviti ni Tyriona, ali teško mi je malog jadnička svrstati pod negativce kad to nije. Likovi koje je stvorio sam Telltale za potrebe igre ipak nisu toliko zanimljivi, jednostavno nemaju ono nešto zbog čega biste „navijali“ za njih. Nitko od njih definitivno nije sljedeća Arya Stark. Nije sad to neka tragedija, ajde, možda ih kroz buduće epizode i zavolimo, no problem je u tome što većinu vremena u igri provodite s tim novim likovima. Imate po jedan razgovor sa spomenutim Tyrionom i Cersei, te jedan nezaboravni s Ramsayem Snowom. Sve ostalo su dijalozi s manje karakterističnim personama.

Game of Thrones screenshots

Važno je pri tome napomenuti da je prva epizoda Game of Thronesa inače dijalogom najintenzivnija u Telltaleovom dosadašnjem stvaralaštvu. Konkretno, otprilike 85% vremena u igri provest ćete slušajući razgovore likova, 10% na minimalno istraživanje i hodanje od jednog dijaloga do drugog, te 5% na quick-time evente koji su strpani isključivo na sam početak. To je ujedno i najveći problem ove epizode, a bome i igre ako se ovako nastavi. Kad većinu vremena provodite razgovarajući, i to s likovima koji nisu naročito zanimljivi, sam razgovor počne vas umarati. Jer nisu to domišljata prepucavanja između Littlefingera i Spidera u kojima možete uživati kao u knjigama/seriji, nego obične svađe oko izbora koje ste prisiljeni napraviti.

Otprilike 85% igre odlazi samo na slušanje dijaloga među likovima.

Drugim riječima, Game of Thrones igra je kolekcija razgovora koji su vam u knjigama/seriji dosadni, ili ako mislite da je ta riječ bogohulna – onda manje interesantni od nekih drugih. Sastanak malog vijeća, primjerice, je upravo ono što jest kad na njemu nema Lannistera – dosadan. Tome nažalost ne pomaže ni odlična glasovna gluma. Jedina stvar koja donekle spašava situaciju jest nepredvidivost radnje. Epizoda završava šokantno, pa ako zbog dosade i zaboravite da igrate Game of Thrones, taj će vas kraj itekako podsjetiti na to.

Nema sumnje da će to u kompletu biti jedna vrlo napeta i zanimljiva priča – sam predložak obavio je pola posla za to. Međutim, kao i kod Walking Deada, postoji šansa da to neće biti priča s konačnim krajem, tako da završetak time gubi na važnosti. Igra, naime, neće prikazati događaje koji se još nisu dogodili u seriji, niti će zaključiti radnju koju ni sam autor serijala još nije zaključio. Moguće je da će Telltale jahati na ovoj licenci barem još jednu sezonu, a ako ona bude nastavak prve sezone to znači da ova priča zapravo neće imati kraj. Ne znam za vas, ali meni se taj koncept osobno ne sviđa, s obzirom da ionako čekamo nove epizode da bi vidjeli nastavak priče, a onda da još čekamo i novu sezonu za nastavak nastavka te priče. Blah. Naravno, sve su ovo za sad špekulacije, ali da je takav scenarij realan pokazuje primjer zadnjeg TWD-a.

Game of Thrones screenshots

Da još jednom ponovim onaj spomenuti omjer od kojega se sastoji ova igra: 85% dijaloga, 10% istraživanja, 5% quick-time sekvenci. Dodajte tome i činjenicu da se apsolutno ništa nova nije dodalo u te sustave dijaloga, istraživanja i QTE-a. Zagonetki nema, a quick-time eventovi su prisutni jedino na početku igre, a onda sat i pol samo slušate razgovore i stišćete po jednu tipku od ponuđene četiri. Uz takvo što, jednostavno se teško oteti dojmu da Game of Thrones ne donosi nikakav pomak već nazadovanje. Naravno, vizualno je nešto ljepši od prijašnjih Telltaleovih igara, fura se na stil vodenih bojica umjesto na stripovski izgled; a scene imaju više detalja (deseci likova na ekranu). Za 25 eura vjerojatno i opravdan omjer uloženog i dobivenog.

Međutim, Telltale je istovremeno krenuo i s drugom igrom – Tales from the Borderlands, koja sadrži daleko više inovativnih ideja i barem neke znakove truda oko novih mehanika i načina prezentiranja priče. Game of Thrones u svojoj prvoj epizodi nije ni sjena toga. To je igra s kojom nas Telltale moli da zažmirimo na sve prisutne mane njihovih dosadašnjih naslova samo zato jer znaju pričati dobre priče, najčešće one koje je započeo netko drugi. A uvjeren sam da bi dosta developera moglo ispričati jednako kvalitetne priče kad bi interakciju u igri sveli na minimum. Nekad smo se žalili kako su se u Kojiminom MGS-u za vrijeme animacija mogle ispijati kave. U usporedbi s tim, Telltaleove igre su čajanka za čitavo popodne.