Gdje nam je više ta recenzija Kingdom Hearts 3?

Ako ste do sada barem nešto načuli o serijalu Kingdom Heartsa, onda je to vjerojatno činjenica da ga nije lako prožvakati. S obzirom na to da nam je treći nastavak još uvijek u tom procesu probavljanja, iskoriti ćemo priliku da vam prenesemo svoje prve, možda čak i druge dojmove, jer se čak i nakon više od 10 sati igranja još uvijek osjećam kao da sam samo zagrebao površinu.

Ukratko, sve je u Kingdom Heartsu 3 lijepo, divno i krasno. Onako kako je zapravo do sada i bilo s ostalim dijelovima serijala. Sve osim priče koja se sada već debelo zapetljala u čvor. Premda smo nakon 11 godina tu trojku napokon i dočekali, ona u svojoj srži zapravo i nije vidjela nekih drastičnih pomaka. Barem ne ako mi je procijeniti po svemu što sam do sada imao priliku iskusiti. Ako ste davnih dana igrali dvojku, zapravo već znate što očekivati jer su svi glavni sustavi i elementi većinom ostali netaknuti. Od sučelja do kontrola, pa sve do prezentacije.

Sve je u Kingdom Heartsu 3 lijepo, divno i krasno – dok ne pokušavate otpetljati priču koja se zapetljala u čvor.

Kroz te silne godine se Kingdom Hearts pak odlučio raspršiti po svim živim i neživim konzolama s kojekakvim među-nastavcima. Upravo zbog toga mi je sada izuzetno teško pohvatati što zapravo gledam, a bit će zasigurno i vama. Između ostaloga se navodno treba pogledati i nekakav film za kojega sam saznao 15 minuta prije pokretanja igre, no na svu sreću Kingdom Hearts 3 u glavnome izborniku sadrži i arhivu sažetaka nekih bitnijih događaja. Njima se barem do neke mjere možete prisjetiti svega što ste do sad zaboravili. Ako ne, onda možda najbolje da se s radnjom uopće ni ne zamarate.

Ali zašto je sve to tako uopće komplicirano? Pa za početak, za one koji još nisu upoznati s Kingdom Hearts serijalom, radi se o Square Enixovom univerzumu koji ujedinjuje sve svjetove Disneya s onima Final Fantasy-a, plus još posebne stvari i fenomene izmišljene isključivo za realizaciju istoga. Upravo zato tu ima svega i svačega, od stotina zasebnih likova do čak stotina odvojenih svjetova, svih njih nekako zgužvanih međusobno kroz desetke igara. I premda Kingdom Hearts 3 nekako nosi tu brojku tri, zapravo se radi o nekom petnaestom nastavku…

Premda je ovo službeno treći dio serijala, zapravo se radi o nekom sasvim petnaestom Kingdom Heartsu.

Ali dobro, još uvijek se većinom družimo s istom ekipom koju čine Sora, Paško Patak i Šiljo. Znam, zvuči prilično glupo, ali pustimo sad to… Kao što rekoh ranije, i dalje je to sve nekako zabavno za gledati s obzirom na to da prolazimo kroz neke od naših najdražih crtića iz djetinjstva, a Kingdom Hearts 3 sada pak uvodi i neke od modernijih CG filmova poput Toy Story, Rapunzel ili Ratatouille. Navodno i likovi iz Frozena imaju važnu ulogu, ali toliko duboko još nisam uspio dogurati da bi vam ga mogao obećati.

Za sada me možda najviše iznenadio povratak nekoć katastrofalnom “Gummi ship” svemirskom putovanju. Taj je koncept ovoga puta malo bolje izveden jer sada imate potpuno otvoren segment za istraživati u pune tri dimenzije, a dionice “na tračnicama” rezervirane su samo za borbe koje se mogu i zaobilaziti.

Za sada me možda najviše iznenadio povratak nekoć katastrofalnom “Gummi ship” svemirskom putovanju.

Iako bi broj pređenih svjetova trenutno mogao nabrojati na prste jedne šake, trenutno me samo brine što je cijela stvar mrvicu prelagana. Postoji izbor težina, od kojih sam izabrao onu normalnu (srednju), no sve bitke do sada su se praktički sredile same od sebe lupajući po tipki za napad. Eventualno tu i tamo iskoristim koji „napitak“, no jednom kada sam dobio magiju za liječenje moram priznati da sam ugasio mozak.

Ali, nemogu reći da se ne zabavljam. Zahvaljujući moćnom hardveru PS4 konzole sve izgleda prekrasno, i ja stvarno uživam u šarenim krajolicima. Same lokacije koje sam do sada istraživao također su mi djelovale dosta veće i otvorenije od onih iz ranijih nastavaka. Po svemu što sam do sada vidio i isprobao, Kingdom Hearts 3 izgleda više pokušava fokusirati na raspetljavanju tog čušpajza od svoje radnje nego prirediti neke revolucionarne trenutke samog igranja, jer većina svega što sam do sada iskusio bile su uglavnom samo animacije.

Protiv toga nemam ništa, no ipak me trenutno još uvijek brine nedostatak ikakvih Final Fantasy likova. Rano mi je još za ikakve presude, no sjećajući se visokih nota koje je Kingdom Hearts prije znao dosezati – sigurno mora postati bolje.