Prince of Persia (2008) – perzijski akrobat

Serijal Prince of Persia bio je uspješno oživljen uz odlični Sands of Time iz 2003. Do kraja njegove trilogije Ubisoft je ispucao gotovo sve ideje u sklopu linearnog gameplaya pa su se nakon toga odlučili okušati u nečemu novome. Prince je tako još jednom doživio reboot, a konačni proizvod bio je drugačiji po strukturi, tempu pa čak i vizualnom stilu.

Prince of Persia iz 2008. godine zadržao je osnovnu premisu s protagonistom koji je spretan i agilan, ali je uveo novost da princ na svojim avanturama više nije bio sam nego ga je pratila princeza Elika. Ona je imala posebnu moć da princa vrati u život te spazi od pada u svaku provaliju. Elika je bila računalno kontrolirani lik te kooperativno igranje u ovoj igri ipak nije bilo omogućeno za dvoje igrača.

Druga velika promjena za princa bila je ta što se struktura igre više okrenula istraživanju nego borbi. Svijet je bio otvoreniji nego u prethodnim igrama te je igrač sam mogao birati redoslijed kojim je htio rješavati četiri boss protivnika u različitim regijama kako bi ih izliječio od korupcije. Borbe je bilo, ali sama igra nije imala mnoštvo režiranih akcijskih scena kao u prošlim avanturama.

Struktura igre više okrenula istraživanju velikih prostranstava nego spektaklu borbe.

Treća velika promjena bila je u vizualnom stilu. Reboot je bio rađen u cel-shading stilu kojega tada još nije popularizirao serijal Borderlands. Igra je izgledala lijepo za to vrijeme, ali tehnički nije bila impresivna kao Ubisoftov Assassin’s Creed koji je proizašao upravo iz PoP serijala.

Premda je igra bila dobro prihvaćena, prigovori su uglavnom išli na repetitivan i jednostavan gameplay te na nedovršenu priču. Naime, pravi završetak priče o princu i Eliki mogao se vidjeti kroz odvojeni DLC koji se plaćao, a izašao je četiri mjeseca nakon glavne igre. Na kraju je igra bila prodana u više od 2,2 milijuna primjeraka, ali je serijal svejedno pao u zaborav pored popularnijih naslova.