Kakav ti je? Dugo mi je na radaru, al nikako da uzmem…

Isto kao Fallout, samo u svemiru 🙂 Što je za mene odlično

Mislim hvala, al to sam i znao. 😁 Mislio sam onako, subjektivno, bar 2 rečenice… 😉

A ne znam šta bi ti pametno rekao, poprilično je zabavno. Likovi su živopisni, priča ok, gameplay je vrlo sličan Fallout igrama (jako dobar), grafika je negdje na nivou Fallout 4. Ima malo western osjećaj, slično kao New Vegas

Mnogo su traljavi. Naravno iz godine u godinu sve gori, jer najkvalitetniji kadar uvijek prvi odlazi. Prica nikad nije bila ni izbliza kvalitetna i razradjena nakon sto je tim napustio covjek odgovoran za istu, ubrzo nakon izlaska Morovinda. Takodje, covjek zaduzen za quests je ili otisao za vrijeme razvoja, ili bio u svadji sa predpostavljenim, pa su mnogi quests ostali nedovrseni, ne sjecam se vise. Izasao Oblivion, igra bila graficko cudo za to vrijeme, a gomilu mehanika izbacili iz igre. Skajrim naravno jos gori i prilagodjen djecijem uzrastu u svakom pogledu, da ne spominjem uzasni konzolaski interfejs.
Ono sto se njihovim igrama (prvenstveno mislim na TES, Fallout manje – vise) niposto ne moze zamjeriti, je atmosfera u samim igrama kakvu nigdje nisam dozivio. Onaj osjecaj kad izadjes iz census office u Seyda Neen, a doceka te ogromni svijet, vrhunska muzika Jeremy Soule-a, mali rokovnik sa gotovo nikakvim informacijama osim uputa da potrazis Caius Cosadesa u nekom gradicu zvanom Balmora, se jednostavno ne ponavlja. Taj osjecaj predstojece velike avanture sam dozivio jedino mozda gledajuci najljepsu trilogiju svih vremena – Gospodar Prstenova. Sad kad se sjetim svega, pocinje da me muci depresija. Svijet je otisao u kurac definitivno.

Sad kad malo razmišljam, nove Bethesdine igre stvarno imaju 16 puta više detalja u opisu što trebaš raditi, gdje i kada.

Nemam ja vise snage napisati ovoliki post koji si ti napisao, a bogme si napisao sve sto ja mislim…doduse zadnji “vrhunski” TES mi je Oblivion,Skyrim je bas konzolaski ustupak ispao…e a ta atmosfera je jedino sto izvlaci noviji TES,osjecaj da n emas osjecaja da si vec 10 sati u igri i da trcis za nepoznatom vrstom leptira dok svijet ceka da ga spasis.

Depresija mi daje inspiraciju da pisem. Nekad sam pisao poeziju, sad uglavnom serem po internetu.

Molim samo polako i pametno,znam da nekom zvuci smijesno, ali osobno sam bio tamo i u jednu ruku sam jos tamo…al to su drugi svemiri da sad ovdje ne pricam, vec je i ovo pre previse 🙂 Zivio!