To su bili neki bogati amerikanci a ne prosječni amer. Primjera radi u Oklahomi u Tulsi profesor tjelesnog u srednjoj školi godišnje primi oko 45 tisuća dolara pa sada reci je li to puno. Prosječni amer neće za života posjetiti englesku i vidjeti London. Naravno uvijek ima ona iznimka od 10% onih koji imaju i mogu ali to je manjinska amerika.

E bas tako brate..

Nemaju. Kod njih nikada ne znaš kolika je cijena proizvoda. Cijene su prikazane bez marže i poreza. Koliko još trebaš platiti, saznaš na kasi. Ne znam zašto svi misle da njihovi trgovci žive od zraka.

Istina, porez ovisi od države do države. Svatko jako dobro zna u kojoj državi živi i koliki će porez na kasi platiti. Stopa poreza ovisi o robi i usluzi te državi u kojoj živite a može biti u rasponu od 5% pa do nekih 10%. Ne znam je li se što mijenjalo zadnjih mjeseci. Moguće s obzirom na trenutna događanja. Pet država ima poreznu stopu od 0%. To su Aljaska, Delaware, Montana, Oregon i New Hampshire. U svakom slučaju plaćaju osjetno manje sales tax, kako to oni zovu od nas europljana.

Ogulili su me,ko bananu pljesnjivu,nitko da me proguta svi me samo pljujeju-takva nam je situacija na tržištu.

Takodje kolega. Kupim dopunu od 100$ recimo. To je sada posto je dolar dosta pao, oko 90€. Igra kosta 69, 99$. Racunica je jasna.

Plus sva tehnika je mnogo jeftinija. Koliko na primer kosta kod njih PS5 pro, koliko kod nas? Koliko kosta recimo OLed Tv kod njih , koliko kod nas?
Ovde nas deruuu…. Pogotovo na nasem brdovitom Balkanu.

Frende, ne zaboravi da su njihove cijene prikazane bez poreza. Ne postoji kod njih samo jedan, univerzalni porez na razini US, nego više njih, ovisno od države do države, a pravu cijenu saznaš tek na kasi. 👍

To se na igre digitalne ne odnosi

Da. Imaš pravo. To se ne odnosi na balkance. Oni su definicija za muljanja, prevaru, utaju i kako nekog izradit a gledat ga drito u oči… 😂😂😂

Jbg ovo nije muljanje. Ja sam iz Bosne i ne mogu otvoriti ACC na svoju državu,tako da imam cro i USA i legalno kupim gift kartice od 20 ili vise dolara i kupujem igre. Uglavnom osjeti se razlika u cijenama

Znam to kolega. Naravno. Ono sto znam, mozda gresim, te takse ili porez na promet ide od 5 do 10% maksimalno.Od drzave do drzave. Znaci ako recimo pro kosta 700$, sa porezom je maksimalno 770$. Opet je poprilicno jeftiniji. Vidi gde smo mi a gde oni sa platama. Jos da dodam da je garderoba recimo jos jeftinija nego ko nas.
A ovo oko igara, da postoji taksa na igru kad je kupujes. Ali kulturno se to moze zaobici bez ikakvih muljanja.

Ma ne možeš tako uspoređivati. Moraš živjeti tamo. Primanja u US su neusporedivo veća nego u recimo HR, no veća su i davanja. Daleko veća. Osim ako nemaš neko visoko-traženo zanimanje, njihove prosječne plaće nisu ništa puno bolje od europskih. Inače, SVE je bolje od ove mizerije koju zarađujemo u ExYu državama.

Evo ti jedan prost pokazatelj kolega. U razvijenim zemljama, sa visokim standardom, platama. Tamo za hranu ljudi izdvajaju pa od 10 do 20-25% max svog budzeta. Ostalo ide uglavnom na putovanja, garderobu, tehniku itd…
Kod nas? Pa sve ode na hranu koja je praprena, i dazbine, maltene. Seci usi krpi dupe. Mislim ne pricam konkretno za sebe. Bogu hvala imam dobra primanja za nase uslove.
Ja brate ne vido da se desava neki exodus nase dijaspore sa zapada. Upravo suprotno. Ako se ovako nastavi, u ne tako dalekoj buducnosti i Hravatska i Srbija bice svedene na zagrebacki i beogradski pasaluk!

Ako racunam samo hranu kod kuce ispod 10% place mi je potrosnja s time da jedem vecinom govedinu i svinjetinu,piletinu tu i tamo.2 od 3 u kucanstvu nas je s viskom kilograma 😉 Mjesecni soping kaj se tice hrane,a kuhamo skoro svaki dan je u prosjeku 20 euri mjesecno po clanu kucanstva kod mene,znaci daleko ispod 10% potrosnje za hranu

Primanja jesu veća kao i davanja. Ali govoriš li tu o količini novaca ili o postotku? Nemoj mi reći da im je postotak davanja veći nego kod nas pa se primanja izjednače na jednake prosjeke u europi i SADu. Objasni mi kako je ujak moje majke mogao 80ih doći u Hrvatsku sa novim Porscheom (uvezen iz US) dok je moj djed jedva skupio za zastavu 101? Usporedbe radi, ujak je bio frizer u Washingtonu a djed je bio VKV radnik u Uljaniku koji je vodio ondašnju tzv. “brigadu” radnika.

Ebiga. Moj djed je vozio Simcu usred bivše juge 🙂 Mnoge vikendice diljem obale niknule su upravo u tom razdoblju. Znači moglo se. Pitaj ujaka kako je živio u US. Prošlo je skoro pola stoljeća od tada. Zaboravi ’80. Prošlo svršeno vrijeme. Nikada se to više neće vratiti. Odgovorno ti tvrdim, u EU se jednako dobro zarađuje kao u US, bolje si zdravstveno pokriven i imaš bolje benefite kao radnik. Stanovanje je jednako skupo, režije isto. Uostalom i u HR se dobro živi. Da je tu tako loše, nešto bi se promijenilo, jel tako? (sarkastičan sam, čisto daljnje rasprave radi)

Meni je dovoljna činjenica da tamo zdrastveno mjesečno moraš plaćati cca. 1000$. Ali nitko o tome ne priča 🙂 Možda neke stvari jesu jeftinije i pristupačnije, ali daleko od toga da se bolje i lakše živi tamo nego u EU..

Nije istina, ne moraš. Imaš nekoliko stopa ili razina zdravstvenog osiguranja pa plaćaš koliko želiš. Da sada ne lažem, kćer plaća oko 400 dolara i s tom stopom si solidno pokriven.

Apsolutno se slažem da su građani EU bolje zdravstveno pokriveni od Merikana. Kakva je kvaliteta spomenutog, u to ne bih ulazio jer mi je baš u zadnjih mjesec dana ostao jako gorak okus po pitanju zdravstvene skrbi u HR. Ne bih ulazio previše niti u prošlost kako se živjelo prije ili sada. Gore navedeno bila je samo digresija na neka druga vremena i nesrazmjer. Vikendice, vjerovao ti meni ili ne, dižu se danas po Istri jednako kao i davno prije diljem obale lijepe naše. Čak bih rekao otkako smo izborili suverenu RH, divlja izgradnja je buknula po obali kao najezda smeđe alge S. Schimperi. Dok sam bio zaposlenik, benefite koje spominješ nisam doživio, jedino možda u Uljaniku koji mi je ujedno i bio prvo zaposlenje pa nisam mogao u to vrijeme povući paralelu i raditi usporedbu sa drugim poslovima.

Jedini “benefiti” o kojima mogu govoriti su npr. potpisivanje ugovora na određeno po 3. mj. i tako te poslodavac drži u nedogled (zaboravi na ono gdje si zaštićen zakonom jer taj zako ima krater, a ne rupu), drugi benefit pa rekao bih mjesečna plaća određena ugovorom 5500 kuna mjesečno za posao “Projekt menadžer” ,znam smiješno maleni iznos za “menadžera” sa visokim obrazovanjem. Pa ti tako jedan mjesec satnica izađe veća ili manja u ovisnosti o broju radnih dana. Naravno šefovi te u onom mjesecu u kojem imaš više radnih sati, još više tjeraju na prekovremeni rad jer ti prekovremeni sat rada tada manje plaćaju. Kada sam primijetio obrazac ponašanja i postavio upit zašto je tome tako, dobio sam odgovor tajnice da ne budem bezobrazan a šefovi su zatvorili vrata ureda.

Treći benefit bio bi najjači. Zaposlen kao radnik u stalnom radnom odnosu, na mjestu programera automatike commissioning inženjer sa radom na terenu. Po završetku projekta, svi smo poslani doma na čekanje do novog projekta. U međuvremenu sjela je plaća od 3200 kuna (ondašnji minimalac), za kojeg mi je gazda firme ilitiga šef rekao kako će mi taj minimalac skinuti sa terenskog dodatka koji mi je bio zapravo glavna plaća koju su oni tada tjerali kao firma kroz razno razne dodatke, bonuse i ostale načine utaje poreza sive zone. Dakle u trenutku kada ti kao gazda nemaš posla, ja moram sjediti doma i ta plaća za koju smo potpisali ja nju moram tebi isplatiti na sljedećem poslu odnosno ti ćeš mi je skinuti sa “terenske” jer jebiga, tada nismo imali posla. Gdje je tu u cijelo priči financijska isplativost i životni standard za mene kao radnika? Jesam li ja tada freelance radnik preko nekakve agencije, zaposlen po projektu ili sam pravi radnik u pravom d.o.o.?
Gledaj ti na ovo što sam ti ja rekao kako hoćeš, možda ti na prvu ne djeluju kao benefiti, ali meni svakako DA! To su benefiti životne škole koji su me naučili koliko trebamo znati cijeniti ne novac, nego vlastiti trud i život kojeg trošimo zadovoljavajući se sa mrvicama koje nam daju pojedinci. Tu je loše onoliko koliko mi dopustimo da bude loše. Nismo to ti niti ja koji ćemo raditi promjene, barem ne pojedinačno sami za sebe. Promjene će se dogoditi kada odapnu ove stare krepaline koje su partijsku knjižicu zamijenile za bunamenat IDSa u Istri i članske iskaznice HDZ/SDP u ostatku lijepe naše, a mladost se pobuni. Što je po meni daleka daleka budućnost… Živ mi bio! Volim i ja ovakvu raspravu, sad bi mi sjela jedna bira ili gemišt i ćakula u korti pod ruzom na verandi. 😉

U americi auto je najmanji problem. Vozi ga svaka budala. Život općenito je puno skuplji i složeniji nego kod nas. Da vam sada navedem sve troškove jedne obitelji ne bi vjerovali pa ću samo reći da kćer jaslice plaća mjesečno 2000 dolara a stan 3500 dolara. Koliko je platila porod neću spominjati ili koliko košta odlazak kod zubara. Ok, oni dobro zarađuju ali na kraju dana sve se svodi na to da radiš kako bi mogao servisirati sve te pizdarije. Kod nas liječenje besplatno, vrtić sitnica, stanovanje puno jeftinije a da ne pričam nedaj Bože kakva operacija i slično. Najnormalnija stvar je da dođeš na posao i vlasnik ti kaže da imaš dva sata da isprazniš svoju sobu i nestaneš iz firme. Stoga, manje zarađujemo, manje smo pod stresom i generalno smo sretniji. To nećete shvatiti dok sve to ne doživite. Meni je super otići na dvadesetak dana ali tamo živjeti i raditi je neki drugi nivo. Nije to za mene.

Auto sam spomenuo samo kao digresiju na nesrazmjer životnog standarda. Slobodno navedite sve troškove jedne obitelji, pritom nemojte izostaviti i plaće odnosno prihode koje ima ta ista obitelj. Ako je sve to tako skupo kako kažete a život je toliko stresniji i teži u SADu nego u ‘rvackoj. Zašto vaša kćer sa obitelji jednostavno ne dođe natrag doma? Osobnog sam mišljenja a vjerujem po svemu što ste naveli također i vaša obitelj (kćer sa njenim supružnikom) kako je uz sve navedeno, standard života veći nego kod nas. A vi trubite ovdje koliko god hoćete da smo sretniji. U redu je i shvaćam da se po vašem mišljenju i mnogih generacija od 70ih na niže 60e i 50e, zapravo smatra kako se kod nas malo odvaja na zdravstveno, mirovinsko i poreze naspram SADa. Ali! Radije bih bruto plaću na razini inženjera SADa nego neto plaću inženjera u lijepoj našoj. Kod nas postoji bruto od kojeg se izdvaja za sve navedeno, ali sve navedeno jednom kada postanete korisnici (bilo zdravstvenih usluga ili mirovine) shvatite da ne vrijedi ništa. Odite u zdravstevnu ustanovu dehidrirani, ako imate sreće izaći će te živi sa teškim oštećenjima mozga ili ako nemate sreće nakon 30 dana će biti misa zadušnica. Zašto? Pa zato jer je kod nas kako ste vi naveli, zdravstvo besplatno. Zato jer doktori koji vas liječe, nemaju iskustva i po prvi puta se susreću sa takvim simptomima… Radije bih BRUTO prihode i sam birao na što ću i koliko potrošiti novaca (hoću li uložiti novce na dionice jednom kada odem u mirovinu ili ću uzeti pojačano zdravstveno osiguranje u slučaju nedaj bože ovog primjera koji sam naveo. Kako ste sami rekli, nećete ovo što sam napisao shvatiti sve dok to sami ne doživite. Logično je da osoba pri kraju 40ih ili u svojim 50im godinama neće ići u pohode osvajanja svijeta, jednostavno tražite svoj mir i to je u redu. Živite pola stoljeća i dosta vam je borbe. Prihvaćate svoj maleni kutak pod nebom, pa makar jeli jaja svaki drugi dan i kruh star 3-4 dana. To je u redu. Ali nemojte govoriti kako je život kod nas generalno lakši nego u americi. Uzmite tajlanđane kao primjer, ljudi su uvijek nasmijanih lica sretni tamo u onoj džungli, no znači li to da im je životni standard bolji nego u Europi? Ne! To znači da su samo skromniji od nas i zadovoljni onime što imaju. Profulao sam ceo fudbal sa ovim komentarom ali stvarno mi je dosta više slušanja starijih generacija koje mi tupe kako bih trebao biti sretan s onime što imam. Dokle god nam je takav mentalitet, uvijek ćemo biti Slaveni, Slavi, Slabi, robovi zapadnog svijeta. Dosta više! Biti ću zadovoljan s onime što imam onoga trena kada budem za istovjetni posao imao jednaka primanja kao i onaj na drugoj strani svijeta. A onoga trenutka kada mi se testisi od umora i straha uvuku u grlo reći ću puna mi je kapa svega, prodajem sve jer mi je dosta stresa i odoh na Filipine biti izboran od smijeha i dobrog životnog standarda.

Slažem se, i ja sa za taj sistem da dobijemo bruto pa ja s njim radim što i kako hoću. Želim sam izabrati kome ću plaćati zdravstveno osiguranje jer ionako svaki odlazak doktoru je privatan. U državno zdravstvo odlazim samo ako završim u bolnici. Prije par godina ležao sam tjedan dana na Rebru i mogu samo pohvaliti kardiologiju na Rebru. Prvo, smještaj je na vrhunskoj razini. Osjećao sam se jako ugodno. Drugo, i liječnici i medicinske sestre su bile za svaku pohvalu. Osim na lošiju hranu nemam niti jedan prigovor. Dvije godine nakon te epizode završio sam u Zadru na ablaciji srca. Znači ja sam iz Zagreba išao u Zadar. Išao sam jer u Zadru je radio jedan od najboljih doktora za ablacije srca na ovim prostorima. Ako se ne varam sada radi u Splitu. Nikakve veze, nikakva podmićivanja. Javio sam se doktoru mailom i rekao da sam zainteresiran za zahvat. Pregledao me i nakon dva mjeseca dobio sam termin za operaciju. Ovim primjerima želio sam samo reći da nije sve crno kako se uvijek govori. Inače privatno idem doktorima jer ne želim čekati niti u čekaonici. Nije mi problem platiti. Ovaj dio o mirnom kutku i jajima te predaji ti je malo promašen. Cijeli život imamo privatnu firmu i svakodnevnu borbu. Ne žalim se, dobro je. Znači znam kako je to kada se svaki mjesec mora osigurati 15 plaća. Isto tako znam kako se naporno radi u Americi. Rekao sa već, super mi je otići na tri tjedna ali tamo ne bih radio niti tri dana. Kćer je dobila sportsku stipediju, studirala u Americi, završila faks, magistrirala i ostala živjeti jer je od svoje 18 godine u tom sistemu i rano je naučila kako se brinuti za sebe. Njoj je to sve normalno, meni nije. Ja sam naučio svako jutro u 8 sati otići na kavu. Tamo se većina kafića niti ne otvori u 8 sati. Bio sam prije mjesec dana, ujutro sam sam sa ženom sjedio u kafiću jer svi lete. Svi ulete i uzmu onu kavu za van i bris na posao. Ja taj presing nisam imao nikada u životu. Kod nas sjednem u kafić, prolistam novine, popričam s frendovima i tako svaki dan. Žicamo je da se vrati, ostavit ćemo joj dobro uhodanu firmu ali ne želi. Sve gledam iz svoje perspektive i jebe i se za nepalce i ostale migrante. Rođen sam u Zagrebu, tu ću i umrijeti. Moj život je kvalitetniji nego život 95% amerikanaca i ne bih se s njima nikada mijenjao. Moju komociju ne može nitko kupiti nikakvim novcima. Meni kada se digne ja odem u ameriku a većina amerikanaca nikada u životu nije napustila niti svoju državu u kojoj živi a kamo li da je obišla nekoliko američkih saveznih država. O europi da ne govorim. Kada vidim kolika je mjesečna režija kćeri da bi joj sve funkcioniralo smatram da to nije vrijedno tog truda. Ima ljudi u Hrvatskoj koji toliko zarade u 10 mjeseci koliko je njoj potrebno da bi platila sve obveze u jednom mjesecu. O čemu pričamo? O tome da radiš cijeli mjesec da bi mogao poplaćati sve obveze. O tome da nemaš radno vrijeme ali si to pravdaš dobrim prihodima. Na rodiljnon dopustu je bila tri mjeseca, toliko u americi traje. Onda smo mi bili tamo da dijete napuni 4 mjeseca i da može krenuti u jaslice. Onda te jaslice plaćaš mjesečno 2000 dolara. Sve je to suludo. Da ne pričamo sada o kvaliteti odrastanja djeteta u americi i u zagrebu. Jednostavno neusporedivo.

Bingo! O tome ja govorim cijelo vrijeme. Ne možemo govoriti i pričati iz vlastite perspektive mjernjem svojeg lakta. Perspektiva poslodavca nije jednaka kao perspektiva zaposlenika, niti će jedna i druga biti ikada jednake. Ja govorim o prosjeku (srednji i niži stalež koji sigurno čini 70% naše države) vi o postotku dobrostojećih ljudi (višoj srednjoj klasi staleža). Zaista ne želim ulaziti u odnos plaća privatnika niti analizirati vašu tvrtku ili plaće. Iskustvo me naučilo radeći za 4 različita poslodavca privatnika, nikada mira nisam imao dokle god nisam otišao raditi freelance. Posao koji sam obavljao i koji sada obavljam dok sam na projektu nema neke prevelike razlike, commissioning i nadzor sustava. Malo je reći da je omjer neto zarade 1:15 biti radnik:raditi za sebe. Bespredmetno je raspravljati o našim iskustvima, kada ona nemaju dodirnih točaka sa prosječnim plaćama i financijskim stanjima većine naroda bilo to u Hrvatskoj ili preko bare. Poštujem vaše mišljenje ali ne slažem se nimalo. Ja neću nikada shvatiti ispijanje kavice na korzu u ranim jutarnjim satima niti ću razumjeti popodnevne ručkove šefova i klizno radno vrijeme. Prvenstveno zato jer dok šef odrađuje fini masni ručak ja crnčim i znojim se na suncu. Da bi mi on na kraju radnog dana rekao, pa daj ostani još sat ili dva u uredu i nacrtaj izvedeno stanje koje ste odradili danas… Prije bih bio kruha gladan nego se vratio na posao kod takvih šefova koje sam imao prilike upoznati radeći za njih. Na neki način shvaćam zašto se vaša kćer ne vraća, naučila je na užurbani stil života i život u sređenoj tvrtki bi joj bio dosadan i monoton. Hipotetski govoreći da sam vaš sin ispod časti bi mi bilo preuzeti tvrtku jer bih konstantno imao osjećaj da nisam to svojim rukama zavrijedio i zaslužio. Taj prokleti ponos i ego mi ne bi dao mira. Složimo se da se ne slažemo, odnosno razilazimo se u mišljenjima obzirom na generacijski jaz i okruženje u kojem živimo zato jer Zagreb i Istra nikada nisu niti će ikada imati isti mentalitet. Po pitanju zdravstva, apsolutno se slažem za odlazak kod privatnika. Za sebe i na vlastitoj koži imam samo riječi hvale za doktore, jer doktori koji su mi spasili ruku također su mi spasili život. Činjenica je da takvih doktora u Istri više nemamo, jer su oni većina u mirovini a neki i prerano preminuli. Zagreb, Rijeka, Split i Zadar su svjetlosnim godinama u zdravstvu ispred nas. A hitnoća koju sam spomenuo u prethodnih par komentara iznad ovog, iziskivala je promptnu reakciju doktora koji su se sa takvim slučajem prvi puta suočili. Ishod je nažalost bio sa smrtnim posljedicama zbog kojih i jesam pomalo utučen, zato i komuniciram sa svima vama pomalo ljuto, razočarano, da ne kažem bahato. Za što se ovom prilikom ispričavam.

Jutarnja kava je svakodnevni ritual s meni dragim osobama. Svaki dan se nađemo na kavi, ispričamo se i svatko na svoju stranu. Vidiš, nismo od onih vlasnika koji odlaze na mastan ručak a po povratku u firmu žicamo da se ostane sat duže. Ručam svaki dan doma nakon posla ono što skuhamo. Ponekad odemo negdje na ručak ako nam se ne kuha ili ne stignemo. Znači ritam života kao i kod svake druge obitelji. Nismo robovlasnici i kod nas rade jedni te isti zaposlenici otkako smo pokrenuli posao. Kako se razvijao zapošljavali smo dodatno. Nikoga se ne tjera da radi prekovremeno. Dapače, radno vrijeme je od 8h do 15h svaki dan. Svima odgovara sedmosatni radni dan. Produktivnost je veća. Subota i nedjelja se nikad ne rade. Mislim da su radni uvjeti i više nego solidni. Ako danas ne možeš doći na posao, sve ok. Samo javi. Tvoj posao te čeka i znaš da ga moraš odraditi. Kada ćeš, sam izabereš. Nitko ti ništa neće reći ako dođeš na posao u 9 sati. Nema problema. Sve se svodi da posao koji dobiješ moraš napraviti a kako ćeš ga napraviti to je stvar tvoje organizacije posla. Vezan si uz datume i to je sve o čemu moraš razmišljati i voditi brigu. Skužili smo da zaposlenici vole takvu slobodu i svima nam je super. Želio to priznati ili ne ali trenutno živimo u zemlji mogućnosti. Ako imaš neke vještine i ako si spreman preuzeti odgovornost možeš lijepo živjeti i ne trebaš ići u Irsku ili preko bare ili na neku treću destinaciju jer posla ima kod nas koliko hoćeš. Sve je stvar tvojih vještina i ambicija. Prosjek više nikoga ne interesira.

Zato se registrujes na Aljasku i miran si, nema poreza na digitalne sadrzaje 🙂

Na Aljasci nema poreza na ništa. Imaju nultu stopu poreza uz još 4 države.

Tako je. Ne znamo mi pravu situaciju tamo i na šta oni tocno troše te novce. To sve zvuci veoma dobro kad netko kaže 4000-5000 dolara placa ali je i manja obicni smrtnicima pa kad oduzmeš gdje ces živjeti, zdravstvo itd pitanje je koliko ostane za igranje a i dosta ih radi više poslova zato što moraju. Primjer kad ti Amer kaže da ima 4000 dolara placu on u biti nema toliku placu jer oni nemaju neto i bruto nego dobivaju cijelu godinu tako i na kraju godine moraju izracunati koliko su dužni poraze koji se krece od 20 do 30% zavisi od savezne drzave. Kad vidim da kupuju kuce od rigipsa za pol milijuna dolara tocno mi nije dobro.

Sve ti ovisi od države gdje živiš. Recimo u NY plaća od 4 do 5 tisuća je dovoljna za mizeran život dok recimo ista ta plaća u Tulsi je jako dobra. Što se kuća tiče, u americi je takva gradnja. Budi bez brige, nadživjet će te. Tako se rade i zgrade od tridesetak katova. Ide čelična konstrukcija a knauf ispuna zidova. Gledao sam kako slažu zidove. Donose gotove i samo ih dižu i šarafe. Interesantno.

Dobro, opće je poznato kako oni nemaju baš uređena socijalna pravila i zakone po pitanju zdravstva. Dok te tamo dijeli samo par medicinski računa od bankrota. Kod nas ti se smiješi odlazak u bolnicu sa velikom vjerojatnošću da nećeš živ iz nje izaći. Zašto se svi hvatate za poslove niže platne sposobnosti? Povuci usporedbu sa svojim IT sektorom i svojom plaćom u SADu i kod nas (za isti posao). Pretpostavljam da radiš IT sektor u smislu nekakvog programera ili mrežnog specijaliste. Daj usporedi te poslove i primanja. Budimo realni, da zarađujemo i 10k na mjesec opet bi smo kupovali igre na sniženju jer smo jednostavno takvog mentaliteta. Zašto kupiti po punoj cijeni ako će vrlo vjerojatno biti neki popust kroz 6 mj? Pogotovo ako smo sami svjesni da kupljeni proizvod (igra u pitanju) ne opravdava punu cijenu.

Ma nije to samo niže plaćene poslove nema veze kakav posao radiš ovisi od zarade kako ćeš sjeban bit ako imaš malo plaću nekako ti je bolje nego imati više osim ako je extra visoka. Primjer platiti ćeš sve poreze Al se nećeš kvalificirati za ništa. Uglavnom meni je osobno platim koliko mislim da vrijedi. Ponekad čekam sniženje čisto da se igra zakrpa. Al kao što kaže. Standard je glupost. Podijeliti platu od par tisuća i nekoliko desetaka tisuća pa podijeliti da dobije prosjek je jednostavno laž.

Ma objasni ti meni. molim te. Glup sam. 🤷‍♂️ Što hoćeš reći na kraju balade? Ne razumijem. Da je standard u EU gori nego US? Jel to? Amerima je lakše izdvojiti 60$ nego nama 60€? Gle, nije ti to baš logično osim ako se ne držiš one da je trava zelenija na susjedovom pašnjaku…

Standard u Hrvatskoj i ostalim državama EU koje su u razvoju (dakle ne govorim za Njemačku, Austriju ili Francusku) imaju svakako manji životni standard i financijsko stanje sa upitnom egzistencijom. Pričaj što god hoćeš, od 2020 godine radim u struci van HR (Europa, Azija i Sj. Amerika) u kontaktu sa ljudima od blue collar radnika koji rade vlastitim rukama do white collar menadžera koji sviraju kurcu… Znam kako žive inženjeri, kako im je riješeno stambeno pitanje i svakodnevna egzistencija, štoviše upoznat sam i sa životnim standardom montera. Ukratko, Darac83 ti je odmah komentar ispod opisao cijene konzola (uzimamo konzolu kao primjer obzirom da je temeljno pitanje članka financijska isplativost gaminga US i Europa). Primjer, ne možeš mi reći da se PS5 PRO jednako isplati za 699$ + porez kao kod nas sa cijenom 799,99EUR u kojoj je uključen porez. Ajmo reći 699 + porez Louisiane od 9,55% koji je po linku najveći. Cijena ispadne 769,66$. Reci mi kako bi ti htio dalje nastaviti računati? Odnos zarade 1:1 Hrvatska i SAD uspoređujući istovrsne poslove ili prosječne plaće spomenutih država? Želiš li računati samo financijsku isplativost gaming industrije ili općenito uzeti u obzir životni standard i svakodnevnu potrošnju građana?

Prosječna mjesečna plaća u SADu je 4.865$ nakon poreza. Prosječna mjesečna plaća u HR je 1.180EUR nakon poreza.
Ne bih htio ulaziti u zečju jazbinu pa vaditi cijene hrane, odjeće, obuće, režija, smještaja… Sve je to tu negdje, njihove su cijene svakako veće po pitanju smještaja ali ako cijenu tog smještaja usporedimo sa plaćama. Kod nas na cijene smještaja idu preko 50% zarađene plaće (500-600EUR) dok kod njih ide u prosjeku do 50% njihove zarađene plaće (1500-2000$), i tu nastaje taj nesrazmjer u potrošnji za koju se vi hvatate brojčano umjesto postotno. Shvaćaš li sada?

Ako gledamo samo usporedbu financijske isplativosti onda se svakako više isplati biti gamer u SAD nego u HR. Zašto? Zato jer ti je na kraju dana cijena koju plaćaš doma veća nego preko bare. Sve i da je odnos EUR/$ 1:1 799,99 je veća cifra od 769,66 za ravno 30,33.

https://taxfoundation.org/data/all/state/sales-tax-rates/

Hvala. Lijepo si ti to napisao. Samo jedan mali problem, živim u HR. Kolike su cijene bilo čega u US, uopće me nije briga. Ako razlika od 30.33 neke valute za tebe ili bilo koga predstavlja problem, bez ljutnje, ili si vrlo škrt ili moraš pod hitno promijeniti posao. Znam, ovo zvuči malo bezobrazno, no ponovno, živimo tu gdje živimo. Definitivno smo u HR potplaćeni za naš rad. Vjeruj mi kad ti kažem da prosječnom Amerikancu isto predstavlja izazov puknuti 3.5k$ na komad grafičke kartice kao i Hrvatu, Nijemcu, Talijanu, Francuzu… Želiš li normalno živjeti u US, to će te koštati. Dobar smještaj itekako prelazi 50% primanja. I ne pitaj kako znam. Ne vučem ove tvrdnje iz pete. Ovisno u kojoj si branši, toliko dobro živiš. Prosjek ti je kod njih vrlo relativna stvar.

Onda me slobodno prozovite, Tvrdica McTvrdi. Smatram da je 30,33 neke valute poput eura ili dolara visoka cifra jer je to trenutno malo manje od 2kg telećeg buta u Konzumu. Puknuti 799,99 eura od prosječne plaće u visini 1180 eura ili dati 799,99 eura od prosječne plaće 4205,45 eura nije isto. A ti snimi nama kako to objašnjavaš svojoj ženi da je zapravo isto. 😂😂
Ne govorim o dobrom smještaju, govorim o garsonjeri/studiju od 30-35 kvadrata. Ne govorimo o dobrim plaćama nego o prosječnim plaćama u obje države. Kako je korisnik @Movie rekao i slažem se sa tvrdnjom, plaća od 4-5 soma u NY je mizerna u Tulsi je dobra. Mi, odnosno ja ne govorim o dobrim plaćama nego o prosječnim plaćama, tako da je to sve vrlo relativno (standard i financijska bezbrižnost). Generalno smo u banani kao država i kao građani.
Vratimo se na kune. Reci mi 2000. godine kada je izašao PS2 cijena mu je bila 4444 kuna po niže navedenom linku. Prosječna je plaća u ono vrijeme bila 3499 kuna. Moja majka je imala nešto veću plaću otprilike 5500 kuna. Smatraš li ti da je bilo lako kupiti konzolu u ono vrijeme po prosječnoj plaći? Jer po tvojim tvrdnjama, prosječna plaća je sasvim dovoljna i uredna za naš kvalitetan životni standard gamera.
Svojom konstatacijom, nedvosmisleno tvrdim bez daljnjega da mjeriš kvalitetu i standard života po svojem laktu i svojim primanjima. Ja sa druge strane uzimam prosjek (koji u velikoj većini slučajeva nije točan jer poznajem dosta puno ljudi čija su primanja manja od prosjeka). Moja primanja su sasvim zadovoljavajuća i ako bih mjerio po sebi, 30,33 eura mi je danas kao što je to nekada bilo 10 kuna. Ali ako bih rekao kako sam zadovoljan sa kvalitetom i financijskim standardom života u državi nisam. Ne mogu biti zadovoljan kada mi prijatelj od djetinjstva nema dovoljno za normalan gamerski setup (neki GPU cca 6800XT ili 7800XT i x3D CPU), dok ja imam mogućnost kupnje one usrane 5090 (jer mi je njena cijena samo 1/5 mjesečnog prihoda). To je nesrazmjer o kojem pričam, novce koje sam ja zaradio nisam nikako zaradio kod nas nego radom vani. Da sam ostao ovdje, kao što sam to prije spomenuo, radio bih za crkavicu neovisno o završenom obrazovanju. Ne znam gdje velika većina vas u komentarima radi niti kakvim se poslovima bavite. Mora da smo svi mahom neki menadžeri na pozicijama kada nas “standardi ne diraju”. Ne znam, mene možda to pogađa više nego sve vas ostale jer sam ja svoj posao i zaradu počeo ostvarivati tek zadnje 3-4 godine. Ili zato jer sam došao iz obitelji gdje smo sa zida strugali svakih par mjeseci gljivice i plijesan… U trenutku akademskog školovanja po povratku roditeljima, živjeli bi pod svijećom jer nije bilo novaca za podmiriti struju. Ne znam što bih rekao… Znam samo da mi je muka vidjeti toliko malo empatije prema prvom susjedu.

https://www.hcl.hr/vijest/gaming-kalendar-playstation-2-2000-113932/

Kad već novci nisu problem, nadam se da si ti onda dovoljno empatičan pa si tom svom prijatelju iz djetinjstva sklopio i poklonio opaki gejmerski stroj. Ako nisi to učinio, onda si, oprosti, samo licemjeran. Bilo bi lijepo živjeti u svijetu u kojem svi imamo sve, bavimo se osobnim napretkom i napretkom društva u kojem živimo ne opterećeni materijalnim dobrima. Kolega i ja sam trekkie. Ovakav idilični scenarij samo je utopija iz pera pisca znanstvene fantastike. Isto kao što sit ne vjeruje gladnom, tako je nekima teško prihvatiti postojanje ljudi zadovoljnih onime što imaju. Nismo svi jednako krojeni. Ne stremimo svi ka visinama niti zavidimo bogatima što su bogati. Našli smo svoje mjesto pod suncem. Uživamo u pogledu lagano ispijajući limunadu od limuna koje nam je život dobacio. Ne sekiraj se previše. Nije sve u novcima. Nešto je i u dionicama 🙂 🍹

Naslijedio je računalo od mene nakon što sam kupio prvi Ryzen. Tada sam ga i uhodao u elektroniku, bilo ga je strah bilo što instalirati ili obrisati jer je mislio da će pokvariti nešto. Lijepi su to dani bili, od tada je i taj Ryzen 5 1600x završio kod njega. Taj mu se ryzen i dalje dobro drži, rekao je da je zadovoljan jer još uvijek dobro radi. Zajedno smo vjerovao ti ili ne, skupljali stare monitore i računala koja smo kod njega u šupi slagali, čak je na buvljaku znao utopiti pokoji sklepani komad pa od toga kupio PS3. Smiješno to zvuči sada kada gledam u natrag, ali dobro se osjećam kada znam da je nekome i stara kanta mogla pomoći u ono vrijeme. Kako si rekao nešto je u dionicama. Hahah

I u Njemačkoj igrama brže pada cijena, ali to je do veličine tržišta i prodajnih rezultata.