30 godina Pokémona: kako su i zašto su postali najveća medijska franšiza na svijetu?

---

Na današnji dan, prije 30 godina, u Japanu su objavljene prve dvije Pokémon igre – Red i Green. Bio je to početak megapopularne franšize koja danas broji devet generacija glavnog serijala igara. A onda su tu i sporedni naslovi poput Pokémon GO, Pokémon Mystery Dungeon, Pokémon Trading Card Game ili Pokémon Snap…

Ukupno gledano, Pokémon se približava brojci od 500 milijuna prodanih primjeraka videoigara – rame uz rame s divovima gaminga poput Super Marija, Tetrisa, Call of Dutyja i Grand Theft Auta. No, to je tek vrh sante leda. Pokémoni nisu samo vladari gaming svijeta. Prema nekim procjenama, riječ je o najvećoj medijskoj franšizi na svijetu.

Naglasak je ovdje na procjeni, jer ne postoji jedna čarobna stavka u financijskim izvještajima koja zbraja baš sve prihode od svega, počevši od 1996. Međutim, kumulativne procjene danas se kreću oko 150 milijardi dolara sveukupnih prihoda od svih Pokémon stvari. Da, milijardi – s devet nula. Za perspektivu: Star Wars procjenjuje se na oko 60 milijardi dolara, gotovo tri puta manje. Još impresivnije, Pokémoni su ostvarili prihod usporediv s kombiniranim brojkama Marvel Cinematic Universe, Barbie, Harry Potter, Batman i Spider-Man franšiza.

Kako je uopće došlo do takvog rasta? Ne postoji jedan odgovor, nego savršena oluja ideja, tajminga i poslovnih poteza kojima je Pokémon franšiza osigurala mjesto na samom vrhu.

KONCEPT SKUPLJANJA I RAZMJENE

Sve je počelo u Japanu s jednostavnom, ali genijalnom idejom – skupljanjem i razmjenom džepnih čudovišta. Originalni naziv igre bio je Pocket Monsters.

Ideja je potekla od Satoshija Tajirija, koji je kao dječak u ruralnijem dijelu Tokija strastveno skupljao kukce po obližnjim šumarcima. Uz prirodu, druga velika ljubav bile su mu videoigre. Početkom 80-ih pokrenuo je gaming magazin Game Freak, u kojem je objavljivao strategije, trikove i skrivene tajne iz igara.

Ključni element u cijeloj priči bio je Game Boy. Tajiri je bio fasciniran mogućnošću povezivanja dvaju konzola putem link-kabela. Zamislio je kako bi bilo da kroz taj kabel “putuju” stvorenja, baš poput kukaca koje je nekoć skupljao, omogućujući djeci da međusobno razmjenjuju svoja čudovišta.

Godine 1990. predstavio je ideju tvrtki Nintendo i dobio zeleno svjetlo. Razvoj je trajao punih šest godina – neuobičajeno dugo za to vrijeme, kada su se igre razvijale godinu ili dvije. No, čekanje se Nintendu itekako isplatilo.

Još jedna genijalna odluka bila je lansiranje dviju verzija igre s različitim Pokémonima. Ako ih želite “uhvatiti sve”, morate komunicirati s drugima. Morate razmjenjivati. Morate upoznavati druge igrače. Društvena komponenta bila je ugrađena u sam DNK serijala.

Rezultat? Lavina! Pocket Monsters prodavali su se u milijunima primjeraka, a uskoro je stigla i treća inačica igre: Blue. Djeca su nosila Game Boyeve u školu, razmjenjivala Pokémone pod odmorom, a ponekad i pod satom. Kombinacija prijenosne konzole, skupljanja i razmjene postala je temelj na kojem će se kasnije graditi sve nove generacije Pokémona.

ŠIRENJE NA DRUGE MEDIJE

Drugi ključni potez za Pokémone bio je prepoznavanje momentuma i širenje istoga izvan videoigara: na strip, animiranu seriju i karte za razmjenu.

Pokémon Trading Card Game lansiran je iste godine kad i videoigre, dok su 1997. stigli anime Pokémon i manga Pokémon Adventures. TCG je savršeno nadogradio koncept skupljanja i razmjene. Danas je uz Magic: The Gathering to jedna od najvećih franšiza u svijetu kolekcionarskih karata. Vijesti o rijetkim kartama koje se prodaju za stotine tisuća dolara postale su redovite. Baš je nedavno legendarna Illustrator kartica Pikachua prodana za nevjerovatnih 16,5 milijuna dolara.

Strip je bio logičan sljedeći korak za franšizu, s obzirom na to koliko je taj medij popularan u Japanu. Anime je pak od Pokémona stvorio globalne ikone. Teško ćete među milenijalcima pronaći nekoga tko ne zna zapjevati “Želim biti najveći”. Pikachu i Ash Ketchum postali su prepoznatljiva lica diljem planeta.

Zanimljivo, sva tri medija lansirana su prije nego što su prve Pokémon igre napustile Japan. Kada su Pokémon Red i Blue 1998. stigli u SAD, strategija je već bila kompletirana – igre, karte, anime i manga djelovali su kao sinkronizirani napad na tržište koje nije imalo nikakve šanse za obranu. Popularnost Pokémona otišla je toliko daleko da su škole u Americi počele zabranjivati Game Boyeve i Pokémon karte. A svi znamo što se dogodi kada djeci nešto zabranite – to postaje još poželjnije. Odjednom ste najveća faca u razredu ako iz džepa izvučete novog Gengara.

Pokémon COMPANY I EKSPLOZIJA IGRAČAKA

S rastom popularnosti eksplodirala je i potražnja za igračkama. Plišanci, ruksaci, odjeća – artikli su stizali sa svih strana. Zato su Game Freak, Nintendo i tvrtka zadužena za TCG karte Creatures 1998. osnovali The Pokémon Company, tvrtku zaduženu za upravljanje i licenciranje franšize.

Rezultat? Opet lavina! Dovoljno je reći da postoje tematske Pokémon trgovine – na više katova. U Japanu i SAD-u to su višekatni hramovi posvećeni džepnim čudovištima, krcati plišancima, dekama, bilježnicama, kuhinjskim potrepštinama, pa čak i hranom inspiriranom Pokémonima.

A franšiza je otišla i korak dalje. Ove godine otvoren je i prvi tematski Pokémon Park, u kojem posjetitelji u prirodnom okruženju mogu pronaći više od 600 Pokémon statua u stvarnoj veličini. Šetnja šumom u kojoj vas iza stabla “promatra” Bulbasaur ili vam se iz trave smiješi Pikachu? Za mnoge je ovo dječji san pretočen u stvarnost.

Naravno, uz monumentalne projekte dolaze i potpuno otkačene ideje. Možete kupiti golemi Snorlax madrac na kojem doslovno spavate kao Snorlax. U jednom su trenutku postojali oreo keksi s likom Mewa. Postoji šal koji izgleda kao jezik Greninje, kao i Vileplume kutija za maramice koja pretvara dnevni boravak u mini-Kanto regiju. I to je tek djelić čitave ponude. Teško je uopće obuhvatiti koliko je proizvoda tijekom godina izašlo s Pokémon potpisom.

Pokémon GO LUDNICA

Godine 2016. stigao je novi veliki momentum za serijal – izlazak mobilne igre Pokémon GO. Prva velika Pokémon igra izvan Nintendove konzole pretvorila je stvarni svijet u lovište. Uz pomoć pametnih telefona i proširene stvarnosti, milijuni ljudi su izašli na ulice i u prirodu. Gradovi su bili puni ljudi koji love virtualna čudovišta. Mediji su brujali. Franšiza je ponovno eksplodirala.

Osobno se sjećam susreta s gospodinom od šezdesetak godina koji je u mirovini svakodnevno izlazio u šetnju – motiviran upravo Pokémonima. Najdraži mu je bio Snorlax (kojeg je simpatično zvao “Snolaksi”).

I to ukratko rečeno je prava slika Pokémona. Moja generacija odrasla je uz anime i Game Boy. Mlađe generacije možda su ih upoznale kroz karte ili mobilne igre. Starije kroz Pokémon GO. Malo je franšiza koje su uspjele premostiti toliko generacija i ostati jednako relevantne. Zahvaljujući toj raznovrsnosti i genijalno jednostavnoj ideji skupljanja i razmjene, Pokémoni i dalje stoje na vrhu.

Sretan vam 30. rođendan, džepna čudovišta!