Što ne valja s ovom “boljom” grafikom u igrama?

---

Teško sam sinoć zaspao – bit će da me uznemirilo predstavljanje DLSS-a 5. Iz Nvidije su najavili kako će nova verzija njihove DLSS tehnologije koristiti svojevrsni AI filter koji na temelju generativne AI tehnologije mijenja izgled igara u stvarnom vremenu. S tehničkog aspekta stvar je itekako impresivna i u igrama trenutno ne postoji ništa na sličnoj razini. Međutim, teško se oteti dojmu da je tu nešto… neprirodno. Jednostavno nešto ne štima. I taj dio me uznemiruje. Želim vidjeti neki veliki napredak u kvaliteti grafike, ali… ne na ovako umjetan način.

Prva reakcija publike na DLSS 5 je pretežno negativna i dojam je takav da nitko na internetu ne voli ono što je Nvidia pokazala. Dio argumenata za kritiziranje ove tehnologije je itekako opravdan, ali za neka stajališta mislim da su ishitrena. Pa idemo malo analizirati u čemu je problem.

Kad Gen AI pokuca na vrata

DLSS je još od svog predstavljanja 2019. bio tehnologija temeljena na strojnom učenju. Upscaling slike doveo je do toga da u igrama možemo dobiti visoku razlučivost uz bolje performanse niže rezolucije. Za takvu je primjenu DLSS bio popularan među igračima i developerima. Zbog toga su u Nvidiji ostali pri tom nazivu i kad se DLSS proširio izvan tehnika upscalinga, npr. kad je 2022. pod DLSS uvedena Frame Gen tehnika. Već je tu počeo otpor jednog dijela igrača koji Frame Gen nazivaju lažnim frejmovima iliti umjetnim zaglađivanjem performansi.

Kap koja je gamerima prelila čašu je prvo implementiranje generativne AI tehnologije u DLSS. U trenutku kad zbog pohlepe AI centara poskupljuje sve što u sebi ima neki oblik memorije, predstavljanje gen AI rješenja kao budućnosti grafike u igrama od Nvidije je donekle licemjerno. Ali su očito u poziciji da si to mogu priuštiti – jer 85% gamera koristi njihove grafičke kartice.

Ljudi tako kažu da AI filter za igre nema veze sa DLSS-om i to je istina – jednako kako ni Frame Gen nije imao veze s DLSS-om prije tri godine. Ali iz Nvidije koriste brend DLSS-a, prema kojemu gameri imaju nešto dobre volje, da bi kroz njega progurali ono što gameri ne vole.

Fotorealističnost bez konteksta

DLSS 5 bi u načelu trebao utjecati na prikaz osvjetljenja i materijala / tekstura u igrama. I u nekim slučajevima razlika u prikazu je stvarno drastična. Međutim, upitno je koliko je to zapravo napredak. Kako iza svega stoji prediktivni AI algoritam, čini se kako u trenutnoj fazi implementacije DLSS 5 nema punu svijest o kontekstu scene pa samim time osvjetljenje koje donosi nije potpuno realistično.

Najbolje je to vidljivo u demonstraciji na Hogwarts Legacyju. Lik koji drži čarobni štap u izvornoj izvedbi ima osvijetljen dio lica na strani gdje se se nalazi svjetlost sa štapa. Kad DLSS 5 stupi u akciju, liku je osvijetljeno cijelo lice te se gube realistični detalji sjenčanja. Kako je netko napisao: uzalud sav path tracing ako AI filter na kraju odlučuje kako bi osvjetljenje trebalo funkcionirati.

Filter koji skriva stvarno stanje stvari

Čak i kad pogodi realistično osvjetljenje, čini se kako DLSS 5 u trenutnoj fazi ne može pobjeći od toga je je filter. Primjerice, u Starfieldu tako dobivamo modele likova koji izgledaju više kao ljudi, a manje kao lutke. Međutim, sva iluzija propada kad im vidite kretnje lica. DLSS 5 dodaje realističniji izgled likova, a oni i dalje koriste iste one drvene animacije. Takav spoj samo dodatno naglašava nesklad čitave stvari.

Naravno da nije u svakoj igri tako, ali sve dok DLSS ne bude zadužen i za animacije likova, efekt koji DLSS 5 donosi je baš najbanalniji primjer neprirodnog uljepšavanja stvari s kakvim se susrećemo na društvenim mrežama. Ondje ljudi stavljaju kojekakve filtere na fotografije i snimke kako bi stvarnost učinili ljepšom nego što jest, a DLSS 5 čini isto to kako bi… nestvarne scene učinila još nestvarnijima?

Pretjerano realistične lutke

U trenutnom izdanju DLSS 5 za uljepšavanje koristi „trikove” zbog kojih modeli likova izgledaju kao tipični gen AI sadržaji. Znate ono, kao da se pretjerano trude kreirati uvjerljiv ljudski lik, ali najbolje što mogu napraviti jest iznimno detaljna seks lutka. Uzbuđuje to valjda onu publiku koja bi u igrama htjela gledati upravo to – seks lutke; iste one gamere koji vjeruju kako se ženski likovi u igrama trebaju „popraviti” dodavanjem šminke i sužavanjem lica. Baš je jedan od prigovora na DLSS 5 taj što likove pretvara u AI verzije za goonere.

Gledajući kako Grace iz Resident Evil Requiema izgleda uz DLSS 5, teško je tvrditi da promjena ne mijenja čitavu njenu pojavu. S jedne strane je nesigurna analitičarka na terenu, ispijena u licu, blago otvorenih usta. A s druge strane imamo ženu koja izgleda samouvjereno, kao da se spremila za izlazak, s punijim usnama i drugačijim nosom. Tu nastaje problem da DLSS 5 (opet izvan konteksta) mijenja izgled likova tako da pod izlikom realističnog prikaza umanjuje njihovu uvjerljivost u cijeloj situaciji. Da, igre su uvijek fikcija, ali to ne znači da u njih možemo trpati bilo što i da će to uvijek funkcionirati.

Opasan alat za krive ljude?

Lako je ostati impresioniran DLSS-om 5 s tehničke strane, ali postoji opasnost da se zaboravi koliku ulogu u prezentaciji igara imaju artistički stil i smjer. Naravno da AI može oponašati različite stilove, ali je istina da nam AI ne treba oponašati različite vizualne stilove jer ne postoji problem za koji bi to bilo rješenje. Developeri dokazano znaju kreirati posebne vizualne stilove za igre. No, možda je Nvidijin kut taj da ovakva tehnologija nije za postojeće developere – već za one koji bi htjeli određeni stil grafike, a nisu dovoljno stručni da do njega dođu. Jer, zašto biste platili nekog dizajnera ili crtača, kad možete Nvidiji platiti da vas uputi u implementaciju AI rješenja za vašu igru?

Čini se kako je DLSS 5 trenutno okrenut više prema stvaranju realističnih prizora nego oponašanju artističkih smjerova. Ne treba stoga trčati pred rudo sa zaključcima. Međutim, u industriji videoigara već imamo ljude koji ne razumiju prezentaciju igara – one koji misle da je grafika ružna ako nije ultra realistična. Imamo već situacije, poput odgođenog Deus Ex remastera, gdje se estetska poboljšanja čine promašenima u odnosu na duh originalne igre. DLSS 5 bi uz svoje AI rješenje mogao biti vjetar u leđa svima onima koji bi uljepšavali igre bez osnovnog razumijevanja što te igre čine lijepima.

Je li hejt pretjeran?

Kao što sam rekao na početku, razumijem negodovanje oko DLSS-a 5, ali isto tako mislim da je dio kritika ishitren, možda čak i neutemeljen.

U prvom redu, zanemaruje se činjenica kako DLSS 5 nije filter koji funkcionira samostalno, tako da ga se samo prišije na igru i to je to. Iz Nvidije kažu ovako: “DLSS 5 pruža razvojnom timu detaljne kontrole nad intenzitetom, korekcijom boje i maskiranjem, tako da umjetnici mogu odrediti gdje i kako će se poboljšanja primijeniti kako bi se očuvala jedinstvena estetika svake igre.”

Je li to samo spin? Teško je reći, ali činjenica je da su developeri sami dali dopuštenje za prikaze svojih igara uz DLSS 5, što znači da ih odobravaju. Ok, u slučaju Bethesde mi je jasno – njihov Starfield ionako ima prosječnu grafiku za današnje pojmove, pa će bilo kakvo proljepšanje bez dodatnog posla objeručke prihvatiti. Međutim, netko je iz Capcoma odobrio onaj prikaz Grace. Ne opravdavam ovdje Nvidiju, ali nitko se ne ljuti na Capcom zbog toga? Njihova je igra…

Mislim da je bitno spomenuti kako je ovo prva implementacija generativne AI tehnologije, dakle nešto što na takav način još nismo vidjeli u gamingu. I kao takva, ovo je vjerojatno najgori prikaz te tehnologije koji ćemo vidjeti. Sama tehnika upscalinga slike izvorno je kod DLSS-a postala puno bolja u njegovoj drugoj verziji. Dobar dio prigovora za DLSS 5 tako će možda već biti suvišan u nekim sljedećim verzijama. Neosporna činjenica jest da generativni AI napreduje velikom brzinom. Veliki pomak u stvaranju AI sadržaja više se ne događa iz godine u godinu, nego iz mjeseca u mjesec. U tom kontekstu bilo bi ishitreno odbaciti ovo kao budućnost grafike samo zato što u trenutnom stanju nije dovoljno dobro.

Naravno da pitanje ovdje nije samo funkcionira li ova tehnologija kako treba. Jako je bitno da se usred njezinog korištenja ne dogodi zanemarivanje ljudske kreativnosti i ljudskih vještina u razvoju igara. U tom bi pogledu za napredak grafike bilo interesantno vidjeti alternativna rješenja koja ne uključuju gen AI tehnologiju. Činjenica je da je izrada realistične grafike skupa, a investicije u svijetu igara polako presušuju. Neka promjena se mora dogoditi, htjeli mi to ili ne. U slučaju DLSS-a 5 otpor je velik i možda to nije ta promjena koju tražimo. Ali je definitivno prva bitka koja će odrediti daljnji smjer razvoja računalne grafike.