Zbog čega toliko mrziš anime?

los humor, lose skripte, prica rastegnuta, puno cringe trenutaka

Ja si volim pogledati Dragon Ball. Meni je taj anime zakon.

meni je bio dobar dok sam bio dijete
ali sada nema šanse da bi ga gledao

Nije sav anime los. Primjer je Hokuto no Ken

dovoljno je da sam googlao i vidio par slika da osjetim cringe

😂 Bukvalno si unaprijed spremim CONTROLOC i casu vode da smirim zeludac od povracanja, koliki je to cringe, kada mi neki frendovi pocnu pricat o animes ..

A joj brate moj. Ti si puko.

Zna se da Miahel ponekad ima neke “ispade”, ali bar je nešto pametno reko. 😀

A jbg nismo svi isti, ukusi su svakakvi. Ne voli anime i poštujem to. Mihael je dobar dečko, možda jest malo svadljiv i naporan ali nije loš i nikoga još nije uvrijedio. Ima ovdje na ovom portalu mnogo gorih korisnika.

Bas ta fali i jos jedna “igre borilacke/fight tematike u 2d/2.5d”😂 nemam nista protiv anime i ljudi koji vole nek izvole… ali je previse cringe trenutaka, stenjanja japanki na svaku radnju, pretjerivanje do tog da vecina igara se razvuce i dode to tog da moras ponovit iste levele vise puta da bi pobjedio zadnjeg bossa da bi se dobilo na dugotrajnosti 🥱 Borilacke, naporsto mi se ne svida tematika, ni price koje impletiraju, naprosto dosadno je i eto ne volim ih xD

Dok sam odrastao nisam baš imao puno kontakta sa fantasy materijalima, možda poneki film za djecu, a Tolkiena sam pročitao kad sam već bio punoljetan. Ipak u posljednje vrijeme su mi fantasy igre najdraže jer imaju beskonačni potencijal za razvijanje svijetova, likova, priča… Ipak su igre alat za bijeg iz stvarnosti. Upravo uživam igrajući Elden ring, nevjerojatno je koliko je svijet maštovito osmišljen. Pa i Zagor ima dosta SF i fantasy epizoda, ili si njih preskakao?

Da, sjecam se tih elemenata u zagoru ali mislim da ih nije bilo previse. Moj problem je bio sto sam se vec navukao na Zagora zbog toga sto je prijatelj imao veliku kolekciju.
Inace bih bio sretniji da je imao veliku kolekciju Texa.
Fantasy postujem i razumijem da je velikom broju igraca gaming bijeg iz stvarnosti u imaginarno.
I ja sam kao klinac imao bujnu mastu, ali uvijek u okvirima ovozemaljskih zakona. xD
Iskreno, ne znam zasto. Odrastao sam na enciklopedijama i dokumentarcima vise nego na knjigama i romanima. Mozda je to razlog.

I ja sam odrastao na enciklopedijama, čitao sam i znanstveni časopis Galaksiju, obožavao Cosmos od Sagana, ali sam obožavao i SF. Niti meni fantasy nije bio drag kad sam počeo igrati, ali s vremenom sam ga zavolio. Možda zato jer mi je s vremenom RPG postao omiljeni žanr u igrama, a on obiluje fantasijem.

Eno i meni stoji negdje u podrumu cetiri puna registratora drva znanja, a s obzirom da sam i ja volio SF, dosta smo slicni.
Samo sto nekako volim napraviti razliku izmedju SF-a i fantasya.
SF se dosta zna bazirati na raznim teorijama iz fizike tako da nikad ne znas sto ce od toga jednog dana biti realnost.

Ja isto simulatore smislit ne mogu.

Znači Spider-Man ti nije nešto 😄

Hahahaha žao mi je priznat, al nije. XD

Kralju, klanjam se! Ako mi nesto ide na zivce jeste banalizovanje filozofskih i religijskih koncepata u modernoj umetnosti (gaming smatram vrstom umetnosti poput stripa zato sto sadrzi elemente likovne, književne i dramske vrste umetnosti ), i to po pravilu kada postoji rupa u prici koju treba popuniti. Pozdrav veliki

Ne volim ni ja, al recimo ako si igra frostpunk tu su dobro ukomponirali filozofiju i religiju sa preživljavanjem

Postoje igre koje ne banaliziraju filozofske koncepte, npr. Dreamfall Chapters sa elementima budizma i Carl Junga, naravno to je predstavljeno umjetnicki kroz prakticne situacije u igri.

Zato i nisam rekao da je to pravilo. Upravo smo sa raznih strana dosli do iste sustine. Ono sto si ti video prakticno i kroz situacije u igri je potvrda tvog ranijeg znanja koje je steceno van igara. Umeo si da prepoznas simbole koje si vezao za stecena znanja i primio poruku koja je mnogima ostala sakrivena. Tu nema banalizacije, to je primenjeno znanje makar tako mislim. Pozdrav veliki

Dobra opservacija, interesantno je koliko su odredeni autori i pisci u videoigrama i filmovima potkovani sa raznim znanjima i iskustvima koje kroz umjetnost gaminga sve vise populacija uziva.
Pc gaming je za siroke mase najpristupacniji, jer omogucuje dozivljaj igre i filma i u najsiromasnijim drzavama, gdje je kupovina igre ili iznajmljivanje filma luksuz.

Srce mi se steglo kada sam iz dosade ispratio komentare na YT, na gameplay Uncharted 4, kada se devojka zahvalila sto je mogla da vidi gameplay igre koju ne moze da kupi. Inace, gaming je sjajan medij za bili sta i svasta, verzija lucidnog sna na javi, sa opcijama ogranicenim jedino idejama autora ( i cenom GPU 🙂 )

Ja sam bio siguran da pratiš onoga youtubera Balkan UFO 😅

Sinko dragi poludio si mlad 😎.

doslovno to

Men ponekad Beat saber dobro legne, pogotovo nakon čarobne frule budem ko Jedi knight Travolta 🤣😇

Ecstatica je za mene najstrašnija i najuznemirujuća igra koju sam davno igrao. Doslovno niti jedan horor do danas me nije uspio prepasti kao Ecstatica mada je i serijal Clock Tower također odličan i veoma strašan.