A jbg godine i život donesu svoje…zamisli da igraš plejku dok imaš djecu kao u srednjoj pa bio bi najgori tata na svijetu 😜

Nez nikog,ugl svi sto se znamo igramo od davnina a svaki ima preko nekoliko djece 🙂

Ne,svi moji prijatelji igraju igre.

Odkad je warzone izasao svi moji su prestali igrat normalne videoigre…

Uskoro ću biti ja koji ću odustati..zadnje vrijeme kako upalim tako i ugasim, igre koje skinem ni ne pokrenem pa izbrišem, jučer sam čak stavio skidati igru i u pol skidanja odlučio da mi se ipak ne igra….nema mi više te čari…čak sam razmišljao da sve lijepo zapakiram i prodam…a onda žena nakon 2 godine neigranja opet počne igrati za Božić….i šta sad joj reć…dječji problemi, nema šta … 😉

Mojih par prijatelja se ostavilo konstantnog igranja ali zbog djece,posla, neki su otišli navigat a nekima je jednostavno dosadilo, ali kad se nađemo se baci fifa/pes, kao u stara vremena uz pljugu i pivicu. I btw nema nikakve ljutnje, sve je to razumljivo pa odrasle smo osobe. 😉

Znam dosta ljudi koji su počeli igrati u kasnijim godinama, ali nikoga ko je prestao. Dešava se da ljudi smanje igranje zbog obaveza, ali ne i da prestanu. Ko se jednom navuče na taj svijet, nema povratka 🙂

Ja sam puno smanjio, prešao sam 40-te. Di su dani kad bi igrao do jutra pa direkt u skolu ili faks. Sad samo igram neki dobri single player. A od ekipe svi odustali bas nitko vise ne igra.

Imam frenda koji čita stripove isto kao i ja i ne voli video igre, kaže oduzimaju mu puno vremena i nije mu to nešto napeto. Putujemo zajedno vlakom na posao i on stalno bulji u mobitel, riječ ne progovorimo, doduše razmjenimo di koju riječ u vezi stripa i to je to. Jednom ga pito, što toliko buljiš u mobitel, čitaš nešto o stripu, a on će, ma igram neke igrice na mobitelu i mogu ti reć da su dosta zarazne. Tako da je moj odgovor:
Poznam one koji igraju na mobitelu, a kažu da ne igraju ništa

Ne bih znao, nemam puno prijatelja jer su mi gotovo svi zabili nož u leđa ili ispali šupci na ovaj ili onaj način.

Ja, jedno 15ak godina nista nisam niti pratio od igara a kamoli igrao. Prestao tamo negdje na faksu.. jednostavno me pustilo, a ni komp mi nije bio bas za gejmanje. Kasnije sav visak para i vremena koristio za druge stvari/hobije. Medjutim, korona i EGS me vratili u gaming. Igram svaki dan cca 2-3 sata, ali samo single player. Imam masu toga za nadoknadit. 🙂

Ne, ali imam jednog prijatelja u lokalnoj župi kojemu je rutina nakon večernje mise CS:GO i ćevapi, nekad i do jutra, ponekad se zaigra i Priest Simulator, WoW i AoE2, nije ga briga jer mu je blizu ispovjedaonica. Samo čekam dan kad će lan party u crkvi organizirat, onda ću i ja postat vjernik

Evo ja prvi sam prestao jer ne vidim nista novo da me zainteresira da sedim na pc-u jedino ga koristim 30 min na dan dok mi se puni mobitel

Žalosti me što nema opcija:
Nemam prijatelja, ja sam čudak.
Nisu ni gejmeri što su nekad bili😁

Gejmala sam kao mala na nekoj fejk konzoli što su mi moji kupili u Bosni, a kad je dušu ispustila kupili su mi PS1, koja sreća! Međutim tad je vrag odnio šalu a i PS1. Iako su mi moji rekli da je i ona ispustio dušu u to sumnjam. “Pokvarena” je nestala. Od tad pa do prije cca 2 godine igrala sam samo nešto na mobu. Bila je to duga pauza al tad sam kupila PS4 i igranje se nastavilo. Tako da nislim da se većina kad tad tome vrati. Imam prijatelje u braku, s djecom i igraju igre kad stignu. Uvijek nađu vremena za to. Doduše imam i prijatelja koji su prestali i prodali konzole i sad im je žao, al njih je u manjini.

Osobno, radije bi da moj muž, bude li ga jednog dana, igra samnom il sam nego da je okolo po birtijama. 🙂

Ja velim da nitko u životu nemože imat ono kaj istinski hoće.Evo ja nemam za čim žalit,nisam prodao nijednu konzolu – kupio sam ih 20-ak.Po birtijama nejdem ima 10.g al žena me nemože živog vidit na tim ”jebenim igricama” 🙂

Moje poznanike i prijatelje mogu podijeliti na one koji konstantno nešto igraju ili ne igraju ništa i nikada se niti nisu zabavljali na taj način. Razmislim li malo bolje, stvarno ne poznajem nikoga tko je trajno prestao igrati igre. Poznajem neke koji su imali prekida u “stažu” gejmera , na kraju, i sam sam imao podužih pauza, ali baš da znam nekog tko je kompletno prekinuo sa igrama, ne, neznam.

Obitelj na prvom mjestu,gejming na zadnjem i nade se prostora da umjesto nekog filma odigram neku omiljenu igru,pogotovo zimi umjesto gledanja filma.

Bio sam prestao igrati na jedno godinu, dvije što zbog posla, što zbog učenja oko posla. Sad probam sat, dva dnevno izdvojiti za igranje.

Ja sam skoro pri kraju. Pokusavam ali djeca , posao koji je vezan uz ekran i manjak vremena cine svoje. Ali da mogu nastavio bih sa uzivanjem. Trenutno shadow of war jednom nedeljno fantaziram da sam mocan i to je to.

Moj susjed prestao, zena mu zabranila :/

Pravi primjer je moj stari, kao mali je igrao arkadne igre i prestao igrat sve dok meni za rođendan nije kupio ps2. Nakon toga smo zajedno prosli Medal of Honor i gtaSA, igrali FIFU i jos 3,4 igre prošli zajedno. Sad imamo PC i svako malo igra WoT i uživa u tome sa svojim prijateljima na discordu.
Čudno je reći prijateljim da ne mogu igrat sad jer mi stari igra sa svojom ekipom😅