Game of Thrones S08E01 – Winterfell

---

SPOILERI ZA PRVU EPIZODU OSME SEZONE!

Neću vas lagati dragi čitatelji, Game of Thrones i A Song of Ice and Fire su mi najmilija fikcijska djela. Stoga me ispričajte ako nisam u potpunosti objektivan. Prošla je sezona Game of Thronesa ostavila neke gledatelje razočarane zbog ubrzanog ritma i siromašnijeg scenarija. Iako sam primijetio pad u kvaliteti dijaloga, smatram kako je sedma sezona svejedno bila u samom vrhu po pitanju televizijske produkcije. Međutim, od tada su prošle gotovo dvije pune godine i sada smo na posljednjoj sezoni serije. Prva epizoda osme sezone pod nazivom “Winterfell” je stigla i vrijeme je da ju prokomentiram.

Epizodu se otvara dolaskom Daenerys i Jona u dvorac Starkovih. Ovdje već možemo vidjeti prvu od više poveznica između ove i prve epizode serije. Umjesto Roberta i Cersei, u Winterfell sada stižu Jon i Daenerys. Obožavam to što su ovaj veliki događaj prikazali iz perspektive dječaka koji se gura kroz publiku. Podsjetilo me na avanture Brana i Aryje u toj davnoj prvoj epizodi kada su htjeli dobiti bolji pogled na kralja i njegovu pratnju. U ovoj je sceni iskorištena ista glazba kao i u prvoj epizodi, Jon na sličan način silazi s konja kao i Robert te Sansa kaže “Winterfell is yours, your grace”, gotovo isto kao i Ned. Obožavam sve detalje kojima su obogatili ovu početnu scenu i osjetila se ta atmosfera Game of Thronesa.

Međutim, tenzije su dosta visoke u Winterfellu zbog Daenerysinog dolaska. Sansi očito nije drago što je kćer Ludog Kralja stigla na zimske praznike u njen zamak, a ni ostalim se sjevernjacima ne žuri prihvatiti strankinju kao vladaricu. Prošlu sezonu smo vidjeli nepotrebnu dramu između Sanse i Aryje, ali ovdje nemamo isti slučaj. Sansino neprijateljsko ponašanje prema Dany čini se opravdano. Starkovi su primili više noževa u leđa nego bilo koja druga kuća, stoga opreznost prema nepoznatima nije neočekivana. Također, u ovim početnim minutama vidimo i mladog lorda Umbera, ne i zadnji put u epizodi.

Na jugu se zlatna kraljica Cersei sunča na zidinama “Dubrovnika”. Uspjela je upecati plaćeničku grupu zvanu Golden Company, koji su izgleda zaboravili dovesti svoje slonove. Harry Strickland i njegova banda plaćenika imaju podosta drugačiju priču u knjigama, stoga me zanima u kojem smjeru žele ići s ovim. Scene u King’s Landingu nisu bile od neke važnosti, vjerojatno jer više nema dovoljno likova za neku veću dramu. Činjenica da je Cersei primila Eurona u svoj krevet nije iznenađenje, pogotovo kad se sjetimo da ima fetiš na arogantne tipove koji vole riskirati (*kašalj* Jaime iz prve sezone *kašalj*).

Međutim, u King’s Landingu slijedi vrlo zanimljiva scena s Bronnom. Omiljeni plaćenik dobio je novi zadatak od Cersei – ubiti njenu izdajničku braću. Sumnjam da će Bronn izdati lavove Bacačeve Hridi, ali kaže se da su plaćeni mačevi odani čovjekovom zlatu. Svakako je ova scena dodala razinu napetosti kad je u pitanju sudbina Tyriona i Jaimeja. Usput rečeno, ako se pitate zašto Cersei nije osobno rekla Bronnu što mu je zadatak, to je zato što su glumac i glumica koji glume te likove nekoć bili u vezi koja nije završila dobro te su producentima serije dali do znanja da ne žele glumiti u istim scenama. 

Jedan od manje impresivnih događaja u epizodi je Theonovo spašavanje Yare. Ovdje vidimo primjer onog ubrzanog tempa iz sedme sezone. Scena je jednostavno šeprtljavo sastavljena, kao da su se pisci samo htjeli riješiti ovog problema.

Natrag u Winterfellu vidjeli smo ponovne susrete pojedinih likova. Tyrion je naišao na Sansu, koja je šokirana kad sazna da Vražićak nije toliko pametan koliko je mislila da je. Još uvijek mi nije jasno što točno pisci rade s Tyrionovim likom. Prvih je pet godina serije briljirao s odličnim pošalicama i visokom inteligencijom, a posljednjih nekoliko sezona ispada idiot u svakom navratu. Vidjeli smo i ponovni sastanak Aryje i Jona, koji se nisu vidjeli osam godina. Oboje su prošli dosta jedinstvene avanture – Jon je doslovce umro, a Arya je vlastitim očima vidjela kako je od njene obitelji nastao potok krvi. Mislim da je ovaj ponovni susret, skupa s onim kad je Arya naišla na Gendryja – sjajno odrađen. Dijalog nas podsjeća na povijest i karakterizaciju likova. Naročito me pogodila rečenica “I’m her family, too” koju je izgovorio Jon.

Kasnije se Jon odlučio naći sa svojom Targaryjenskom tetom na snježnim gorama, gdje su oboje zajahali zmajeve. Iako su vizualni efekti fantastični, mislim da je ovo još jedan primjer ubrzane scene. Shvaćam kako jednostavno nemamo puno vremena, ali jahanje zmaja ne bi trebalo biti nešto što se svlada za vrijeme popodnevne kave.  Mislim da ovaj trenutak nije bio ni blizu upečatljiv kao prvi put kad je Dany uzjahala Drogona. Kad smo već na temi Daenerys, u Winterfellu se Samwell Tarly upoznao s majkom zmajeva, i recimo samo kako prvi dojam nije bio krasan. 

Dany se namjeravala zahvaliti dobrom momku jer je izliječio vječno friendzoneanog Joru Mormonta, a na kraju ga je obavijestila da mu je spržila pola obitelji. John Bradley, koji glumi Samwella, je ovdje odradio fantastičan posao. Obožavam njegove šlampave pokrete i dobroćudnu osobnost, ali ovdje nam je pokazao emotivnu stranu Sama Tarlyja. Smrt oca je bila lakša za prihvatiti pošto je pokojni Randyll bio kreten, ali gubitak Dickona je očito bila kap koja je prelila čašu.

Primjereno je da je Samwell nakon vijesti o smrti svog krvnog brata otišao u zagrljaj svog metaforičkog brata Jona. Iako mi se ova scena svidjela, falio neki veći udar kad je u pitanju Jonova reakcija na to da  prijestolje pripada njemu. Ovaj bi događaj trebao biti jedan od važnijih, a režija i dijalog se drže dosadnog teritorija. Možda je falilo barem jedno povraćanje na spoznaju kako je spavao s vlastitom tetkom.

Sjevernije od Winterfella družili smo se s Tormundom i Bericom koji su očito ponijeli padobrane i tako uspjeli sići sa Zida na vrijeme. Ovdje smo dobili moju omiljenu scenu epizode. Oni koji su preživjeli napad Night Kinga istražuju ostatke kuće Umber i situacija nije baš vesela. Atmosfera u ovoj sceni je fantastična, serija još uvijek odlično dočarava opasnost White Walkera i vojske mrtvih. Obožavam scenu u kojoj se mladi lord Umber pretvorio u Wighta jer služi kao upozorenje gledatelju jednako kao i likovima. U trailerima nismo vidjeli gotovo ništa White Walkera i hodajućih mrtvih, a ovo nas je podsjetilo koliko bi ih se trebali bojati. Njihova moć nije često prisutna na ekranu, ali kad je – tresu mi se gaće.

Epizodu je okončala još jedna sjajna scena. U Winterfell je stigao jednoruki vitez Jaime Lannister. Prva osoba koja mu je priredila “dobrodošlicu” je Bran, koji očito nije zaboravio da ga je Kraljosjek poslao kroz prozor kao gavrana. U ovoj sceni vlada tišina, ali se iz nje može izvući tisuću riječi. Nikolaj Coster-Waldau je sjajno odglumio Jaimejevu reakciju – trenutak prepoznavanja popraćen šokiranim pogledom nam je rekao sve što moramo znati. Zbog ove posljednje scene me jako zanima što slijedi u drugoj epizodi sezone. 

Sve u svemu, “Winterfell” je bila solidna premijera za posljednju sezonu Game of Thronesa. Ima tu traljavo napisanog dijaloga i ubrzanih scena, ali smo zato vidjeli sjajno okupljanje naših najdražih likova. Scene poput posjeta Last Hearthu i pogleda između Jaimeja i Brana su još povisile kvalitetu epizode. Sad kad je sve postavljeno za nastavak radnje, jedva čekam vidjeti što će se dogoditi u ostatku sezone.