HCL.HR

Najzabavnija stvar u 2018. mi je igra stara 20 godina

Zoran Žalac 01.12.2018.   •   31 komentara


Je li vraćanje starih videoigara indikator da s novima nešto nije u redu? Ili je val nostalgije previše jak da bismo mu se oduprli?

Dvanaesti je mjesec i to znači da već sada smijemo krenuti s analizama što nam je godina na izmaku donijela i koliko nam je to značilo u boljitku ili regresu videoigara kao medija. Kod ovakvih tekstova uvijek je lakše pisati u negativnom tonu, no u ovome to želim izbjeći – napisao sam dosta negativnih tijekom godine, čak i onda kada mi to nije bila namjera. Možda se iz naslova čini da svejedno bockam nešto negativno pa ću prije svega reći da mi je 2018. bila prilično dobra godina za videoigre. U ovih 11 mjeseci recenzirao sam 26 igara i još ih toliko igrao sa strane, za svoj gušt. Neke sam igre hvalio na sva zvona dok su me druge frustrirale.

Lako mi je odrediti koje igre smatram kvalitetnim proizvodima. Međutim, koliko me je igara tijekom 2018. istinski zabavilo? E, to je već malo kompleksnije pitanje. Zabava je dosta subjektivna stvar jer nisu sve stvari svima jednako zabavne. Možete se npr. složiti da su Red Dead Redemption 2 i God of War među nekima od najboljih i najznačajnijih igara ove godine, ali ako vi više uživate u strateškim igrama ili simulacijama vjerojatno ih nećete prozvati najzabavnijima.

Ja sam „titulom“ najzabavnije igre već paradirao ovdje po portalu uz Astro Bot: Rescue Misssion, s time da sam tada naglasio kako mi je to najzabavnija VR igra u 2018. Mislim da bi Astro Bot bez VR komponente bio skroz prosječna, ako ne i dosadna igra. Ipak, brzo sam našao ono što mogu zvati pravom uživancijom i zabavom. Jedini “problem” je što ta igra tehnički nije iz 2018. nego je izašla prije 20 godina.

Spyro the Dragon u Reignited Trilogy izdanju meni je nešto najzabavnije što sam igrao zadnjih 11 mjeseci. I nisam siguran što to točno znači. Znači li to da u modernim igrama više ne uživam jednako kao prije 20 godina? Znači li to da sam postao nostalgičar? Ili je pak Spyro doista toliko zabavan i 20 godina kasnije? Razmišljao sam malo o tome, zapravo više nego što bih trebao, i značenje vjerojatno nije samo jedno.

Prvo sam mislio da je to do nostalgije. Originalnog Spyra igrao sam u djetinjstvu i ta mi je igra posebno draga. Reignited Trilogy je ispunjenje svih mojih želja pa kad zbrojim dva i dva – prilično je jasno zašto uz Spyra uživam više nego uz nove igre. A opet – Spyrove nastavke nikad prije nisam igrao i svejedno su mi dobri u Reignited Trilogyju. Čak i da Spyra uzdižem u nebesa zbog svoje nostalgije – nije baš sve u tome.

Može nas Spyro podsjetiti na neka davna vremena kad nije bilo važno imati najveći otvoreni svijet ili tisuću-nešto sustava kojima bi igrač bio zaokupljen. Ja sam svjestan da je gameplay mehanika u Spyro the Dragon repetitivna i da ta igra zapravo nema tijek radnje već samo zaplet i rasplet. Usprkos tome, u dva sata igranja Spyra posjetit ćete desetak tematski različitih levela, tamaniti dvadesetak vrsta neprijatelja koji se ponašaju drugačije i svjesno se kretati virtualnim okolišem. Nekad su leveli bili manji zbog ograničene snage hardvera, ali su zato bili raznovrsniji. Danas imamo ogromne otvorene svjetove u kojima najčešće imate pet varijacija – livada, šuma, pustinja, planina ili spilja. Iznimno je osvježavajuće kad igra nije zgurana među te barijere.

Kad kažem da se u Spyru svjesno krećemo okolišem pod tim mislim da prirodno slijedimo dizajn levela. To je ono što mi uvelike nedostaje u modernim igrama gdje pratim indikator, kompas ili minimapu više sve drugo što se događa ispred mene. Jer ako ne pratim onda ću se izgubiti, a svijet je toliko velik da si ne smijem si priuštiti lutanje u krivom smjeru. Kad se u Spyru izgubim brzo ću naći put natrag jer su leveli taman toliko veliki da si mogu stvoriti mentalnu mapu u glavi.

Reignited Trilogy pritom ima skrivenu opciju mini-mape, ali čak ni uz nju u toj igri nisam na „autopilotu“ jer se od mene na svakom koraku traži konstantna interakcija. Usporedbe radi, znate kako sam igrao Red Dead Redemption 2 (igru koju inače iznimno cijenim zbog priče, prezentacije i hrpe drugih sitnica): kad god je trebalo jahati do drugog grada upalio sam onu filmsku kameru i pustio igru da se sama igra dok ja čačkam po mobitelu.

Maloprije sam spomenuo kako si u današnjim igrama ne mogu priuštiti prazan hod i gubljenje vremena. Taj pritisak posebno osjećam kad recenziju moram izbaciti u striktno određenom roku. Vrijeme za igranje mi je ograničeno i kad igram ne želim ga trošiti na nešto što ću ostaviti neriješeno. Štoviše, u modernim nekim igrama sat vam doslovno otkucava – npr. u Monster Hunter Worldu imate sat vremena da obavite zadatak inače lov propada. U Hitmanu možete zaigrati Elusive Target misiju samo do određenog datuma. U Fortniteu vam sezona traje mjesec dana ili koliko već.

Stare igre poput Spyra nisu toliko tražile da svoje vrijeme podredim njima. Spyrovi leveli dizajnirani su tako da ih možete kompletirati u deset do petnaest minuta, a kako igra nema priču od vas se ne traži da investirate hrpu sati u komadu kako biste znali što se događa. Ako danas Assassin’s Creed Odyssey probate igrati svaki tjedan po jednu misiju, već se na trećem ili četvrtom tjednu nećete sjećati tko je tko i gdje ste uopće stali.

Isto tako, događa li se vama da nakon nekog vremena zaboravite kontrolnu shemu igre ako ju ne igrate po mjesec ili dva? Meni se to sada redovito događa. Međutim, za Spyra sam odmah znao koja tipka što radi. I da nisam, to sam mogao samostalno naučiti odmah na prvom levelu. Ključna stvar kod Spyrovog dizajna je ta da u tom prvom levelu nemate prijetnju u obliku neprijatelja, što znači da na miru možete isprobavati sve kontrole. Usporedite to pak s današnjim Assassin’s Creed ili Far Cry igrama – prvo što vas te igre uče jest kako se boriti; odmah igrača bacaju u vrelu vodu i nasred ekrana izbacuju poruku: PRITISNI TU I TU TIPKU ZA NAPAD. A još su mi gore one igre koje započinju quick-time eventima (gledam u tebe Shadow of the Tomb Raider!) te igrača „uče“ kako se pritišće tipka.

Dakle, zanimljivo je kako dizajn igre iz devedesetih može djelovati osvježavajuće nakon 20 godina. U pitanju čak nije specifičan dizajn Insomniac Gamesa jer sam nešto slično primijetio i prošle godine u 3D platformeru Yooka-Laylee bivših Rareovaca. Slično sam uživao u Ratchet & Clanku te Super Mario Odysseyju. Preostaje mi još zaigrati A Hat in Time da si priznam kako 3D platformeri odgovaraju mojoj duši, a i živcima. Nisam pobornik one teze da nove igre ništa ne valjaju i samo su stare dobre, ali trenutno više zabave pronalazim u konceptu gameplaya koji je bio ostvariv i prije 20 godina.

Komentari (31)

  • Arioch

    01.12.2018 - 18:40

    Tod howard 3 mjesto po prodaji u britaniji sa fallout 76-icom ljubicasti zmaj star 20 godina 1 mjesto ahahaahahahah

  • l)oolvl

    01.12.2018 - 18:55

    pa evo ja bih 100 puta radije igrao Spyra (čak i staru verziju) nego RDR 2. Dobro si opisao problem današnjih igara; prije nego ih zapravo upališ i počneš igrati, moraš si rezervirati barem sat-dva da možeš nešto i “odraditi” u toj igri, nema više jednostavne zabave osim u igrama koje su specifično dizajnirane baš s tim ciljem. Možda zato zadnjih nekoliko godina najviše vremena potrošim na kartaške igre, baš zato što mogu odigrati 1 partiju ako hoću i ugasiti, bez da se zamaram pričom, mehanikama, kontrolama itd.

  • vragec25cro

    01.12.2018 - 19:06

    Po meni previš se stavlja grafika i akcija ispred gameplaya.Previše love se troši na marketing umjesto na razvijanje kvalitete igre.Ne volim battle royal niti ogram fortnite,ali kad im takva neka igra dođe i pokupi slavu onda se svi čude.(kao i minecraft prije par godina).Bf 1 i bf 5 odigrao svaku 2-3misije singleplayer(znam da se bf igra zbog multiplayera)i smorila me sva ta akcija i ubacivanje nekih neprirodnih razgovora(ko u filmovima s stevom segalom ili van dammom).

  • vojnovic4

    01.12.2018 - 19:43

    Spyro mi je jako zabavna igra jedna od zabavnijih ako ne i najzabavnija. RDR 2 san kupio day1 i igrao prvih 2 3 dana i to je to jer mi nije to to

    • Vass

      @vojnovic4, 01.12.2018 - 21:57

      Šta je bre ovo više.Kada je RDR2 prikazao prvi gameplay sviga jedva čekaju i proglašavju najbolm igrom godine(osim pc master race),a sad skoro nijedan pozoitivan komentar.

    • vojnovic4

      @Vass, 01.12.2018 - 22:03

      A neznan ni ja ali nije mi gust igrat je da je tu vehunska grafika, zvuk, prica ali neznan neprivlaci me na igranje

    • Mah

      @Vass, 01.12.2018 - 22:16

      Vjerojatno ljudima ide više na kurac što ga svi hvale pa ga sad pljuju… Nešto u onom stilu da ga spuste na zemlju.. Možda, a možda sam pun govana, tko zna 😀

    • Arioch

      @Vass, 02.12.2018 - 08:08

      Zelje su jedno realnost drugo xD

    • Darac83

      @Vass, 02.12.2018 - 11:23

      Evo ja cu onda dodat da mi je RDR2 medu najboljim igrama ikad… ?

  • Darcoolio

    01.12.2018 - 20:25

    Jednostavno je, bar kod mene.
    VOLIM stare igre, nemam problem da ih zaigram i danas u originalnom izdanju, ali mi je još draže kad vidim da su te igre sređene, kao Spyro, Resident Evil, Crash…
    Nekako se nadam i Earthworm Jim-u, Sunset Riders i ostalim igrama tog perioda.

  • crolink07

    01.12.2018 - 20:28

    FF Tactics odigrao tko zna koliko puta u 20 godina a ponovo je kupio na “crni petak” za 29 kuna za mobitel i super se zabavljam.?

  • SonOfZeus

    01.12.2018 - 20:39

    Apsolutno se slazem sa svime napisanim. Danas debela vecina igra ide preduboko u razne mehanizme, hvale se silnim kvadratnim kilometrima koje imaju na mapi, a zaboravljaju onaj jednostavan gameplay gdje uz lijepu audiovizualnu prezentaciju i smooth gameplay mehaniku igra moze davati bolji dojam igracu nego ona sa tisuću sitnih detalja, u kojima, kao sto si i spomenuo, ako slucajno napravis poduzu pauzu zaboravis i kontrole, a kamoli pricu ili likove.

  • Dragan[MKD]

    01.12.2018 - 20:42

    Activision likes this 🙂 ako nastave u istom pravcu očekujem i remaster Crush Racing

  • chupacabra1

    01.12.2018 - 20:50

    Novac je neću reći uništio, ali izmijenio izgled industrije. Igranje nikad u povijesti nije bilo mainstream, a otkad je postalo ne prolazi tu više eksperimentiranje i ORIGINALNOST (žalim da nemam veći caps). Nismo mi voljeli prije 20 godina bolje napravljene igre, nego onaj osjećaj kojeg više skoro da i nema, kad upališ igru i nisi siguran šta da očekuješ. Kad se ne puca uvijek s R1, a cilja s L1 ili da nije baš u svakoj vožnji R2 gas. Tu i jest problem, današnje igre su optimizirane da zadovolje standard, a time se ubila originalnost i različitost. Svi bi htjeli u svojoj igri malo onoga što se najbolje prodaje, a učinak je štancanje gomile generičnih, neizazovnih gluposti koje sablasno nalikuju jedna drugoj, što se najbolje vidi na kontrolama od kojih me prolazi jeza kad su svuda iste. Ovo s remasterima je fora koja igra na nostalgiju i one koji su odrasli na igrama koje su bile “bolje”. Pa pokazatelj da nešto nije u redu je valjda baš to – otkuda se toliko ljudi kune u nešto rađeno na tehnologiji od prije 20 godina i zamjera ovo ili ono modernim naslovima ako je sve baš dobro? Pa većina igara se dan danas oslanja na iste gameplay mehanike od prije 20, 25, 30 godina, ma nemoguće da je to tad bio vrh i da nema pomaka. Igre se ne razvijaju (u smislu da ne evoluiraju) nego stagniraju dok se iste mehanike ušminkavaju grafikom, glumcima, čime god. Čast iznimkama kojih i danas ima. Ne znam koliko je novaca utučeno u jednu Mafiu 3 npr. ali ta igra je gora od najgoreg smeća koje pamtim s PS1. Zaposlili odlične glumce i scenariste, ubacili humora, zanimljivo predstavili likove, ubacili malo GTA, malo side questova jer se mora, malo sakupljanja beskorisnog smeća da se ne vidi da je car gol i kompletno zaboravili na sam gameplay bez kojeg igre jednostavno nema. Ali eto, prodaje se i neki klinac kojem je to prvi susret s igrama pamtit će ju kao nešto čarobno, žalosno. Sigurno to gledam i drugim očima nego kao klinac, ali nisam niti ću ikad biti toliko odrastao da prerastem igre. Ali danas i kad novi naslov izađe, većinom je to ionako samo remaster iste stvari koju nam isporučuju već godinama.

    • Mah

      @chupacabra1, 01.12.2018 - 22:30

      Stvar je u kreativnosti koje više nema, već kao što si i sam rekao stvaraju se igre na kalup, a i u igračima koji ih kupuju tako da sami smo si krivi jbg

    • chupacabra1

      @Mah, 02.12.2018 - 03:13

      Ima i toga, realno se može zaboraviti bilo kakva pomisao o nekakvom bojkotiranju, prodaju se i prodavat će se na lopate i tome napaćeni narod ne vidi kraj.

    • Mah

      @chupacabra1, 02.12.2018 - 17:14

      Sumnjam da je bojkot potreban jer eto ipak ima onih koji u takvim igrama uživaju i to je oke, a za nas ostale slijedi avantura zvana potraga za dobrom igrom 😀

    • Darac83

      @chupacabra1, 03.12.2018 - 12:04

      Mislim da se malo pretjeruje. Netko je usporedio gaming industriju s Hollywoodom, s cime se slazem. Onda opet, necete trazit napet i izazovan film medu holivudskim blockbusterima, nego među drugim, ne toliko razvikanim, naslovima. Isto je i s igrama… Nostalgija ovo-ono, genericnost danasnjih igara itd…, ali cinjenica je da izbor igara nikad nije bio veci i da svatko moze naci nesto za sebe. Ako ne, mozda je onda vise stvar u onom koji bira… ?

    • chupacabra1

      @Darac83, 03.12.2018 - 15:41

      Poanta je u tome da je takvih igara sve manje jer su neisplative, a uskoro ih neće ni biti. Dragon Age su poglupili i pojednostavili da bi ga približili široj publici, a popušili su samo oni kojima se zahtjevnija igra svidjela pa su očekivali nešto slično i kasnije. Ima još primjera koliko hoćeš, to mene smeta, ne da ljudi nešto igraju i kome je nešto bolje ili lošije. Sjeti se što je sve MGS uveo u igre, kakva je ono igretina bila i to na kakvom hardveru, a bio je blockbuster nad blockbusterima što se tiče igara, bar ako se dobro sjećam. 25 godina kasnije igre funkcioniraju isto ili jednostavnije nego tad i na PS1? Nema šanse. Na ovim današnjim mašinama bi se mogla napraviti revolucija u gamingu, samo džaba kad skoro nikoga ne interesira gameplay. Ali daj brate, spasi me, spomeni neku od tih igara, ja više to ne mogu naći ni povećalom. Zadnja baš dobra koja mi se svidjela je bio Limbo, ali to je kategorija za sebe. Preporuči nešto bez obzira na žanr, a da ima priču i gameplay, apsolutno ništa drugo mi ne treba.

    • Darac83

      @chupacabra1, 03.12.2018 - 18:23

      Bojim se da niti jedna igra nece imati onaj efekt kojega su imale stare igre. Bezbrizna vremena, mladost, vremena za igrat kolko hoces, vrijeme kada nije izlazilo pedeset igara mjesecno, igre devedesetih koje su jos imale puno prostora za nove ideje i novitete itd… Na kraju, mi smo “stari” gejmeri koji s dosta staža. Vidjeli smo pocetke nekih najpopularnijih franšiza danas, igrali sve, probali sve i naravno da nam je ovo danas sve viđeno. Klincima kojima je ps3 ili 4 prva konzola je sve novo i zanimljivo. Ne govorim da nema istine u onom sto pricas, ali stariji uvijek smatraju da su starije igre bile bolje, starija glazba bolja, stariji filmovi bolji, a nogomet je nekad isto bio “pravi” nogomet… ? Upitno je koliko je to stvarno tako. Da 10 Kojima radi na novom MGS, nikad ne bi bio kao prvi…

    • Darac83

      @chupacabra1, 03.12.2018 - 18:31

      Dopuna: sto se tice novih igara, osobno, u svakoj koju zaigram (s tim da se informiram uvijek prije kupnje) nađem neki gušt i neku foru zbog koje mi je dobra. Ako vidim da je novi, primjerice, Far Cry isti kao stari, ali u novom ruhu, preskacem jer mi se neda igrat to. Preskocit cu i iduca dva ako treba i nac nesto drugo u meduvremenu. U biti je vrlo oslobađajuće kad ne covjek ne robuje odredenim fransizama, naslovima ili zanru, a pogotovo kad smanji ocekivanja i jednostavno uziva u dobrim stvarima… ?

  • chupacabra1

    01.12.2018 - 20:52

    Uglavnom, prodaju nam Hollywood 2.

  • Lemifan

    01.12.2018 - 20:55

    Ja sam se slično osjećao prošle godine, kada je meni osobno N.Sane Trilogy bila najzabavnija igra.

  • 312AE

    01.12.2018 - 23:42

    Istina je, današnje igre su nekad svojom količinom pre naporne. No nekad smo si mi gameri i gamerice sami krivi, pa si kvarimo doživljaj, jer od igri radimo posao. S druge strane uvjek želimo bolje i više. Pokraj svih večih igri ove godine, me Dead cells jako iznenadil. Zato sam recimo Assassins Creed preskočil, makar sam ju više put htel uzeti, ali niti Origins nisam zavržil, iako sam ga igral 40 sati. Mislim da se nekad previše damo hajpati i siliti u igrama.

  • Chronosus

    02.12.2018 - 01:18

    Nije samo to, jedan Thief iz 98. kao ozbiljnija igra nego spyro s velikim i kompleksnim levelima djeluje osvježavajuće u odnosu na usporedive moderne igre. Razlog pronalazim u fokusiranosti. Danas sve igre moraju imati gomilu dodatnih sve kompliciranijih mehanika, mini igara… Filmićnost je drugi problem jer sa sobom povlači manjak interakcije i više quick timea. Igre su impresivne i prepune detalja, ali se u toj kompleksnosti izgubila zabava. Ova godina je dala dva super primjera,rdr2 i fh4. Rdr je pokupio skoro savršene ocjene svugdje, a sada, mjesec dana nakon izlaska se može naći hrpa članaka i komentara ljudi koji kažu da ipak u svemu tome nešto fali, koliko god blještavo bilo. Isto se može reći za fh4. Kad se gleda lista mogućnosti, brojke i prezentacija izgleda savršeno, ali kad malo kreneš u dubinu ispada da je dosta toga šupljikavo.

  • Muflon

    02.12.2018 - 09:03

    Cista nostalgija i nista drugo. Jednostavno se zapitajte dali bi uzivali u remasteru neke igre koji niste nikad zaigrali (jer npr kao ja niste u djetinjstvu posjedovali PS konzolu). Tako recimo meni ovaj Spyro uopce nije nimalo napet al da naprave remaster npr prvog cod-a, Baldurs Gatea, SW:JK igara itd… novcanik bi mi bio prazan u sekundi.

    • Chronosus

      @Muflon, 02.12.2018 - 09:55

      Probaj igrati pa onda reci. 😉

    • Arioch

      @Muflon, 02.12.2018 - 12:28

      Ne ide bas remaster baldurs gate-a izometrija je to.

    • Darac83

      @Muflon, 03.12.2018 - 12:08

      Ja i danas pokusam odigrat neke stare naslove, onako, iz nostalgije (Diablo 2, Age of Empires 2, Gangsters organized crime itd…) i moram priznat da, nakon sto me prvih pola sata pukne “onaj osjecaj”, vrlo brzo ugasim igru i palim novi PS…

    • Muflon

      @Darac83, 03.12.2018 - 12:43

      Upravo to. Ljudi idealiziraju igre koje su igrali kao klinci dok još nisu imali nikakvo kritičko razmišljanje, niti su sami birali igre (igralo se ono kaj je neko stariji iz obitelji nabavil). Pa naravno da ti je sve zabavno bilo. Pa sa 6 godina bi onu Chrome igru sa dinosaurom mogao igrati 5 sati u komadu (da je onda postojala) i bio bi odusevljen.

  • Richard B. Riddick

    15.12.2018 - 17:54

    “U ovih 11 mjeseci recenzirao sam 26 igara i još ih toliko igrao sa strane, za svoj gušt.” Pa kad stigneš moj Zorane, ja sam od 2014. do 2016. bio nezaposlen i po čitav dan igrao igre, od jutra pa do spavanja, doslovno nisam izlazio iz kuće po 6 mjeseci i opet godišnje uspio igrati 20- 25 igara, kako si ti nabio 50? Možda ti pod igranje ne misliš preći igru, nego je samo zaigrati, kao Igor što radi, ali opet je moraš preći da bi je mogao recenzirati, nezz…

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?