Zaigrali smo Paralives, Sims konkurenta s više duše nego sadržaja

---

Nisam ljubitelj simulacija života, ali Simsima sam kao tinejdžer posvetio previše sati da bih tvrdio suprotno. Igra je to u kojoj gradite kuću do posljednjeg detalja, bez konkretnog razloga i bez krajnjeg cilja. Prije smo u Simsima gradili kuće kakve smo htjeli imati u stvarnosti, a danas u Simsima gradimo ono što ne možemo imati u stvarnosti jer je sve prokleto skupo. A nisu ni Simsi više jeftini. Okej, osnova je postala free-to-play, ali ako želite većinu sadržaja na Simse možete potrošiti više od 1500 eura. I to je samo trenutno stanje – nagodinu će ta cifra biti još veća.

Simsi su unatoč tome neosporeni vladar žanr, a tek im u novije vrijeme na vrata kucaju ozbiljniji izazivači. Jedan od takvih htio bi biti Paralives – projekt malog studija iz Montreala u razvoju još od 2019. godine, financiran isključivo kroz crowdfunding. Nakon sedam godina čekanja i tjedan dana provedenih s early access verzijom, mogu reći jedno: čak i ovako nedovršena, igra definitivno ima više duše od konkurencije. Samo ovo “nedovršena” ovdje treba shvatiti vrlo ozbiljno.

Na sliku i sličnost svoju

Ono gdje se Paralives odmah izdvaja od konkurencije jesu vizuali. Igra ne pokušava biti realistična poput InZoija niti ide u karikaturalnost starijih Simsa. Najbliže bih to opisao kao miks animiranog stripa i slikovnice za odrasle s toplom paletom boja – likovi su ekspresivni, animacije žive, a cijela stvar odiše onom specifičnom ugodom uz koju igra gotovo zove da je zaigrate uz šalicu kave i vatru u kaminu. Tijela su pritom prirodnija nego u Simsima, s realnijim oblicima i veličinama, ali bez one tehničke zahtjevnosti koja InZoi pretvara u test za grafičku karticu.

Likovi su ekspresivni, animacije žive, a cijela stvar odiše specifičnom ugodom.

Prvi doticaj s igrom je Paramaker, kreator likova koji odmah ostavlja solidan dojam. Podijeljen je u tri cjeline – izgled, odjeću i osobnost. Tu vam odmah daje nešto što obožavatelji Simsa traže godinama: mogućnost da slobodno odredite visinu svog lika. Lice se oblikuje kombinacijom gotovih predložaka i slobodnog povlačenja slidera, a svaki komad odjeće moguće je potpuno proizvoljno obojiti umjesto biranja iz desetak unaprijed zadanih kombinacija. Igra usput i pamti vaše prethodne izbore, pa nema lutanja kad tražite točno onu nijansu koju ste već jednom složili.

Stvari možda na prvu djeluju skromno, ali kad zagrebete ispod površine, vidite da su varljivo duboke. Jedna obična jakna nudi preko deset varijanti majice koju lik nosi ispod, a tu su i razne teksture kose, slušni aparati, proteze i sitnice na koje smo u Simsima čekali preko desetljeća. Ako želite da vam lik bude vegetarijanac, jednostavno označite to kao dodatnu kvačicu umjesto da trošite slot za dragocjene crte osobnosti. Sitan detalj, ali otkriva da iza ovoga stoje ljudi koji su sami proveli previše sati u tuđim kreatorima likova i točno znaju što ih je živciralo.

Graditelj Bob

Nakon što kreirate lika, valja kupiti nekretninu ili komad zemljišta, te dobro zasukati rukave. Mod izgradnje i ovdje je živa zaraza koju poznaje svaki Sims veteran: sjednete da dodate sliku na zid i onda na kraju tu istu sobu sređujete narednih sat vremena. Kao i kod kreatora likova, slobode kod Paralivesa ne nedostaje. Zidove vučete gdje god želite, pod bilo kojim kutem i stupnjem zakrivljenosti, objektima slobodno mijenjate veličinu, a katalogu boja praktički nema granica. Daje vam to mogućnosti koje daleko nadmašuju pravokutne sobe na kakve ste navikli kod konkurencije, pa se bez pretjerivanja može reći da je gradnja kuće u Paralivesu jednako zabavna kao u Simsima, ako ne i zabavnija.

I onda, kad konačno odlučite živjeti u onome što ste napravili se krene nazirati igrin early access status. Nakon tri sata gradnje i preko stotinu predmeta nabacanih u tu velebnu kuću, shvatite da vaš lik s njima može imati interakcije s jedva desetak stvari. Hladnjak, računalo, kauč, stolci, WC i tuš. Nije to daleko od životnog ritma stvarnih ljudi, ali jest daleko od onoga na što smo navikli kod konkurencije. Estetski sve izgleda lijepo i zaista je jednostavno sjesti i biti zadovoljan svojom kreacijom, ali mehanički je dosta oskudno. Kuća vam zasad više služi kao mjesto u koje likove šaljete da prespavaju između aktivnosti koje su trenutna prava srž Paralivesa.

Napola živ

Live mod je srce svakog life simulatora i ujedno dio u kojemu je Paralives istovremeno najjači, ali i onaj u kojem developera čeka najviše posla.

Prije svega, Paralives se odvija u jednom otvorenom gradu kojim se slobodno krećete, a vaša kuća fizički je u njemu smještena. Super je što to znači da nema onog ekrana za učitavanje koji u Simsima dijeli dom od ostatka svijeta – premda bi velikodušno bilo reći da učitavanja uopće nema. Svaki ulazak u neku zgradu prouzroči kratko zamrzavanje dok se unutarnji prostor i NPC likovi učitaju. Radi se o sekundi-dvije i nije strašno, ali definitivno primjetno i štetno po fluidnost igre.

U tom gradu svoje živote živi gotovo stotinu drugih NPC likova s kojima možete stupati u interakcije, i to funkcionira drukčije od onoga na što smo navikli. Kad uđete u razgovor, čekate dok se napuni pokazivač, a onda birate između kartica s temama uvjetovanih osobnošću lika, raspoloženjem i prirodom odnosa. Umjesto da klikate kroz isti izbornik i ponavljate istu interakciju dok se traka ne napuni, razgovor postaje nešto što morate održavati. Lijepa posljedica je da možete žonglirati s više razgovora odjednom kada imate više likova. Jednostavno pustite par da ćaska dok se prebacujete na drugi kraj sobe da uskočite u drugi.

U Paralivesu možete žonglirati s više razgovora odjednom kada imate više likova.

Osobnost svakog lika pritom ima značajan utjecaj na interakcije. Ako napravite lika sa osobnošću šaljivdžije, dobit ćete zasebnu potrebu za zabavom koju morate zadovoljiti uz sve ostale potrebe. Ako ga pretvorite u fitnes fanatika, brže će mu rasti potreba za hranom, jer takvo tijelo traži više goriva. Lik koji voli samoću, mora određeni period provesti sam ili će postati nesretan i slično. Ta dodatna nijansa koju donose osobnosti značajno doprinosi osjećaju da je svaki lik zasebna individua – nešto što Simsima rijetko polazi za rukom.

Slično vrijedi i za odnose. Grade se kroz sustav oznaka koji dopušta da vaši likovi istovremeno budu i prijatelji i rodbina, pri čemu svaki tip odnosa napreduje zasebno. Romantika traži posebno strpljenje i malo računice jer vam igra prikazuje postotak uspjeha pojedine interakcije, a na njega utječu sve od oznaka i raspoloženja do kompatibilnosti osobnosti. Spojite li šaljivdžiju i ozbiljnog lika, kompatibilnost vam automatski pada i tu morate stvarno dugoročno zapeti da bi odnos u konačnici i uspio.

Sami odlučujete hoće li vam igra biti opušteni sandbox ili borba za preživljavanje.

Sve to dolazi pod okriljem sustava pripovjedača koji istovremeno služi i kao odabir težine i alat kojim igra ubacuje preokrete u živote likova, ako to želite. Na početku birate želite li uravnoteženo iskustvo ili jedan od dvaju ekstrema, a onda to podešavate u detalje – brzinu starenja, dužinu trudnoće, šansu za blizance, manje ili više novca za početak i slične stvari. Tako sami odlučujete hoće li vam igra biti opušteni sandbox ili borba za preživljavanje. Uz to vam pripovjedači svake noći, kad likovi zaspu, daje na izbor nekoliko kartica koje vašem liku usade nove želje. Nekad je to bezopasna sitnica poput želje da kupi novo računalo ili odjeću, a nekad želja za dramatičnim raspletom nekog odnosa koja im zna preokrenuti čitav život.

No, kako sam rekao – ima tu još dosta posla. Najveći problem je što grad, unatoč svim tim sustavima, djeluje strahovito pasivno. Drugi likovi nikad neće sami prići vama, nego svaku interakciju morate pokrenuti vi, a autonomija likova je praktički nepostojeća do te mjere da su vaši likovi sposobni stajati i zuriti u prazno ili satima gledati televiziju dok im potrebe lagano padaju.

Drugi likovi nikad neće sami prići vama, nego svaku interakciju morate pokrenuti vi.

Kartice za razgovor nemaju previše opcija, a još gore je što dolaze potpuno nasumično, pa na onu vrstu interakcije koju baš želite možete ponekad čekati i nekoliko sati igrinog vremena. Na sve to, pola žanrovskih temelja jednostavno još nije tu. Karijere postoje isključivo kao crna rupa u kojoj lik ode na posao, vrati se, a vi ne vidite ništa između. Nema ljubimaca, automobila, bazena, vjenčanja ni zabava, nema vremenskih uvjeta ni godišnjih doba, nema ribolova, vrtlarenja, obiteljskih stabala ni koješta drugo. Sve je to u planu za Paralives i, srećom, sve je obećano kao besplatno ažuriranje. Ali, u ovom trenutku jednostavno nije tu.

Tomu pridodajte bugove i zamuckivanja koji su redovita pojava: interakcije koje ne reagiraju, izbornici koji se znaju zamrznuti, likovi koji zapnu u namještaju i performanse koje u otvorenom svijetu posrnu. Ništa od toga ne iznenađuje za naslov u ovako ranoj fazi razvoja, no upravo zato je, planirate li uskočiti već sad, najpametnije unaprijed spustiti očekivanja na realnu mjeru.

Jedna stvar u ovoj fazi ipak puno obećava je da Paralives već sad podržava Steam Workshop i modove. To je prava rijetkost za igru u ovako ranom early accessu i praktički jamči da će zajednica brzo početi izbacivati popravke, ali i svakojake ludorije, od nove odjeće i namještaja do mehanika kojih se developeri možda nisu ni sjetili. A upravo iz takvih ludorija studiji najčešće pokupe i najbolje ideje za ono što slijedi.

Čekanje se isplati

Sve ovo znači da je Paralives u ovom trenutku kuća s čvrstim temeljima i tek napola podignutim zidovima. Vizualni identitet je svjež i topao, kreator likova pun opcija, gradnja istinski zabavna, a sustavi u Live modu odaju tim koji je cijeli život igrao ovaj žanr i zna gdje je konkurencija manjkava. Samo je, kao i kod svake kuće u izgradnji, dobar dio toga još pod skelama. Utjehu donosi cijena od 40 eura uz obećanje da nijedno buduće proširenje neće biti naplaćeno, što u žanru u kojem smo navikli na ekspanziju za ekspanzijom nije zanemariva stvar.

Sve se na kraju svodi na jedno pitanje: uskočiti sad ili pričekati? Volite li graditi, kreirati i gledati igru kako se diže iz temelja, Paralives već sad ima dovoljno da opravda kupnju. Tražite li gotov life simulator u kojem ćete utrošiti stotine sati, mirne duše pričekajte godinu-dvije, mislim da će vam se strpljenje itekako isplatiti.