Od malih nogu opčinjen sam poviješću, a posebice njenim antičkim dijelom. Tu ljubav u meni rasplamsale su prašnjave kazete koje bi moj djed neumorno vadio iz ormara svaki vikend koji bi kao klinac proveo na čuvanju. Stariji čitatelji sigurno će se prisjetiti barem jednog od čitavog niza filmova B produkcije koji su obrađivali teme antičkih junaka i njihovih avantura.

Omalenom Dominiku bilo je nevjerojatno gledati avanture o snažnom Herkulu, mudrom Odiseju ili spretnom Jasonu i njegovim Argonautima. Antičko vrijeme bešavno je spajalo svijet ljudi, bogova i mitskih bića, stvorivši tako jedan zaseban svijet u koji mnogi od nas još uvijek rado uranjaju kad god se ukaže prilika.

S obzirom na moju fascinaciju antikom, ne treba čuditi da me originalni Age of Mythology izuo iz šlapica. Kako sam bio previše mlad da bih ga sam igrao, bio sam osuđen na beskrajno promatranje svog starijeg brata. Dok je on muku mučio s prostagmom i tektonom, ja sam iza njegovih leđa oduševljeno urlao o Setu, troglavom Kerberu i bradatom Odinu.

Naravno, u nekom trenutku i sam sam počeo igrati, i premda sam i dalje bio suviše zelen da bih pohvatao većinu mehanika, zadivio me osjećaj slobode, raznolikosti te taktičkih mogućnosti koji su čučali iza svakog skirmisha. Age of Mythology jedan je od glavnih razloga moje ljubavi prema strategiji, a upada i u onu kategoriju igara zbog kojih toliko volim gaming.

Ne treba stoga čuditi da sam Age Of Mythology: Retold iščekivao s podjednakom dozom zebnje i djetinjeg uzbuđenja. S jedne strane, riječ je o remasteru jedne zaista kultne i old school strategije koja dolazi od prekaljenih majstora zasluženih za Age of Empires serijal. S druge strane, originalna igra u mom sjećanju bila je božanstvena čega sam se bojao potencijalnog šamara kojeg stvarnost tako rado dijeli. Srećom, moje paranoje bile su nepotrebne, jer Retold je fantastičan naslov, bez obzira na to jeste li tvrdokorni obožavatelj ili tek prvi puta sramežljivo ulazite u svijet čuda.

Grafiku mi, računalo, pjevaj

Kada pričamo o remasterima klasika, nemoguće je ne spomenuti audiovizualnu prezentaciju. Age of Mythology: Retold propisno se ušminkao, ali je istovremeno i zadržao svoj unikatni i arhaični stil, što je uvijek lijepo za vidjeti. A lijepo je vidjeti i sitne detalje prilikom zumiranja na razna zdanja, čudovišta ili vojnike, da ne spominjem značajno unaprijeđenu kvalitetu vode, destrukcije i okoliša te upotrebu ray tracinga.

Age of Mythology: Retold propisno se ušminkao, a istovremeno zadržao svoj unikatni stil.

Doduše, ako me sjećanje ne vara, iz originala su maknuti neki vizualni detalji poput krvi mističnih bića te kostura palih vojnika, a nekim igračima mogao bi zasmetati i izmijenjen slikovni prikaz božanstava. Na (ne)sreću, originalne dizajne moguće je kupiti zasebno, što je po mom skromnom mišljenju prilično gramziva odluka.

S tehničke strane nisam imao nikakvih problema, no određen dio korisnika na Steamu požalio se na izvođenje prilikom upotrebe božanskih velikih božanskih moći poput kultnog potresa, no za takve stvari već su najavljene zakrpe.

Gameplay je upotpunjen taman toliko da osvježi igru bez da ubije osjećaj nostalgije.

Naravno, ulickana grafika nije jedini novitet, jer Retold ispod svojeg blještavog oklopa skriva i neke nužne novitete. Treba reći kako je i ovdje napravljen izvrstan posao te je gameplay upotpunjen taman toliko da osvježi čitavu stvar bez da ubije onaj osjećaj nostalgije i komfor zone kod starijih igrača.

Red, Ra i disciplina

Primjerice, zbog tehnološkog napretka i želje za atraktivnošću, podignut je maksimalni broj mogućih jedinica, što naravno znači kako igrači na ekranu mogu vidjeti još više beštija i vrlih junaka. Ova promjena ne bi bila moguća bez redizajna božanske valute iliti milosti, koju sada molitvama možete rudariti u nedogled. Bogomolje nisu samo ključne za stvaranje mističnih bića već i za prizivanje božanskih moći, koje više nisu jednokratne – ima Zeus po munju za svakog nevjernika. Bez brige, ključne božanske moći još uvijek su u stanju preokrenuti čitav meč, a s obzirom na njihovu cijenu i veliki cooldown, nerijetko će prvo korištenje biti i jedino u partiji.

Božanske moći još uvijek mogu igrati ključnu ulogu u svakom meču.

Posljednji, peti stadij napretka sada se zove Wonder Age, a riječ je o fazi vaše civilizacije u koju ulazite gradnjom jednog od dostupnih čuda, primjerice piramida. Čudesno doba ne dopušta vam da odaberete sekundarno božanstvo niti vam daje mitološka stvorenja, no zato vam dopušta da ponovno izgradite titanska vrata, a sve dok je vaša čudesna građevina na nogama, dobivate razne pasivne bonuse u vidu resursa ili pojačanih statistika vaših stvorenja.

Dobro došao novitet je i automatski sustav prioriteta, koji je primarno namijenjen novim igračima. Uz njegovu pomoć možete jednostavno namjestiti najbolji omjer sakupljanja određenih resursa, ovisno o dobu u kojem se nalazite ili pak načinu na koji želite igrati. Prije no što me iskusni igrači od bijesa opale Mjölnirom po glavi, moram napomenuti kako se jednostavnim pritiskom tipke pomoć može i ugasiti, pa tko želi može uživati u sakupljanju drva i ganjanju praščad po Atlantidi.

Hrpa novih sitnica čini taktiziranje na bojištu znatno boljim nego u originalu.

Taktiziranje na bojištu također je unaprijeđeno. Ima tu puno sitnica, a meni se svidjelo kako mističnim stvorenjima sada možete ručno aktivirati njihove moći. Upravljanje vojskom sada je olakšano utoliko što na raspolaganju imate tipku s kojom vaši vojnici napadaju sve što je ispred njih, što u teoriji sprječava one bizarne trenutke u kojima se neobjašnjivo ignoriraju određene neprijateljske jedinice. Poboljšan je i notorni pathfinding vaših jedinica, iako je to još uvijek daleko od onoga na što smo navikli u modernijim strategijama– nije dečkima za zamjeriti, i Odisej je lutao pa je jednom i stigao na cilj!

Odinstvena avantura

Ruku na srce, i uz sva poboljšanja, itekako se osjeti da je Age of Mythology strategija starog kova, što može biti plus ili minus, ovisno kako na to želite gledati. Istinabog, nema tu ni desetine kompleksnosti jednog Total War naslova, no za mene tu i leži gotovo pa terapeutska čar ovog naslova. Naime, sasvim je lako uživati u taktičkom nadmudrivanju i mozganju oko korištenja božanskih moći i resursa, a da pritom ne doživim živčani slom jer je moja Gorgona izgubila moral jer eto, sirota je predugo puzala po grubom pijesku.

Po pitanju sadržaja, moram priznati da sam ostao pomalo razočaran. Da, meso originalne igre, višesatna kampanja u kojoj pratimo avanture Arkantosa i družine još uvijek je tu, no potajno sam se nadao i nečemu novom. Osim izvrsne kampanje, na raspolaganju imate nezaobilazni skirmish, posebne scenarije u kojima morate rekreirati neku borbu iz legendi te mrežne borbe protiv drugih igrača. Igrače će razveseliti činjenica da Age of Mythology u potpunosti podržava modding zajednicu, što je hvalevrijedna odluka.

Ipak, ono što je daleko od hvalevrijednog je izostavljanje kineskog carstva kao igrive nacije. Osim što je Wukong naširoko probudio zanimanje mnogih za kinesku mitologiju pa bi bilo zbilja zabavno iskusiti takvo nešto i u Retoldu, sve je izglednije kako će Kina biti dio jedne od dvije najavljene ekspanzije. Naplaćivanje frakcija u igri starijoj od Sveoca vrlo je ružno, a isto se odnosi i na naplaćivanje originalnih portreta bogova.

Unatoč prilično mutnoj odluci o ekspanzijama i ponekim nedosljednostima u gameplayu, koža Retolda tvrđa je od one nemejskog lava. Zbog toga, kao i zbog velike ljubavi prema izvornom materijalu, jednostavno ne mogu ne preporučiti Age of Mythology: Retold. Riječ je o osvježenom i moderniziranom klasiku koji poput Sfinge stoji uzdignute i ponosne glave, jer zna koliko je važan i pažen kod svojih obožavatelja, starih i mladih.