Svi se volimo osjećati posebno pa nam videoigre u glavnim ulogama daju junake veće od života. No, junaci u prizemljenim pričama uglavnom nisu posebni niti bogom dani nego su ponajprije dobri medijatori. Na tom polazištu počiva serijal igara The Banner Saga, koji svoju priču o epskom sukobu između svjetla i tame zaključuje trećim dijelom.

Da odmah budem izravan, treći dio Banner Sage ne vrijedi vam igrati ako niste upoznati s prethodne dvije igre. Moguće je pogledati kratak sažetak radnje do sada pa samo nastaviti od 16. poglavlja, no na taj način gubi se polovica doživljaja. Najbolji je slučaj za igranje ove igre ako možete iskoristiti snimljene datoteke iz prethodnih igara. No, ne treba oslanjanje na prethodnu radnju uzeti kao minus jer je treći dio u startu zamišljen kao završetak trilogije. Ako ništa, sada su sve igre dostupne na svim platformama pa ih možete zaigrati u nizu.

Priča u trećem dijelu vodi prema kulminaciji i naplati do sada donesenih odluka. Humanoidne rase su pred kolapsom dok im na vrata dolaze sile tame. Junaci prijašnjih igara podijelili su se u dvije grupe. Jedna grupa, s Rookom na čelu, pokušava na životu održati grad Arberrang, boreći se protiv internih spletki i sabotaža. Druga grupa, koju pratimo iz perspektive Ivera, na samoubilačkoj je ekspediciji prema izvoru tame. Njihove avanture su odvojene, ali u zadnja dva poglavlja igre počinju utjecati jedna na drugu.

Priča u trećem dijelu vodi prema naplati dosad donesenih odluka.

The Banner Saga 3 priča klasičan, ali svejedno dojmljiv ep o borbi, žrtvi i smrtnosti. Završnica je to u kojoj neće svi likovi izvući živu glavu, a kako se radi o likovima koje ste upoznavali kroz dvije igre, neće vam biti svejedno – pogotovo ako ih vaše odluke odvedu u propast. U velikom finalu vlada osjećaj užurbanosti i priča nema stabilan ritam, tako da ovo možda nije savršena završnica puna nostalgije. Ipak, može se reći kako je priča tečna, što se vidi i na trajnosti od svega šest sati, u prosjeku manje nego kod prethodne dvije igre.

Stil Banner Sage ostao je konzistentan pa se tu još uvijek radi o rukom crtanoj grafici i uglavnom statičnom načinu prolaženja kroz priču. Vizualni stil je još uvijek atraktivan, čak i četiri godine od izlaska originala, iako tranzicije između perspektiva likova u dijalozima izgledaju kao da su mogle biti glađe ili barem mrvicu sporije.

Odbojni dio prezentacije opet je taj što nisu svi razgovori u igri ozvučeni.

Odbojni dio u prezentaciji još uvijek je taj što razgovori u igri nisu ozvučeni. Takav potez bio je jasan u prvom dijelu (bila je to nova igra na tržištu) pa čak i u drugom dijelu (developer nije pitao igrače što žele), ali u zadnjem dijelu sage ostavlja dojam polovično dovršene igre. Naime, glavni dijelovi igre u kojima se priča prepričava imaju glas naratora. Međutim, druga polovica igre i dalje je tiha. Ne govorimo tu o stotinama sati teksta koje je trebalo snimiti. Kad sakupite sve dijaloge imate možda sat vremena razgovora uvrh glave, i za to nije bilo budžeta? Znam da će nekome to biti cjepidlačenje, ali to ne mijenja činjenicu da je taj dio prezentacije odrađen polovično.

The Banner Saga 3 ne trudi se biti mnogo više od završnice niti po pitanju gameplayja. Noviteta u gameplayju ima, ali ne toliko da bi mijenjali osnovnu koncepciju kakvu smo vidjeli prije četiri godine. Jedan od istaknutih dodataka u trojci su borbe s valovima neprijatelja. To funkcionira tako da tijekom sukoba dobivate određen broj poteza prije nego se na polju nađe nova grupa neprijatelja. Ako u zadanom broju poteza uspijete poraziti sve postojeće neprijatelje na bojištu, onda dobivate izbor – čekati drugi val ili pobjeći. Bježanje je sigurna opcija (uvijek uspije), a ujedno i povoljnija jer nagrada za borbu s kasnijim valovima jednostavno nije vrijedna riskiranja s obzirom da si za jedan predmet na taj način možete onesposobiti polovicu tima.

Uz novi sustav napada u valovima, igrača se kažnjava ako bitku ne privede kraju u određenom broju poteza.

Borba je u suštini skroz solidna kad se u miks ubace neki novi likovi i njihove specifične sposobnosti. Primjerice, lik čarobnice Juno zapravo je besmrtan, a igrač kroz strateško sakupljanje energije u drugoj dimenziji pomaže joj da uskrsne nakon poraza. Dodan je i novi sloj individualizacije likova kroz herojske titule. Radi se tu o 19 titula koje kroz pet levela mogu povećati određene statistike lika, s tim da svaki lik može imati samo jednu titulu nakon 11. levela. Same titule uvijek daju pasivne bonuse tako da nemaju vidljiv utjecaj na to kako se konkretna borba odvija.

Izvan bojnog polja i dalje je prisutan sustav menadžmenta vojske, morala i resursa za preživljavanje. Nisam siguran je li to zbog toga što treći dio traje kraće nego ostali, ali ovdje mi je taj sustav bio toliko sporedan da njegovu poantu nisam vidio do samog kraja. Tek je u zadnja dva poglavlja postalo jasno čemu je sve to služilo, a do tada mi nije predstavljalo neke teške odluke. Uvijek sam mislio da postoje i dobre i loše odluke, ali da neću posebno patiti niti zbog jedne jer se tu gameplay vodi onom starom „na mostu dobiješ, na ćupriji izgubiš“.

Uvijek sam mislio da postoje i dobre i loše odluke, ali da neću posebno patiti niti zbog jedne.

Kad sam već kod gubljenja, moram spomenuti da sam lagano gubio živce s PC verzijom ove igre. Iz nekog razloga nisam imao niti jedno pokretanje bez rušenja ili zapinjanja u beskrajnom učitavanju. Slaba je utjeha što su se rušenja i zapinjanja uvijek događala na učitavanjima, a ne tijekom samog gameplayja (što znači da mi je napredak uvijek bio spremljen). Ne znam kakva je situacija na konzolama, ali na PC-u računajte da sam u desetak pokretanja igre imao isto toliko rušenja.

Sve u svemu, u Banner Sagi 3 definitivno se osjeti užurbanost kroz tehničke poteškoće, a ponajprije manjak inovacija i eksperimentiranja. Isto tako, u trećoj Banner Sagi pojedini segmenti priče pate zbog toga što ista nije mogla biti malo duža jer bi to zahtijevalo veća ulaganja i budžet koji developer nije imao na raspolaganju. Završnica je stoga malo zbrzana, iako to ne znači da je išta manje emotivna ili manje isplativa. Cilj je ionako bio završiti ovu priču – kako god da ispalo – prvenstveno zbog igrača koji su uživali u prva dva dijela. U nekim drugačijim uvjetima, Banner Saga 3 mogla je uzdići čitav serijal na jednu višu razinu, no na kraju je samo došepala do konačnog oproštaja.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziju ustupio nam je njezin izdavač.