HCL.HR

Recenzija

Chorus

DJEVOJKA S PRTLJAGOM

Ivan Brekalo

Na recenziju nam je doletio Chorus, svemirska pucačina iz trećeg lica u kojoj igrač zauzima ulogu hrabre Nare i upravlja njezinom letjelicom Forsaken, od milja zvanom Forsa. Njih dvoje imaju mističnu povezanost i nadopunjavaju si misli te dovršavaju rečenice kao kakav uigrani hip hop duo s početka 2000-ih. Radnja igre je poprilično mračna, vremena su krajnje distopijska i za ovakvu igru ono najbitnije – kontrole su odlične.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
39,99€ PlayStation 4 Ustupio izdavač

Priča na samom početku igre djeluje obećavajuće. Sve je uistinu mistično i nedorečeno, što će većini igrača na samom početku ove svemirske avanture potaknuti maštu i postaviti očekivanja. Nara je jedan od pilota snaga “Otpora” koji pokušavaju pobijediti zle sile kulta zvanog “Krug”. Taj kult želi kontrolirati mase i zavladati svim živim i neživim galaksijama. Ono što ubrzo saznajemo je to da je Nara zapravo nešto ranije i sama bila pripadnica kulta, te sada pokušava pomoći silama “Otpora” pri čemu dakako strahuje od toga da bi oni mogli doznati za njeno porijeklo.

Nara kao odbjegli kultist raspolaže određenim moćima koje iznova otkriva kroz avanturu. Pri tome ju svaki put proganja krivnja i tona moralnih dvojbi koje se tiču raznoraznih kompleksnih tema. Ova heroina s vječnom dilemom kontinuirano pokušava balansirati odnos dobra i zla, a sve to s vremenom postane naporno čak i tvrdokornom ljubiteljima Star Warsa. Srećom, Nara spomenute moći uspješno prenosi na gameplay Chorusa, te tako zračnu borbu začinjava do mjerila rijetko viđenih u prosječnim igrama ovog žanra.

Protagonisticu proganja krivnja i tona moralnih dvojbi koje se tiču raznoraznih kompleksnih tema.

Naracija zna biti forsirana pa je većina priče ispričana je kroz razgovore koji se odvijaju tijekom leta. To su uglavnom razgovori između Nare i Forse, te povremeno komunikacija s drugim likovima koji se nalaze na drugim brodovima. Filmske sekvence su nešto rjeđe i one sadrže isključivo Naru, bez ijednog drugog lika.

Jedini u priči razrađeni likovi jesu Nara i Forsa, sve ostalo je u drugom planu i tu priča gubi na uvjerljivosti. Jasno mi je da su tvorci igre željeli razraditi osobnost dvaju glavnih likova i sav fokus usmjeriti na njihovu suradnju. No, s obzirom na to da se i brojni drugi likovi pojavljuju u konverzacijama tijekom letenja, bilo bi u redu da i neki od njih vide svojih pet minuta slave.

Jedini u priči razrađeni likovi jesu Nara i Forsa, sve ostalo je u drugom planu.

Između Narinih patnji zbog grižnje savjesti, obraćanja igraču u stilu ASMR šaptanja i prisjećanja trauma iz prošlosti, nađe se tu i ponešto gameplaya. Ako Chorus ima jedan adut, to je upravo gameplay, iako i tu igra ima nekih mana. Borbu karakterizira pomno osmišljena slojevitost i igrač gotovo uvijek ima nekoliko načina za pristupanje neprijateljskoj eskadrili koja nemilosrdno želi srušiti Narin brod.

Standardna oružja na Forsaken brodu su strojnica, laser i rakete, a tu onda dolazi Nara koja koristi moći odbjegle kultistice i daje Forsi dodatne mogućnosti kao što su driftanje, onesposobljavanje neprijateljskih komandi i teleportacija na neprijateljski rep. Narine su moći naprosto opake i daju igraču snažan osjećaj dominacije nad običnim protivnicima. Već i sama sposobnost teleportacije podiže intenzitet zračne borbe na razmjere gotovo pa neviđene za ovaj žanr, te tako ujedno negira svaku asocijaciju na simulaciju. Nema sumnje, Chorus je kompletno preselio u arkadne vode.

Narine su moći naprosto opake i daju igraču snažan osjećaj dominantnosti nad običnim protivnicima.

Izvan borbe moguće je istraživati razne galaksije i taj dio odrađen je u stilu otvorenog svijeta. U većini situacija Forsaken osim običnog ubrzanja može koristiti i svjetlosnu brzinu kako bi prije stigao do odredišta, bilo da se radi o misiji koja napreduje priču ili opcionalnom zadatku. U sporednim misijama Forsa i Nara zarađuju lovu kojom kasnije kupuju jače inačice oružja i dodatne modifikatore broda. S vremenom se otvara i mogućnost kombiniranja jačih dodatnih oružja i modifikatora sposobnosti koji pri simultanom korištenju Forsi mogu dati do dvije pasivne sposobnosti.

Sav taj arsenal i zračne vratolomije bili bi posve uzaludni da Chorus ne servira zanimljive neprijatelje i izazovne misije. Igra kontinuirano predstavlja nove, zanimljive neprijatelje i redovno je prva misija s danim neprijateljem nekakav svojevrsni tutorial. Nakon toga novi naleti protivničkih snaga postaju postupno sve izazovniji sve do sljedeće šanse za predah kada Nara ponovno kreće s prisjećanjima i odvagivanjem dobrog i lošeg. Obično zatim slijedi slobodno istraživanje, pa opet malo priče, onda neka epska borba i tako u krug.

U otvorenom svijetu Nara može koristiti sposobnost sličnu sonaru kojom može otkriti skrivene predmete ili obznaniti da se u blizini nalazi opcionalna misija ili pak jedno cijelo neistraženo područje. Određene svemirske kolonije se nakon misije obrane pretvaraju u prijateljska pristaništa na koje je moguće sletjeti i izvršiti modifikacije broda.

Sve u svemu, gameplay je ono što ovu igru čini vrijednom razmatranja. Kontrole su precizne, a situacije koje igraču mogu prouzročiti frustraciju više se tiču dizajna određenih sektora nego responzivnosti i mapiranja samih komandi. Naime, povremeni klaustrofobični dijelovi znaju biti krajnje naporni kada igra od igrača očekuje akrobacije u malom prostoru ili primjerice manevriranje maksimalnom brzinom kroz uske prolaze. Uz to iskustvo narušavaju poneka repetitivna misija i povremena preambiciozno dizajnirana boss bitka.

Kontrole su precizne, a situacije koje igraču mogu prouzročiti frustraciju više se tiču dizajna određenih sektora nego responzivnosti.

Dok je u borbi uvijek bitno izbjeći protivničku paljbu, kretati se što nepredvidljivije sa što više ubrzavanja i legendarnih “barrel roll” manevara, Narino teoretiziranje o dobru i zlu ponekad ima smisla, pa tako igrač povremeno dobiva mogućnost donošenja moralno škakljivih odluka koje će u nekoj od kasnijih misija imati značajan učinak i potencijalno olakšati (ili otežati) borbu. Jedan rani primjer je misija s pratnjom konvoja “Otpora” pri čemu se Nara nakon suočavanja s ozloglašenih piratima može odlučiti na njihovu egzekuciju, a može ih i poštedjeti i tako im dozvoliti da putuju zračnim prostorom i prate konvoj. Odluka donesena u tom trenutku će imati značajan efekt na jednu od kasnijih misija.

Chorus sam igrao na PlayStationu 4, gdje igra izgleda vrlo dobro unatoč tehničkim ograničenjima na uređajima prošle generacije. Učitavanja pri prijelazu galaksija ponekad znaju biti duža od standarda, ali srećom nisu prečesta. Što se tiče vizuala, teško je naći neku veću primjedbu, moram samo priznati da je bilo više misija koje su kombiniranjem šarenila okoline i svih mogućih eksplozija rezultirale mojom dezorijentacijom. Teško je pratiti takve situacije dok se broj okreće u svim mogućim smjerovima izbjegavajući protivničke lasere, barem na PS4 konzoli koja servira ugodno, ali ne i savršeno iskustvo po pitanju izvedbe.

Glazba gotovo uvijek odgovara trenutnim zbivanjima na ekranu, iako se nakon igranja da primijetiti da ništa zapravo nije bilo ekstra pamtljivo. Problem s pričom igre preslikava se i na glasovnu glumu pri čemu su Forsa i Nora puno uvjerljivije od svih ostalih likova. Srećom, zvučni efekti su mnogo bolji, a oni su za akciju u igrama ove naravi najbitniji, pogotovo kada samostalno rušimo nekakvu svemirsku neman nalik Zvijezdi smrti, dok su nam negativci za samim repom broda.

Kampanja je pristojne duljine, što je dodatno osigurano zahvaljujući konceptu otvorenog svijeta i brojnim sporednim misijama. Postoji li nekakav poseban razlog vraćanju igri? Baš i ne. Tu je jedino otkrivanje alternativnih verzija misija sukladno Narinim moralnim odabirima spomenutim u jednom od paragrafa iznad, ako vam se Chorus baš jako svidi i ako vas tako nešto veseli.

Igra sadrži i poseban “permanent death” mod, za koji mi je teško zamisliti nekoga tko će se posvetiti ovom pomahnitalo teškom izazovu. Chorus, kao isključivo single-player iskustvo limitirane trajnosti, zaslužuje vašu pažnju ako ste fan žanra i opisane tematike, a možda bi čak i u tom slučaju valjalo pričekati nekakav popust.

Iako je daleko od najboljih igara sličnog kova, Chorus bi mogao obilježiti početak jednog potencijalno interesantnog serijala.

70 Naša ocjena
  • vrlo dobre kontrole
  • odlično dozirano predstavljanje novih neprijatelja
  • solidan otvoreni svijet
  • jednostavan ali interesantan sustav nadogradnje broda
  • klaustrofobični dijelovi znaju biti frustrirajući
  • početno obećavajuća priča kasnije postaje nezanimljiva i neuvjerljiva
  • neke su misije repetativne i dosadne

Ivan Brekalo

Poklonik retro igara koji se voli vraćati starim Sega i Nintendo klasicima. Zaljubljenik u Smash Bros i entuzijast za Capcomove tabačine. Frejmovi su mu bitniji od rezolucije, a igrivost bitnija od priče.

Komentari (5)

  • moordrak

    15.01.2022 - 17:41

    Sorry nisam baš ubro što bi ovo trebalo biti? Nekakav arkadni shooter? Moram pogledati gameplay. Koliko vidim, na storu je cijena tristo kuna…

  • hrc385

    15.01.2022 - 18:54

    nabrijani Descent?

  • Darcoolio

    15.01.2022 - 19:23

    Meni ovo nije leglo uopšte, smorio sam se opasno.

  • so_random

    15.01.2022 - 22:14

    izgleda ne inspirirano i genericno

  • Rastmahatta

    26.01.2022 - 11:22

    Probao ovo, nikako mi ne leži

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?