Autor  ovih redova veliki je ljubitelj kako Batmana, tako i cjelokupnog Arkham serijala. Mračni, depresivni i prekrasno osmišljeni svijet Viteza tame oduvijek me privlačio. Zahvaljujući Arkham igrama, dobio sam mogućnost uroniti u ulogu čovjeka-šišmiša te kroz njegove oči iskusiti neke od (po)najboljih stripovskih priča prebačenih u interaktivni medij videoigara. Batmanove avanture u Arkhamu za mnoge su trilogija rađena pod palicom Rocksteadyja, dok je svojevrsni prequel Arkahm Origins od strane WB Montreala kod većine igrača odgurnut u stranu. Premda svakako ne najpopularniji, Arkham Origins osobno mi je najdraži dio čitavog serijala, stoga se nisam pretjerano zabrinuo kada je upravo WB Montreal predstavio svoj nesvakidašnji projekt – igru u Gothamu bez Batmana!

Ideja kao takva bila je prilično hrabra i veselio sam se tome što će Batmanovi puleni konačno dobiti svoju priliku i zasjati na velikoj pozornici kriminalom obuzetog Gothama. Kako je vrijeme odmicalo, moju uzbuđenost zamijenio je strah: prikazi igre djelovali su čudno i nespretno, igrin svijet činio se pustim, a uvođenje raznih RPG – elemenata previše me podsjećalo na prisilno ubacivanje sve popularnijeg live service formata. Nažalost, bojazan igrača u ovom slučaju bila je u potpunosti opravdana. Gledano u cjelini, Gotham Knights ispao je prilično slabašan junak – umjesto da se fokusiram na njegove moći i sposobnosti, u čudu ga gledam kako još uvijek nosi gaće preko hlača!

Moć obitelji

U slučaju da ne čitate Gotham Times i niste pratili teasere niti detalje oko same priče igre, vrijedi još jednom ponoviti: Batman je mrtav! Šalu na stranu, legendarni junak zaista je tragično skončao, a njegova sudbina igraču se otkrije u prvim kadrovima igre. Njegova smrt višestruko će pogoditi ionako uzdrmani Gotham. S jedne strane nestao je Bruce Wayne, filantropist i dobročinitelj grada. S druge strane, mnogobrojni zlikovci i hulje brzo će primijetiti Batmanovo neuobičajeno odsustvo i postat će razuzdaniji no ikad.

U slučaju da ne čitate Gotham Times i niste pratili detalje oko ove igre, vrijedi još jednom ponoviti: Batman je mrtav!

Ironično, nije sve tako crno u Gothamu. Naime, Batman je poslušao savjet Vina Diesela i na vrijeme shvatio kako je obitelj ključ uspjeha u svakom poslu pa je, tijekom svoje dugogodišnje karijere, odgojio i izučio svoje nasljednike. Dick Grayson (Nightwing), Barbara Gordon (Batgirl), Jason Todd (Red Hood) i mladi Tim Drake (Robin) moraju djelovati zajedno kako bi uspješno nadomjestili golemu prazninu koju je najbolji detektiv na svijetu ostavio iza sebe.

Batmanov plašt težak je za nositi i svaki njegov učenik na svoj način pokušava smoći snage i hrabrosti kako bi se suočio s visokom ljestvicom koju je Bruce postavio. Odnos četvorke prema Batmanu, kao i njihov međusobni odnos jedne su od rijetkih svijetlih točaka Gotham Knightsa. Njihova međusobna interakcija, premda ne bogznakako duboka, u nekim trenucima vjerno odražava njihove osobnosti i svaki ljubitelj stripa pronaći će neke zanimljive replike o raznim događajima iz prošlosti. Kako u vašoj glavnoj bazi u bilo kojem trenutku možete birati s kojim ćete likom zaigrati, imajte na umu da svaki od njih ima specifične dijaloge sa svijetom oko sebe.

Odnos četvorke prema Batmanu, kao i njihov međusobni odnos, neke su od rijetkih svijetlih točaka Gotham Knightsa.

Ruku na srce, njihov odnos veoma je lako mogao biti i dublji, a nemoguće je ne primijetiti kako svaki lik pošto-poto pokušava biti više edgy od idućeg, što vrlo brzo postane naporno, pogotovo ako u obzir uzmemo kako je ovdje riječ o ionako osebujnim ličnostima. Osrednji protagonisti glatko su mogli biti spašeni kvalitetnom predstavom (po)najboljih negativaca DC univerzuma. Kažem mogli, jer Gotham Knights je i tu ostavio gorak okus u ustima.

Krilata stvorenja love u mraku Gothama!

Jedan od glavnih razloga moje ljubavi prema Batmanu svakako su vrhunski negativci. Kada sam saznao da će glavni neprijatelji za našu pošišmišenu obitelj biti drevni i mistični kult Sova, praktički sam si zacrtao fantastičnu priču u glavi. Za sve one koji nisu upućeni, Court of Owls je mitsko društvo čiji su moć i mistika toliki da su uspjeli zavarati te poraziti samog Batmana. Ako se pitate zašto o njima nismo čuli u prijašnjim Arkham igrama, to je zato što Gotham Knights nije smješten u istom svijetu kao i Arkham igre. Gotham Knights temelji se na zasebnoj ediciji stripova istoimenog naziva, što je i najbolji način da iskusite priču ove igre.

Priča u Gotham Knightsu nije nužno loša, no to je isključivo zbog puste moći mitologije likova koji se pojavljuju na ekranu.

Nemojte me krivo shvatiti, priča u Gotham Knightsu nije nužno loša, no to je isključivo zbog puste moći mitologije likova koji se pojavljuju na ekranu. Uz Sove i nemilosrdnog Talona, u igri je prisutan i velik broj poznatih zlikovaca; Mr. Freeze, Harley Quin, Clayface, nezaobilazna Liga sjena i ostali manijaci držat će pozornost igrača, no to nikako nije na razini odličnih narativa iz prijašnjih Batman igara. Dodatnu sol na ranu zadale su mi izvedbe glumaca. Daleko od toga da su loše, no teško mi je čuti Batmana kojega nije oživio Kevin Conroy i Harley Quinn bez Arleen Sorkin ili Tare Strong.

Kao i kod svake igre, Gotham Knights također je nešto bolji ukoliko odlučite muku zabavu podijeliti s prijateljima. Čitavu igru moguće je prijeći kooperativno u dvoje, s napomenom da nije dostupna cross-platform opcija igranja na različitim platformama. Igranje u četvero bit će moguće jedino u zasebnom modu zvanom Heroic Assault koji stiže u 11. mjesecu ove godine.

Čitavu igru moguće je prijeći kooperativno u dvoje, s napomenom da nije dostupna cross-platform opcija.

Ovdje bih kratko istaknuo kako nipošto ne zamjeram to što Gotham Knights nije poput drugih Arkham igara. WB Montreal nekoliko je puta pojasnio kako s ovom igrom žele učiniti nešto novo i drugačije te odvojeno od svijeta Arkhama. Hvalevrijedna i hrabra odluka, no Arkham serijal fantastično je pokazao koliko dubine može ležati ispod maske, i smatram kako ne smijemo pristajati na manje od toga.

Šišmiš bez kompasa

Gameplay Gotham Knightsa pokušava imitirati nekoliko igara odjednom, i to mislim na najgori mogući način. Nikako se ne mogu odreći dojma da je Montreal nekoliko puta mijenjao svoju idejnu koncepciju oko toga što zapravo žele postići s igrom, što je na kraju rezultiralo u začudnom bućkurišu čija je jedina misija da igraču uzme što više njegovog vremena.

Krenimo od  neshvatljivih i nepotrebnih RPG elementa koji podosta nalikuju na još jedan neuspjeli superherojski gaming projekt, Marvelove Avengere. Baš poput te igre, i ovdje imate pokazivač neprijateljeva zdravlja, detaljne statistike opreme vašeg lika s raznim razinama vrijednosti te mogućnost njene izrade s materijalima prikupljenim tijekom odigravanja.

Tu jednostavno moram napomenuti katastrofalnu infografiku materijala koje prikupljate. Ikone izgledaju kao nešto ispalo iz mobilne igre, a o značenju toga što prikupljate ne valja ni trošiti riječi, jer nisam imao nikakvog pojma što to zapravo skupljam. Razumijem da su Batmanovi učenici genijalci, ali bacite oko dolje na ovu travestiju pa mi recite imate li ikakve ideje u što gledate – za što su te ikone uopće?

Da stvari budu gore, vrlo je lagano doći do bolje opreme, prije svega zbog toga što začudnih materijala potrebnih za izradu imate na bacanje praktički od početka igre. Izuzev opreme, imate i razne dodatke koje možete stavljati na vašeg lika kako bi mu pojačali određene statistike. Sve to veoma je plitko i nepromišljeno te djeluje kao nepotrebna igra brojki na ekranu.

Vrlo je lagano doći do bolje opreme, prije svega zbog toga što začudnih materijala potrebnih za izradu imate na bacanje praktički od početka igre.

Jedina dobra stvar koju bih ovdje istaknuo je mogućnost dorađivanja izgleda lika s kojim igramo. Svaki heroj ima 15 dostupnih kostima, a dodatno možete mijenjati kukuljice, čizme, rukavice.. Ponuda je zadovoljavajuća, no morat ću razočarati obožavatelje Schumacherovih filmova jer nijedno odijelo nema bradavice – to očekujem kao zaseban dodatak!

Nažalost, igra brojki itekako se tiče levela naših heroja. Naime, glavne misije u kojima slijedite priču traže da vaš junak bude određenog levela. Doduše, možete vi i ispod preporučene razine pristupiti određenim dijelovima, no pripremite se na batine i smrt od tisuću sporih i napornih rezova. U prijevodu, Gotham Knights konstantno će vas tjerati da glavnu priču ostavite po strani kako bi se okušali u igrinom otvorenom svijetu i sporednim zadacima u njemu.

Gotham Knights konstantno će vas tjerati da glavnu priču ostavite po strani.

Gotham i njegov otvoreni svijet priča su za sebe. Za igru koja vas toliko tjera da odrađujete sporedne zadatke, Gotham Knights nemilosrdno je nezanimljiv i repetitivan. Neki od načina za sakupljanje XP bodova naše četvorke vrši se šamaranjem nitkova, rješavanjem detektivskih misija i spašavanjem talaca.

Raznolikosti nipošto nema dovoljno a postojeći sadržaj izrađen je vrlo šlampavo. Primjerice, u detektivskim misijama morate iz prvog lica skenirati određeno mjesto zločina i prikupiti tragove potrebne za rješavanje slučaja. Osim što ne traže nikakvu upotrebu moždanih vijuga, dodatno je beskorisno to što jednom kada “riješite” slučaj, misija uspješno završava, bez ikakvog konteksta ili vašeg pronalaženja i privođenja krivca. Misije spašavanja talaca posebno su zamorne jer je na svakog od njih privezana bomba koja se aktivira čim vas neprijatelji uoče. Ništa sporno samo po sebi, ali taoca je puno a vremena za deaktivaciju bombe premalo, što često rezultira time da jedan krivi pokret znači ponovno odigravanje čitavih sekcija.

Sve ove bajne aktivnosti odrađivao sam u nikad većem Gothamu, što je ispao problem iz nekoliko razloga. Estetski gledano, proširivanje Gothama nije vjerno odrađeno: uz njegove klasične gotske elemente dodane su mnoge sekcije nekog generičnog grada čija arhitektura nimalo ne nalikuje ikoničnom ostatku. Još gore, puno veći grad znači i puno više nahodavanja po krovovima, a tu je Gotham Knight učinio pogrešku.

Svaki heroj, uz vjernu kuku i motorno vozilo ima i svoj poseban način brzog kretanja po gradu. Primjerice, Batgirl ima plašt i može letjeti poput Batmana, dok Red Hood može stvarati mistične barijere koje mu omogućuju da skoči iznimno visoko. E sad, sposobnosti bržeg kretanja, zajedno s nekim posebnim napadima, zaključani su iza takozvanog Knighthood sistema. Kako bi to otključao, igrač mora riješiti nekoliko dosadnih zadataka. Kvaka je u tome što svaki heroj ima svoj zaseban Knighthood izazov pa jedno te istu stvar mora raditi četiri puta kako bi sa svakim herojem dobio sposobnost bržeg putovanja do mjesta na kojem će ponovno raditi zamorne zadatke – briljantno, nema što!

Tučnjava po metru kvadratnom

Borba u Gotham Knightsu prilično je razočaravajuća. U najboljim trenucima kada je sve na igračevoj strani ona je tek solidna, dok se u negativnim okolnostima pretvara u pravu frustraciju. Sve mane šamaranja u Knightsu mogu se opisati uz pomoć jedne jedine riječi – tečnost. Nedostaje ona slatka tečnost na koju smo navikli u toliko spominjanim Arkham igrama. I ovdje imamo indikator za nadolazeći udarac, samo što sada pritiskom na gumb ne izvodimo protuudarac već samo izmicanje.

Osim toga, više nije moguće toliko letjeti od huligana do huligana i ležerno brojati poispadale zube. Gotham Knights veliki naglasak stavlja na borbu na daljinu, što je stvoreno za likove poput Red Hooda koji barata svojim pištoljima s vrlo pristojnim mecima koji ne ubijaju protivnike. Za razliku od njega, Batgirl će koristiti tehnologiju kako bi svladala protivnike, Nightwing će poput baletana plesati oko neprijatelja, a Robin će im se tiho prikradati iza leđa. Svaki heroj ima svoje zasebne animacije i bitno drugačiji stil borbe, no u praksi to ne igra nikakvu ulogu jer sa svima prolazite kroz identičnu, jednoličnu i nezadovoljavajuću borbu.

Šuljanje sada više nije primarna opcija u situacijama kada ste suočeni s protivnicima koji barataju težim naoružanjem, što će sigurno izazvati podijeljena mišljenja među igračima. U ovom slučaju pozdravljam takvu odluku, prvenstveno zato što se svaki heroj u Knightsu kreće poput omanjeg tenka i praktički vidite zacrtane kvadrate po kojima se mogu izvoditi pokreti. Precizni pokreti i točni doskoci tik do neprijatelja nemoguća su misija, što je zbilja tužno ako u obzir uzmemo da su naši likovi prekaljene i istrenirane urbane nindže.

Čavao u lijes borbe zabio je problem koji se proteže kroz čitavu igru, a to je već spomenuto natezanje i nepotrebno odugovlačenje. Najbolji primjer za to su nebrojeni heavy protivnici koji su u stanju primiti stotinu udaraca dok konačno ne padnu, a ništa manje naporni nisu ni ubojice iz reda Sova koji kontriraju većinu vaših običnih napada.

Dimi se iz Batcomputera

Na vrhu ove veoma neukusne torte dolaze brojni problemi s optimizacijom prisutni na svim platformama. Naš primjerak recenzirali smo na PlayStationu 5 i nismo nimalo zadovoljni izvođenjem. Gotham Knights na konzolama se službeno vrti u 30 sličica po sekundi, iako u mnogim slučajevima taj broj dobrano pada.

Gotham Knights na konzolama se službeno vrti u 30 sličica po sekundi, iako u mnogim slučajevima taj broj dobrano pada.

Posebni problemi prisutni su pri vožnji na vašem motoru jer tada igra konstantno pada na nekakvih 20ak sličica. Prisutno je i loše učitavanje okoliša pa se tako često dogodi da vam poneki objekt nikne iz zemlje. Općenito gledano, vizualna prezentacija nikako ne nalikuje next-gen naslovu i pomalo je poražavajuće što Arkham Knight iz 2015. godine u većini slučajeva izgleda u najmanju ruku jednako dobro. Uz sve moguće probleme, Gotham Knights nekako je uspio izbjeći razne glitcheve te sa te strane nemam previše toga za izdvojiti izuzev jedne urnebesne situacije kada su vezice na kapuljači mog lika pokušale ubiti ostale članove družine.

Zvuk je blago rečeno očajan. Likovi unutar igre često imaju pogrešan lip sync, a nerijetke su i situacije u kojima nedostaje pozadinski zvuk ili se on čuje neprirodno tiho. Arkham igrama uvijek sam prigovarao manjak civila u metropolitanskom Gothamu, no sada iskreno žalim zbog toga. Žitelji Gothama u Knightu toliko su blesavo napravljeni da zaista ubijaju i ono malo imerzije koju sam uspio sačuvati bauljajući po gradu. Vrhunac svega bio je kada sam istraživao brutalno ubojstvo nekog lika u parku, a neki baja se došetao do mene i rekao mi kako me poznaje s društvenih mreža i bez riječi nastavi koračati dalje – kakav grad, takvi građani!

Gotham Knights za mene je razočarenje godine. Uzeti tako jaku franšizu s toliko izvanrednih likova i narativnih podloga koji su već uklopljeni u izvrstan i zabavan gameplay prijašnjih instalacija i napraviti ovakvu zavrzlamu od igre u potpunosti je nedopustivo. Moj prelazak trajao je nekih 20ak sati, od čega sam barem polovicu vremena proveo ispravljajući igru u svojoj glavi i već to govori vam kakvo iskustvo otprilike možete očekivati, ukoliko uopće i želite zaigrati naslov. Postoje ovdje tragovi nečega što je moglo izrasti u izvrsnu igru, no toliko su sićušni da bi ih samo najbolji detektiv na svijetu mogao uočiti, a njega je, skupa s dokazima, eliminirao Gotham Knights.