Ako ste 2018. igrali Gris, možda se sjećate crno-bijelog svijeta kojem je bilo potrebno vratiti boju. U njemu je izostanak boje označavao je i izostanak života pa ste njezinim vraćanjem vraćali i svijet u njegovo predviđeno stanje. Avanturistički naslov Jusant ne provodi tu ideju oživljavanja svijeta na toliko doslovnoj razini – ali nije ni daleko od toga. Naziv mu dolazi od francuske riječi koja označava spuštanje razine mora, odnosnu oseku. No, u svijetu Jusanta je to spuštanje otišlo u ekstrem pa je svijet u potpunosti ostao bez vode. U ulozi bezimenog putnika dolazite u taj prazni, pustinjski kraj, te se penjete na napušteni toranj koji se pred vama uzdiže visoko u nebo. S kojim se ciljem penjete – to barem u početku nije jasno.

S obzirom na mjesto radnje, sasvim logično, osnovna mehanika u Jusantu jest penjanje. Izvedbom izuzetno taktilno, u Jusantu penjanje traži neuobičajenu visoku razinu interakcije. Gotovo svaki pokret junaka iziskuje pritiskanje neke od tipki na kontroleru ili tipkovnici. Prilikom penjanja zasebno pomičete i desnu i lijevu i ruku i nogu, ručno se spuštate i podižete na užetu, zabijate sigurnosne klinove u zidove, skačete s rubova i hvatate se za više površine.

Neki osnovni doživljaj penjanja malo podsjeća na početne Assassins Creedove u kojima se vrlo kvalitetno predstavila iluzija penjanja po stvarnim površinama. Razina automatizma je, ovdje, međutim znatno manja. Sve u svemu, nakon što se pohvataju osnove penjanja, prisutni sustav predstavlja od najelegantnijih i najrazrađenijih penjanja u gamingu.

Osnovni doživljaj penjanja malo podsjeća na početne Assassins Creedove u kojima se kvalitetno prodavala iluzija penjanja.

Sitne varijacije pri penjanju, do kojih dolazi kroz gameplay, samo dodatno pospješuju njegovu upečatljivost. U tom će se pogledu od posebnog značaja pokazati ballast – sitno, imaginarno plavo biće koje nosite u ruksaku kroz čitavo trajanje igre. Taj će suputnik s vremenom moći ponovno oživjeti uvenule biljke ili zamrznuti roj buba u obliku kamenja te na taj način otvoriti prethodno nedostupne puteve.

Sličan efekt ostvarit će i izmjena različitih bioma; svaki od njih popraćen je određenim sebi svojstvenim mehanikama. Unutrašnjost i vrh tornja tako predstavljaju uvelike različita područja u odnosu na početnu pustinju – kako na funkcionalnoj, tako i na tematskoj razini. Već same po sebi odlične osnove penjanja tako se neprestano osvježuju, a naizgled mrtav svijet dinamično se mijenja i začuđuje.

U Jusantu nije moguće umrijeti, a izazovnost težih segmenata ne prelazi granicu frustracije.

Možda će vas iznenaditi da usprkos visokoj interaktivnosti, penjanje u Jusantu predstavlja izuzetno opuštajuću aktivnost. U ovome naslovu nije moguće umrijeti, a izazovnost “težih” segmenata nikad ne prelazi granicu frustracije za prosječnog igrača. Povremene probleme na putovanju i blage izvore frustracije mogu predstaviti tek povremeno zapinjanje za zidove i bugovi koji mogu zahtijevati ponovno učitavanje spremljene pozicije. To se može dogoditi ako se, na primjer, užetom spustite kroz tlo koje nije predviđeno za kretanje. Takvi su slučajevi ipak rijetki te igra u pravilu jasno vizualno označava kuda se možete i ne možete kretati.

Opuštenost prisutna prilikom penjanja prisutna je i u ostatku naslova. Vrijeme koje ne provedete zakačeni za uže, provest ćete poglavito u istraživanju napuštenog tornja. Izgradnja uvjerljivog svijeta sa snažno naglašenim aspektom postojanja prošlosti jedan je od ključnih elemenata za uspjeh Jusanta. Prilikom istraživanja, ne samo da ćete naići na sitne neinteraktivne detalje koji svjedoče o nekoć bujnom životu u blizini mora, nego će vam različiti interaktivni spomenici, školjke, dnevnici, murali i drugi zapisi pobliže dočarati kulturu i živote prošlih stanovnika.

Vrijeme koje ne provedete zakačeni za uže, provest ćete poglavito u istraživanju napuštenog tornja.

Navedeni elementi kvalitetom i smislenošću pritom odstupaju od uobičajene sterilnosti istih elemenata u većini drugih igara. Rezultat je takve posvećenosti detalju iznimna koherentnost svijeta, koja savršeno obuhvaća čak i velike transformacije prostora do kojih dolazi kroz sveukupno pet poglavlja i (približno) pet sati igranja.

Iako Jusant pati od određenih poteškoća, one su uglavnom tehničke prirode i zasjenjene drugim kvalitetama. Uz otprije spomenute povremene bugove, kritiku je moguće još uputiti i neujednačenosti duljina poglavlja. S obzirom na to da ćete u nekim biomima provesti više vremena nego u drugima, određene mehanike ostat će slabije iskorištene i razrađene od drugih.

Moguće se malo i razočarati performansama naslova (ili u najboljem slučaju, ostati ravnodušan) – iako zahvaljujući jasnoj umjetničkoj viziji Jusant vizualno izgleda odlično, tehnološki se golim okom ne doima toliko napredno kao što bi performanse dale sugerirati. Glavni krivac je za nešto slabiju izvedbu vjerojatno prilično zahtjevan sustav osvjetljenja u Unreal Engine 5, čije vidljive prednosti i kvalitete, moram priznati, još uvijek nisam naučio uočavati.

Slično naslovima kao što su Gris ili Journey, koji počivaju na snažnoj atmosferičnosti, teško je predočiti kvalitetu Jusanta na tekstualni način. Da biste dobili jasniju sliku trebali biste ga probati samostalno odigrati (ili barem pogledati neke videomaterijale). Srećom, igra je dostupna i u sklopu pretplate pa ju tehnički ne morate platiti da biste ju isprobali.

Sve u svemu, riječ je o naslovu koji relativno jednostavne elemente istraživanja i penjanja uspijeva učiniti intrigantnim – ali i više od toga. Jusant na njima temelji gotovo čitav svoj identitet, i to s iznimnim uspjehom. Jusant je stoga odličan primjer ideje da manje može biti više… pod uvjetom da znate što radite.