Kada iza vašeg imena stoje naslovi poput Half Life serijala, odličnog Portala i nekoliko odlično prihvaćenih multiplayer pucačina, znate da se od vas uvijek očekuje ono najbolje. Valve ni ovog puta nije razočarao. Bar ne one koji od ove igre nisu očekivali nikakvo singleplayer iskustvo. Onima koji jesu, L4D bi mogao ostaviti gorak okus u ustima.

Četvorka u naslovu, odnosi se na broj igrača koji učestvuju u kampanji, radilo se o računalom upravljanim likovima ili vašim (online) prijateljima. Ta se četvorka također odnosi i na broj kampanja. I ne, svaka kampanja se ne sastoji od četiri chaptera već od njih pet. Svaki traje otprilike desetak minuta, što znači da će prosječan igrač igru završiti za nešto manje od četiri sata. Ipak, to ste već mogli doznati i iz najave. Slijedi nešto što niste mogli doznati u najavi, no naravno, mogli ste pretpostaviti. Zaboravite singleplayer. Nema ga. Ne postoji. Ok lažem, postoji. Ali ukoliko ste igru nabavili samo i isključivo zbog singleplayer kampanje, igra bi vas mogla uvelike razočarati.

L4D je naime tipičan co-op shooter. Nema priče, nema zagonetki. Ono čega ima na pretek je pucanja. Pucanje u kombinaciji sa kvalitetnim gameplayom u kojem ćete jednostavno morati ostati zajedno i surađivati kako bi izvukli živu glavu. I sada se neki čitatelji vjerojatno pitaju zašto bi netko imao želju prelaziti igru više puta kad lako može naučiti odakle dolaze zombiji i time će mu igra jednostavno prestati predstavljati izazov. U pomoć nam dolazi AI Director! Svaki put kad određene chaptere budete igrali ponovno, a ukoliko ste već kupili igru velika je vjerojatnost da hoćete, AI Director će spawn pointove rasporediti na neka sasvim druga mjesta i time nadmudriti samog igrača. Jer igrač će mislit da zna. A ne zna.

Kao što sam već spomenuo, tu su četiri chaptera u kojima će se svaki igrač nagledati podzemnih željeznica, bolnica, napuštenih zgrada, aerodroma, kukuruznih polja. Ili se ipak radi o pšeničnim poljima… Chapteri nemaju apsolutno nikakve veze jedni s drugim, svaki od njih je priča za sebe, i svaki od njih ima vlastiti poster sa jednom od onih poruka kakve možete vidjeti na posterima filmova b produkcije. Što se likova tiče, na odabir su nam ponuđena tipična četiri lika iz niskobudžetnih horor filmova – bilder, starac, crnac i ženska. Nema apsolutno nikakve veze kojeg lika odaberete. Osim naravno ako odaberete bildera. Tada ste jednostavno više kul od svih ostalih. Interakcija između likova u većini će se slučajeva odnositi na pružanje prve pomoći unesrećenoj osobi, dok ćete u manjem broju situacija pružiti ruku prijatelju koji visi. Obično na rubu neke visoke zgrade. Ako se kojim slučajem dogodi da vam suborac umre tijekom igre, ne brinite, vratit će vam se na početku sljedećeg chaptera.

Vratimo se na zombije. Ima ih na pretek. Uglavnom, kako vam ne bi dosadilo čitavo vrijeme ubijati jedna te ista stvorenja, Valve je ubacio i pet vrsta nešto jačih neprijatelja, koje ne možemo nazvat bossevima jer će i njihovo pojavljivanje ovisiti o spomenutom AI Directoru. Tu je Boomer, veliko debelo stvorenje nalik na Roseanne iz istoimene TV serije koja je bila tako loša da je jednostavno moram spomenuti. Ne pucajte na njega ukoliko se nalazite preblizu jer ćete biti okupani njegovom tekućinom koja privlači zombije. Sljedeći je
Smoker koji svojim dugačkim jezikom guši igrače, onda Hunter koji ima sposobnost penjanja po zidovima i nešto je brži od ostalih zombija, Tank koji je fizički jako stvorenje i The Witch. The Witch nije fizički jako stvorenje ali ako vas udari završit ćete na podu. Pa vi odlučite hoćete li je dirati.

I tu su naravno oružja. Moglo ih je biti više, kao i chaptera. Pištolj koji će s vremenom postati dva pištolja, kad pokupite drugi naravno, shotgun i uzi od onih klasičnih. Od onih ”naprednijih” tu je action shotgun koji ne zahtjeva reload nakon svakog ispaljenog metka, machine gun i rifle gun. Od stvari za bacanje tu su dinamiti i molotovi kokteli. I health packovi. Oni nisu za bacanje. Municiju dobivate kad stignete u safe house koji se nalazi na kraju svakog chaptera. I još nam ostaje online…

Ono zbog čega se ova igra kupuje je naravno online mod. Da, isprobali smo ga, i da, zabavan je. Osim klasičnog Co-Op moda kojeg nema potrebe opisivati, tu je i veoma zanimljiv Versus mod koji je nažalost ograničen na dvije kampanje – No Mercy i Blood Harvest. Igraju dva tima po četiri igrača u svakom, s tim da u timu preživjelih može igrati i jedan igrač sa tri računalom upravljana lika. Jedna ekipa igra sa preživjelima, dok ova druga ima cilj spriječavanja njihova napredovanja. U ulozi jednog od pet opisanih jačih zombija. Da, dobro ste čuli, možete igrati kao zombi, što igri daje jednu sasvim drugu dimenziju jer ćete primjerice sa Hunterom biti u mogućnosti istražiti područja do kojih sa preživjelima niste mogli doći. Nema previše smisla opisivati iskustvo igranja kao zombi pa ćemo jednostavno reći kako se radi o hvale vrijednom potezu proizvođača koji su ovim potezom ovu igru učinili totalno alternativnom i drugačijom od svega što nam tržište trenutno nudi.

Možda će neke razočarati činjenica da je kvalitetna singleplayer kampanja izostala u ovoj igri, no oni koji odluče uložiti u igru zbog multiplayera, zasigurno neće požaliti.

Bacite nam koji gejmerski komentar na ovu igru i njenu recenziju u boxu ispod, a ako ste za kakve dublje diskusije o igri, ili imate kakav problem s njom dođite na naš forum i posjetite Left 4 Dead topic.