HCL.HR

Recenzija

Marvel’s Iron Man VR

Za želudac od čelika

Stjepan Fikter

Virtualna stvarnost kao platforma može na zanimljive načine promijeniti kako doživljavamo standardne elemente gameplaya dok blejimo u ekrane. Stavljanjem VR naočala na glavu i uzimanjem Move kontrolera u ruke, developer Camouflaj oživio je Iron Manovo odijelo uz pomoć unikatnih kontrola. Samim time, Iron Man VR je posebno iskustvo koje polijeće snažno, no tijekom igranja ipak gubi pritisak zbog čega se može stvoriti želja da se Starkovo odijelo odloži i prije nego priča završi.

Glavno i osnovno – svjetla su fokusa na kontrolama koje funkcioniraju po principu okretanja dlanova i ruku. Za polijetanje dlanovi moraju biti okrenuti prema dolje zbog potiska, a u zraku je potrebno staviti ruke iza leđa kako biste mogli letjeti. Vrlo jednostavno i praktično jer kontrole funkcioniraju i više nego dobro, odnosno PSVR se ne muči s prepoznavanjem u kojem položaju su dlanovi i ruke. Zatim, “skretanje” u zraku radi se pomoću okreta glave te dugmadi na kontrolerima što može malo teže sjesti za one koji imaju slabiji želudac.

Naime, igra koristi punih 360 stupnjeva prostora pa je moguće da se zapetljate s kablom prilikom okretanja, za što čak postoji službeno upozorenje unutar igre. Nemojte završiti u novinama s naslovom kako je došlo do gušenja jer ste htjeli biti Iron Man. Važno je naglasiti da se pomaci glave za mijenjanje smjera letenja također precizno prenose unutar igre s time kako je moguće regulirati ponašanje kada se koriste dugmeta za brže okretaje. Dodatnu fleksibilnost tijekom letenja čini i pritisak tipki za instantnu promjenu smjera od 180 stupnjeva što opet, za slab želudac može teže sjesti.

U svakom slučaju, letenje u Iron Man VR-u stvarno je zabavno i od prvog lansiranja u zrak dobiva se dojam kako se nalazimo u odjelu superjunaka. Osim leta, drugi važni segment igre je borba koja također dobro funkcionira, premda u kasnijim stadiju igre postaje pomalo repetitivna. Za skidanje protivnika u zraku i na tlu koriste se primarno i pomoćno oružje. Primarno su repulsori, a aktiviraju se postavljajući dlanove prema gore. Sekundarna oružja se koriste spuštajući dlanove dolje kako bi zglobovi bili izraženiji. Baš kao kada bi primjerice ispucavali rakete s ruku.

Letenje u Iron Man VR-u stvarno je zabavno i od prvog lansiranja u zrak dobiva se dojam kako se nalazimo u odjelu superjunaka.

Ovako napisano to vjerojatno zvuči kao da može doći do zamora, što u stvarnosti nije slučaj, a to vam kaže netko tko nije na ti s vježbanjem. Kontrole su i kod naoružanja precizne pa se neće događati da oružje ne bude registrirano ili da hoćete ispucati sekundarno, a na ekranu je pozicija primarnog naoružanja. U početku može biti malo neobično, jer je u pitanju ipak drugačiji način kontroliranja, ali čim se savladaju ove osnove, letenje postaje užitak.

Nažalost, za borbu se ne može reći isto kada je u pitanju kampanja jer nakon početnog oduševljenja broj protivnika nije toliko raznolik pa dolazi do ponavljanja i igra više ne iznenađuje s nečim novim. Ipak, kako bi bilo raznolikosti u sukobima s dronovima, u igri se mogu mijenjati oružja kao i drugi elementi odijela što znači kako si možemo krojiti vlastiti stil borbe. To je pod uvjetom ako imate želje za eksperimentiranjem jer igra nikada ne traži specifično da se promijeni prvo otključano sekundarno naoružanje.

Broj protivnika nije toliko raznolik pa dolazi do ponavljanja i igra u kasnijem stadiju više ne iznenađuje s nečim novim.

S time dolazimo do misija koje su u početku nabijene vau faktorom, a kasnije se svode na strukturu koja ima minimalne varijacije. Od 12 misija koliko je potrebno za završiti kampanju, u njih su ubačene i misije s kojima se dodatno vježba korištenje odijela – bilo to samo letenje ili letenje te pucanje. Ispada kao da su developeri imali različita ograničenja i onda su išli na ono što provjereno funkcionira. Što je šteta jer je dosta truda utrošeno i na prezentaciju radnje koja je interesantna ako volite superherojske priče. Predvidljivo sa strane priče, ali prezentacijski s obzirom na platformu, čak i dobro odrađeno s većim produkcijskim vrijednostima.

Nažalost, isto se ne može reći na lokacije. Iako ih u igri ima tek nekoliko, nisu sve jednako impresivne. To je najbolje vidljivo kada bi se gledala usporedba Šangaja i lokacije na nebu u čijem je središtu helicarrier. Zgrade ipak nisu toliko vizualno zanimljive za letenje između njih kao kroz utrobu nosača zrakoplova iz čijeg hangara čak i tijekom misije izlete avioni te pomažu u skidanju protivnika. Definitivno se osjeti kako je trebalo biti više impresivnijih lokacija kojima bi se i struktura misija mogla začiniti. 

Definitivno se osjeti kako je trebalo biti više impresivnijih lokacija kojima bi se i struktura misija mogla začiniti. 

Ovako ostaje dojam kao da je Iron Man VR borbeni simulator kojega prati nekakva radnja umjesto toga da doživljavamo šaroliku paletu trenutaka kakve smo mogli primjerice vidjeti kroz Marvelove filmove. Šteta što nema više misija poput potjere kroz kanjon koja demonstrira sposobnosti odjela kroz našu vještinu pilotiranja te skidanja protivnika. Osim standardnih misija, za testiranje sposobnosti postoje i dodatne letačke te borbene u kojima je cilj imati što bolje vrijeme, a koje se aktiviraju kako se napreduje s pričom.

Sadržajno igra ima toga za ponuditi za zabavu od pet do šest sati, ali teško je ne vidjeti već spomenutu repetitivnost. Elementi poput sprječavanja pada aviona ili korištenje potiska jedne ruke, a drugom držeći vrata kako bi se zatvorila ne mogu dugo držati impresivan dojam. Čak i kada se s jednom rukom magnetski nose predmeti, a s drugom je opet potrebno upravljati potiskom. Nakon dva puta, postaje pomalo – ne bi rekao izlizano, ali prečesto viđeno. 

Najveći problem unutar igre koji poprilično može ubiti imerziju odnosi se na učitavanja od 50-ak sekundi koja su za ovakvu igru ipak previše dugotrajna. Tim više što se neke misije dijele na nekoliko segmenata između kojih su naravno – učitavanja. Drugi problem odnosi se na koliziju s objektima. Iako nema nikakve štete ako se zabijemo u zgradu, stijenu ili nešto treće, naše odijelo može propasti u objekt ako ima prostora za to. I što je onda potrebno napraviti? Restartati od checkpointa, a to opet znači – učitavanje.

S grafičke strane se igra također ne može previše pohvaliti. Iako izgleda solidno, to solidno je za pojmove 2017. godine. Vidljiva je sada već zastarjelost PS VR platforme naspram PC konkurencije. Ne radi se ovdje o ružnoj igri. Daleko od toga. Kao što sam već spomenuo, produkcijske vrijednosti su dovoljno visoke, samo radi se jednostavnom i čistom prikazu kojeg ne krasi previše detalja. Čak i kada su u pitanju interijeri poput vlastite kuće u kojoj boravimo između misija. Taj nedostatak neće umanjiti osjećaj letenja i opći dojam o igri, ali netko tko ima i VR uređaj za PC, mogao bi ostati trunku razočaran.

Srećom, ovdje grafika ne čini igru nego osjećaj letenja koji je vrlo dobar. Sa zanimljivim kontrolama i šarolikom paletom naoružanja, svakako se može dobiti osjećaj kao da smo zbilja Tony Stark u Iron Man odijelu. No, nakon nekoliko letova ono početno oduševljenje polagano splasne jer mu nedostaje više raznolikosti u strukturi misija i lokacija. Zbog toga, unikatnost kontrola nije dovoljno izražena iako postoje preduvjeti za to. Igrajući na sigurno i uz produkcijske vrijednosti kao da gledamo epizodu, dvije Iron Man serije, developeri su pokazali kako postoji potencijal za superheroje u VR okruženju. Temelji su izliveni pa treba vidjeti hoće li Tony zaživjeti i u idućoj generaciji PSVR uređaja s kojom se nadamo kako će doći zabavnije misije.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za PlayStation VR. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač. 

Početno oduševljenje nakon prvog potiska za poletjeti unutar Iron Man odijela počinje slabjeti nakon nekoliko misija što se ponajviše očituje nedostatkom raznolikosti unutar dizajna misija i okruženja u kojima se iste odvijaju.

65 Naša ocjena
  • unikatne kontrole zbog kojih je osjećaj letenja vrlo dobar
  • šarolikost naoružanja
  • momenti zbog kojih se osjećamo kao da smo Iron Man
  • nedostatak šarolikosti u dizajnu misija i lokacija
  • borbe gube napetost kada se počnu ponavljati
  • učitavanja i propadanje kroz objekte

Stjepan Fikter

Tehnologija ga natjerala na Windows 10. Hvata se čudnih i većini ljudi potpuno stranih igara ŽNJ produkcije. Važno mu je trzanje oružja u pucačinama. Igrice su zabavne.

Komentari (7)

  • OldNewCrqzyUser

    14.07.2020 - 20:08

    Znao sam da će biti loše ali ovo je koma. Jel barem bolje od Batmana?

    • Stjepan Fikter

      @OldNewCrqzyUser, 14.07.2020 - 20:20

      Nisam igrao Batmana pa da mogu usporediti, ali ne mogu se složiti da je igra koma. Pogotovo ako misliš to zbog ocjene.

    • OldNewCrqzyUser

      @Stjepan Fikter, 14.07.2020 - 20:50

      Ma zbog svega napisanog. Koma je prejaka riječ ali očito je da ovo nije igra kakvu su najavljivali, ko da mesija dolazi 😂🤣

    • Stjepan Fikter

      @OldNewCrqzyUser, 14.07.2020 - 21:26

      Ne sjećam se takvih najava moram priznati.

    • OldNewCrqzyUser

      @Stjepan Fikter, 14.07.2020 - 21:48

      Radili su trailere ko da dolazi ne znam što a izgleda da je to samo još jedna OK vr igra i ništa više.

  • Phantasy3D

    14.07.2020 - 20:29

    do jaja

  • SanKa

    15.07.2020 - 09:31

    oce i ovdje netko rec da je placena recenzija ? 😀

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?