One Punch Man za ljubitelje animea i mangi nije novo ime na sceni. Radnja humorističnog serijala krije se u samom nazivu i činjenici da glavni protagonist Saitama jednim udarcem može  zaustaviti sve moguće prijetnje, od strašnih čudovišta do izvanzemaljskih posjetitelja. I sigurno se sada pitate koliko je onda uopće zabavno napraviti igru prema ovom predlošku, kada je dovoljno pritisnuti jednu tipku i dovršiti protivnika?

Upravo se zbog toga Spike Chunsoft odlučio za drugačiji pristup i kreiranje vlastitog superheroja. Čim pokrenete igru dočeka va izbornik za kreiranje lika. Standardni izbori kose, izgleda lica, spola te za dodatnu zabavu, kreiranje unikatnog superheroj odijela. Možete po svome heroju lijepiti razne objekte poput mobitela, kutije ili konjske glave te izgledati neodoljivo smotano za vrijeme borbe. Tijekom prelaska otključavate nove iteme koje možete kupiti, pa eto barem se možete zaigrati kreiranjem ultimativnog čudaka u tajicama.

Poslije kreiranja slijedi standardni fokus na osnovne gameplay mehanike. Udaraj s jednom tipkom, jače udaraj s drugom tipkom, krug za obranu, kombinacija trigera i tipki za specijalne napade , ubaci RPG elemente napredovanja i imate standardni generični sustav borbe. Borba u One Punch Manu ničim ne odaje neku posebnu inovativnost. Moglo bi ju se čak nazvati „anime 3D borilačka igra 101“ te ju ubaciti u koš prosječnih adaptacija.

Borba u One Punch Manu ničim ne odaje neku posebnu inovativnost.

Eventualno je kod borbe vrijedna spomena mehanika čekanja dolaska jačeg suborca koji može uskočiti u borbu umjesto vas. Ovo je posebno korisno u borbi protiv jakih protivnika od kojih sam morao bježati i čuvati živu glavu do dolaska pojačanja.

Dodatni borci su poznata lica iz serijala, poput Mumen Ridera, Mosquito curke te naravno neizostavnog Saitame. Iskreno, bez obzira koliko je glupo, smiješno je baš svaki put kad Saitama dođe u borbu te jednom tipkom porazite neprijatelja. Čak tvrdim da bi igra sigurno bila zanimljivija samo sa Saitamom, barem iz humoristične perspektive.

Kao i u animeu, i u igri se probijamo kroz rangove Superherojske organizacije čineći dobre stvari po gradu. Neću ni spominjati koliko su zadaci loši jer se očigledno to podrazumijeva kod ovakve igre. Ma ne, zapravo moram vam prepričati barem jednu misiju.

Znači, dođete do nasumičnog „poslovni sam čovjek u odijelu“ lika koji vam u krajnje dramatičnom govoru spominje dostavljanje dokumenta. Jer inače, sve će propasti, hitno se mora dostaviti i tako to. Naravno, prihvatite ovaj poštarski zadatak i dobijete malu točkicu na mapi za dostavu dokumenta. Ista se nalazi 20 metara od tog lika!!! Znači liku ovisi posao o tom dokumentu, no eto, naručio je superheroja da prijeđe preko ulice i doda dokument poslovnom čovjeku broj dva.

Kao što možete vidjeti, zadaci su prilično nezanimljivi te ne pridonose uopće samoj priči. Ima tu koja zabavna scena s vremena na vrijeme tijekom glavnih misija, no većinom one upadaju u ništavilo zaborava jednom kada odradite sljedeći sporedni zadatak.

Zadaci u igri su prilično nezanimljivi te ne pridonose uopće samoj priči.

I sama prezentacija je na razini generičnih anime igara. Ne izgleda to loše što se tiče prepoznatljivih likova, a borbe čak i izgledaju dovoljno dobro animirane. No opet, 90% scena izvan borbe svodi se na istu „stojim i lagano cupkam gore dolje“ pozu te 10% na „imam stisnute šake i upravo ti prijetim“ pozu. Čak je i montaža zvuka čudno odrađena, jer su određeni dijelovi previše glasni u odnosu na druge. Većinom volim igrati dok je „pojačano do kraja“, no prilikom igranja One Punch Mana sam ton držao pri donjim granicama zbog ovih problema.

Također, s tehničke strane vidljivi su jasni problemi, poput iskakanja objekata, pada sličica te užasno dugog učitavanja između svake scene. Da, ovo je jedna od onih igara koja vas prekida svako nekoliko minuta s 30 sekundi učitavanja.

Ovo je jedna od onih igara koja vas prekida svako nekoliko minuta s 30 sekundi učitavanja.

Potpuno neočekivano, ovaj naslov ima i mrežni multiplayer s borbama protivh drugih igrača u 3-protiv-3 mečevima. Nepobjedivog Saitamu je moguće koristiti, te će sve protivnike pobijediti jednim udarcem, osim ako naiđete na drugog Saitamu. U tom slučaju jedan Saitama pobjeđuje, no nećete zapravo nokautirati drugog Saitamu, nego će njemu samo postati dosadno i išetat će se s mape. Naravno, postoji opcija da isključite korištenje Saitame. Borbe su bile dosta stabilne te na navrate zabavne, no iskreno sam se načekao svaki put da pronađem sljedećeg protivnika.

Zbog svega gore navedenog, nisam siguran kome bih preporučio „Anime 3D borilačku igru 101“. Sve u njoj odiše nekom generičnom vibrom te nabacivanjem milijun nepotrebnih RPG elemenata, zadataka i čega sve ne. Čak je i zabavna priča predloška razvodnjena lošim questovima te užasno animiranim scenama. Nisam čak siguran ni mogu li ovo preporučiti ljubiteljima anime serijala. Nekoliko smijanja na poznate likove iz serijala po meni nije vrijedno 60 eura.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.