Paper Mario oduvijek je bio ono čudno dijete u obitelji Super Mario igara. Za razliku od svoje braće i sestara koji su imali talenta u skakanju, vožnji kartinga ili slaganju pilula, papirnati se Mario nije vezao uz jedan žanr i jednu mogućnost. Svoje prve korake napravio je u RPG svijetu na Nintendu 64, no kasnije je koketirao i s 2D/3D akcijskom avanturom i platformerskim elementima.

Najnoviji dio podnaslovljen The Origami King opet donosi drugačije iskustvo u odnosu na prethodne igre. Radnja se odvija u svojevrsnom poluotvorenom svijetu s metroidvania načinom napredovanja, za razliku od strukturiranih misija iz prethodnika. I borba je dobila značajan zaokret RPG elementima koji su usput smiksani s puzzle dionicama dok je sve zajedno prošarano akcijsko-avanturističkim i platforming dijelovima.

Malo sam vas zatrpao pojmovima, ha? Znam, i meni zvuči ludo kada pročitam ovaj koktel riječi, no kad zaigrate igru zapravo i nije toliko komplicirano. Prije nego vam odam svaki sastojak ovog ludog pića, idemo prije baciti pogled na razlog zašto će se naš brkati heroj igrati uloga, slagati slagalice i akcijski skakutati po neprijateljima.

Kao i kod većine Mario igara, radnja počinje dolaskom Maria i Luigija na zabavu koja se održava ispred i u sklopu dvorca princeze Peach. Iskreno, ja bih na njenom mjestu malo razmislio o tom organiziranju događaja jer 90% njih završi njenom otmicom. No hej, tko sam ja da sudim dami koja očito želi biti oteta! A ne bi me čudilo ni dijagnosticiranje Stockholmskog sindroma, no to su vjerojatno tema za odvojenu kolumnu.

Novi negativac King Olly želi čitav papirnati svijet pretvoriti u origamije, a naš hrabri brkati heroj je tu da ponovno spasi svijet.

Uglavnom, Mario i Luigi po dolasku shvaćaju da se nešto čudno događa, a uskoro saznajemo točno i što. Novi negativac King Olly želi čitav papirnati svijet pretvoriti u origamije koji slušaju njega i samo njega, a naš hrabri brkati heroj je tu da ponovno spasi svijet. U pomoć će mu priskočiti i Olivia, sestra glavnog negativca, koja će nas pratiti svojim savjetima kroz čitavu avanturu.

Priča nema slojevit scenarij, no barem je interakcija s neigrivim likova zabavna. Barem u većini slučajeva. Istina, nakon određenog vremena fore s presavijenim papirom znaju postati naporne, no i u kasnijem stadiju igre s vremena na vrijeme će vas nasmijati poneka „tata“ šala.

Da bismo spasili princezin dvorac i njezine stanovnike, trebamo odmotati pet velikih vrpca koje su razbacane po kraljevstvu gljiva.

Da bismo spasili princezin dvorac i njezine stanovnike, trebamo odmotati pet velikih vrpca koje su razbacane po kraljevstvu gljiva. Put do njih popločan je raznim preprekama koje otvaramo otkrivanjem novih mogućnosti, poput savijanja papira ili podizanja/spuštanja objekata. Kao i kod svake dobre metroidvanije, otkrivanjem novim mogućnosti uvijek se možemo vratiti na prethodne dijelove mape te pristupiti do tada skrivenim dijelovima.

Osim toga, svaki dio mape ima opcionalne stvari za odraditi, poput skrivenih škrinja i upitnik blokova koje je potrebno otkriti, skupljenih Toadova koje je potrebno spasiti odmatanjem, te rupa na mapi koje je potrebno popuniti konfetima. Prilično zabavna razbibriga, pogotovo ako uzmete u obzir da ćete dio toga moći skupiti tek ponovnom posjetom kasnije, jednom kada ste naoružani novim znanjima.

Svi putevi vode natrag u Toad Town koji služi kao centralni trg gdje kasnije možemo brzo doputovati uz pomoć cijevi razbacanih po mapama, ali i kupiti nove predmete te posjetiti muzej sa stvarima koje smo skupili na našem putu. Također, oslobađanjem Toadova grad svakom posjetom postaje napučeniji te ima više sadržaja.

Svaki dio mape ima opcionalne stvari za odraditi, poput skrivenih škrinja i upitnik blokova koje je potrebno otkriti,

Naravno, osim istraživanja i skupljanja stvari po mapi susrećemo i origami neprijatelje u borbi na poteze. Prilikom svake borbe oko glavnog lika stvaraju se četiri kruga koje je moguće pomicati, a cilj je neprijatelje u određenom vremenskom razdoblju i broju poteza posložiti u željeni oblik. To se ostvaruje okretanjem krugova, ali i zamjenom pozicije neprijatelja u istom redu. Uspješnim slaganjem neprijatelja sve ih možete napasti u jednom krugu te usput dobiti dodatni bonus na jačinu napada.

No, ovo nije jedina kompleksnost oko borbe. Ako na primjer želite izvesti napad skakanjem po neprijatelju, poželjno ih je posložiti pravocrtno, no ako želite iskoristiti udarac čekićem, željet ćete ih složiti u četvrtasti oblik. Tu u obzir morate uzeti da su i određeni neprijatelji otporni na određene napade. Primjera radi, ne možete skakati po neprijateljima s oštricama na sebi, osim ako nemate željezne čizme. Također, za jači napad potrebno je pritisnuti tipke u pravi trenutak. Nema čega nema!

Ako želite izvesti napad skakanjem po neprijatelju, poželjno ih je posložiti pravocrtno, no ako želite iskoristiti udarac čekićem, htjet ćete ih složiti u četvrtasti oblik.

Odmah bez razmišljanja mogu reći da je borba pravi užitak jer od vas traži brzo razmišljanje pri puzzle elementima, kao i dobre reflekse prilikom napada te obrane od neprijateljskih udaraca. Jedini prigovor koji imam kod borbe protiv običnih neprijatelja jest manjak nagrade za pobjedu. Osim novčića koje dobivamo pobjedom, igra nas ne nagrađuje iskustvenim bodovima te ne postoji mogućnost povećavanja levela ili otvaranja novih mogućnosti. Zato sam često razmišljao besmislenosti borbe te sam u kasnijim stadijima primarno izbjegavao neprijatelje. Pogotovo s obzirom da je potrebna velika koncentracija zbog vremena i puzzle elemenata, a nekoliko protivničkih napada može vas lako baciti na Game Over ekran.

Boss bitke su opet priča za sebe te imaju potpuno drugačiji pristup. U centralnom dijelu kruga tada se nalazi neprijatelj, a igrač se mora kretati po krugovima do njega, usput skupljajući specijalne napade te izbjegavajući njegove zamke na putu. Dinamika je potpuno drugačija te je uvijek osvježenje od običnih borbi. Čak mi je žao što nije bilo više boss borbi tijekom igre.

Čitava igra prezentirana je u simpatičnoj kombinaciji ravnog i savijenog papira, što u duetu s veselim bojama Mushroom Kindgdoma daje dojam pokretnog kolaž projekta kojeg želite imati na polici svoje sobe. Sve se to naravno vrti prilično stabilno te iskreno nisam imao nekih većih zamjerki na tehničku stranu igre, osim možda manje rezolucije kada sam igrao u handheld modu. Poslije sam išao provjeravati i igra se vrti u 900p dok se Switch nalazi u postolju, no kada se prebacite u handheld mode, rezolucija pada na 1152×648.

U konačnici, kada bih isprintao ovu recenziju i savio je u oblik origamija, vjerojatno bi i sama poprimila oblik nebrušenog dijamanta. Origami King ima stvarno odličnu zamisao kod borbe koja vas konstantno tjera na brzo razmišljanje, dobre reflekse te taktiziranje. Međutim, to ne dolazi do izražaja jer ne postoji neka važna nagrada koja vas odmah tjera u sljedeću borbu. Baš se osjeća nedostatak konkretnog RPG elementa koji bi čitavo iskustvo dignuo na višu razinu. Srećom, osjećaj istraživanja je zabavan, a boss bitke su pravo osvježenje. Ako vas ne odbije koja šala previše, svakako pružite priliku novom Paper Mariju.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za Nintendo Switch. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.