Planet of Lana svojevremeno je bio jedan od vizualno najupečatljivijih 2D side-scrolling naslova koje ste mogli odigrati. Ta je emocionalna avantura inspiraciju radovima studija Ghibli nosila na dlanu, što se očitovalo u predivnim crtežima s posebnim naglaskom na prikazima prirode. Iako nije bio nimalo lagan zadatak nadmašiti spomenutu kvalitetu prezentacije zacijelo, nastavak se uspješno uhvatio tog izazova te je ljestvicu po pitanju audiovizualne prezentacije podignuo na još višu razinu – i pritom je popratio besprijekornom tehničkom izvedbom. Istovremeno su i drugi elementi, poput kontrola, doživjeli poboljšanja i proširenja, te je gameplay postao nešto kompleksniji.

Imajte na umu da je ovo i dalje u velikoj mjeri opuštajuća avantura, kao što je bio i njezin prethodnik. Ipak, unaprijeđena interaktivnost napete segmente čini još napetijima, a zagonetke izazovnijima, pa je nastavak zabavniji za igranje od originala. A budući da je monotoniji gameplay bio praktički jedini ozbiljniji nedostatak originala, nastavak se kvalitetom svrstava u sam vrh 2D avantura.

Na koncu jedinice, Lana je uz pomoć suputnika Muija otklonila prijetnju od invazije robota s kojom se suočio njezin miroljubivi planet. No, pritom su ostala nerazriješena brojna važna pitanja: primjerice, odakle potječu roboti, a odakle ljudi? Dvojka na sebe preuzima zadatak da nam pruži bogatiji pogled na povijest i mitologiju Laninog svijeta. Prilično je to ambiciozna odluka s obzirom na to da Planet of Lana 2, jednako kao i original, pri pripovijedanju koristi izmišljeni jezik koji ne možete razumjeti. No, u velikoj se mjeri ta odluka isplatila.

Vezano za priču i naraciju, vjerojatno će vam biti drago čuti da Planet of Lana 2 na samom početku daje sažetak radnje jedinice i upoznaje vas s važnim prijašnjim događajima i likovima, pa ne biste trebali imati nikakvih problema s uskakanjem u ovaj naslov.

Kao i u originalu, okosnicu gameplayja dvojke čini interakcija između Lane i Muija (četveronožnog suputnika pomalo nalik mački), odnosno timsko pronalaženje načina za suočavanje s izazovima na koje nailaze. Ti izazovi poprimaju oblik zagonetki koje trebate riješiti kako biste si oslobodili put te neprijatelja koje trebate izbjeći ili ih, u rjeđim slučajevima, neutralizirati.

Imajte na umu da Lana i Mui imaju vrlo ograničene borbene sposobnosti pa ćete u sukobima s protivnicima većinu vremena provesti šuljajući se, umjesto da uletavate na scenu kao par desperadosa. Protivnika ima svakakvih, od robota i naoružanih kamera, preko ljudi, do životinja i divljih bića, a svaki od njih traži da mu pronađete jedinstvenu slabu točku, što akcijski dio gameplayja dulje održava svježim.

Velik dio kritika jedinice bio je usmjeren na repetitivnost zagonetki i izostanak veće zahtjevnosti pri njihovu rješavanju. Iako je Planet of Lana prvenstveno bio predstavljen kao “zen” avantura s naglaskom na pripovijedanje i istraživanje, nemaštovitost zagonetki dovodila je do određene monotonije u igranju – pogotovo u središnjici igre. Nastavak taj problem u velikoj mjeri otklanja na dva načina: prvi se tiče samih zagonetki, koje su ovdje dinamičnije i bolje osmišljene, a drugi redovite izmjene jedinstvenih regija.

Tako ćete u snježnim područjima, primjerice, morati paziti da naleti vjetra ne otpušu Lanu s litica, kao i pronalaziti načine da oslobodite prolaze zapriječene ledom. U tropskim dijelovima Lana i Mui pak će morati preuzeti kontrolu nad ribama i iskoristiti ih kako bi uklonili prepreke i skrenuli pozornost neprijatelja.

Značajan je u tom pogledu i bolji osjećaj pri upravljanju Lanom, koja je okretnija, ali i Muijem, nad kojim imate osjetno veću kontrolu nego u originalu. Velik broj zagonetki tako se sastoji od više koraka koji nalažu da pri rješavanju pravilnim redoslijedom upravljate jednim pa drugim likom. Pojedine situacije pritom traže i istodobno upravljanje s oba lika. Unatoč tome što zagonetke svojom težinom i dalje spadaju među lakše u žanru, njihov je dizajn odlično pogođen s obzirom na ton naslova te kreativnošću predstavlja značajan iskorak u odnosu na jedinicu.

Spomenuo sam kako odluka da se naraciji pristupi bez razumljivog dijaloga vrlo dobro funkcionira u kontekstu istraživanja prošlosti planeta. No djelomično subjektivnu kritiku ipak bih usmjerio prema glavnoj priči, čiji emotivni potencijal po meni nije u potpunosti realiziran. Da biste se vezali za likove na ekranu usprkos izostanku riječi, većinu vremena ipak biste trebali imati relativno jasnu sliku o tome što se pred vama događa. Iako priča u Planet of Lana II u suštini uopće nije kompleksna, u neku je ruku ipak “prekompleksna” za odabrani pristup bez jezika kojeg poznajete.

Dobar dio vremena tako provodite prateći duže razgovore pune gestikulacije, a da pritom nikada niste sasvim načistac s tim tko tu pije, a tko plaća. Slično je to tome da gledate film ili seriju bez upaljenoga zvuka; iako po govoru tijela i mimici lica glumaca možete zaključiti što likovi osjećaju, konkretna vam radnja vjerojatno neće nikada biti u potpunosti jasna. No treba spomenuti da će se možda nekima upravo taj dio svidjeti jer ostavlja razmjerno velik prostor za interpretaciju, što je uostalom i bila namjera autora, pa spomenutu kritiku ipak valja uzeti s dozom skepse.

Što se fantastične audiovizualne prezentacije tiče, slike govore za sebe. Već ionako živopisni prizori eksterijera iz originala postali su još ljepši zahvaljujući unaprijeđenom sjenčanju, koje stiliziranom svijetu daje i određenu dozu realizma. Prijelazi iz mračnih i sjenovitih područja pritom izgledaju naprosto besprijekorno, a slično vrijedi i za tropske predjele, gdje interakcija sunčeva svjetla i oceana stvara doista jedinstvene prizore.

Nije mi se jednom dogodilo da me pojede neka riba jer sam bio previše usredotočen na ljepote podmorskog svijeta – a pritom valja uzeti u obzir da sam ja netko komu je priroda obično dosadna. Često bi me u posljednji trenutak u stvarnost vratila glazba, koja pak odlično prati i najmanje promjene raspoloženja.

Sve u svemu, Planet of Lana 2 ne unosi revolucionarne novitete u već dobro uhodani žanr 2D narativnih avantura, baš kako to nije učinila ni prethodna igra. Međtuim, u ovom slučaju to nije neki problem jer su svi elementi izvedeni na zavidno visokoj razini, uz prelijepu prezentaciju i besprijekornu tehničku izvedbu. Kad podvučete crtu, teško da ćete pronaći zabavniji side-scrolling naslov od ovoga, barem što se tiče kraćih avantura.