Jedan od čovjekovih urođenih strahova je strah od nepoznatoga, a ako uzmete u obzir da smo jedva istražili dubine naših oceana, tamo dolje ima mnogo razloga za strah. Podžanr kozmičkog horora već dugo vrijeme istražuje takav strah, a u zadnjih desetak godina je postao jako popularan. Misteriozna bića iz dubina u ovakvim pričama zapravo stavljaju u fokus prirodu čovjeka i naš položaj u svemiru. U našem svijetu smo na vrhu hranidbenog lanca i dominantna vrsta na Zemlji. Čovjek zgazi mrava i ne osjeti ništa. Život mrava nam je malen i nebitan u usporedbi s ljudskim. No što ako je čovjek stavljen na poziciju mrava? Što ako nas naša oholost odvede u dubine gdje nađemo nešto što nismo trebali pronaći?

Na to pitanje nam pokušava odgovoriti Still Wakes the Deep, nova horor avantura iz prvog lica studija The Chinese Room, poznatog po svojim linearnim avanturama poput Dear Esther i Everybody’s Gone to the Rapture. Mjesto radnje, ovaj put, je naftna platforma Beira D u škotskim vodama. Nakon nesreće pri bušenju oslobodi se nešto s dna mora i integritet platforme je ugrožen. Vaš lik, Caz, mora nekako pobjeći s platforme, izbjegavajući industrijsku katastrofu i novonastale neprirodne prijetnje.

Zahvaljujući Unreal Engineu 5 te sjajnom artističkom smjeru, igra izgleda jako dobro. Teksture su oštre te se gotovo može osjetiti sloj hrđe na zanemarenim metalnim stupovima i konstrukcijama. Stanje užasa na platformi dočarano je raznim komadima deformiranog metala te rastrganog betona. Voda je gotovo fotorealistična, s dinamičnom pjenom i česticama kapljica koje reagiraju na svjetlost.

Zahvaljujući Unreal Engineu 5 te sjajnom artističkom smjeru, igra izgleda jako dobro.

Glavna zvijezda ovdje ipak je osvjetljenje. Koristeći Unrealovu Lumen tehnologiju globalnog osvjetljenja postiže se vrlo naturalistički izgled i s umjetnim i s prirodnim svjetlima. Prizori tijekom oblačnog dana izgledaju izvrsno s mekim sjenama i prigušenim bojama, a kada u interijerima prevlada tama, mali broj raznobojnih svjetala za upozorenje odbijaju svoje boje po reflektivnim materijalima. Srećom, vaš lik ima baterijsku svjetiljku kada je previše tamno, a kada ju uperite u razne crvene ili žute objekte, cijela okolina poprimi istu boju. Animacije likova su također izvrsne, uključujući i mimiku lica, a pošto su scene razgovora česte ovo je veliki plus.

Postoje male nesavršenosti, poput nekih animacija koje su zaključane na 30 sličica u sekundi ili treperenja određenih kablova na vjetru, ali rijetko ćete primijetiti da nešto ne valja sa slikom. Unatoč fantastičnoj vizualnoj kvaliteti, ova igra nije previše zahtjevna, tako da ćete moći uživati u dobrim performansama čak i ako nemate najskuplje komponente. Na raspolaganju su i upscaleri poput FSR-a i DLSS-a, koji će vam dati bolje performanse uz minimalan gubitak gustoće piksela, ali trenutno oni funkcioniraju samo na Steam verziji igre.

Uživat ćete u brujanjima platforme te grotesknim zvukovima neprijatelja kada se šuljate kroz utrobu konstrukcije.

Auditivno iskustvo je također fantastično. Uživat ćete u raznim brujanjima platforme, zvukovima valova kako udaraju u stupove te grotesknim zvukovima neprijatelja kada se šuljate kroz utrobu konstrukcije. Utopit ćete se u zvučnoj atmosferi zahvaljujući i glazbenoj podlozi. Tijekom mirnijih ili emocionalno nabijenih trenutaka koriste se tradicionalni instrumenti, no tijekom segmenata istraživanja glazba se stapa sa zvukom brujanja i stenjanja metala te stvara osjećaj nelagode iako se na ekranu ne događa ništa posebno. Kada ste u napetijim trenucima čut ćete pulsirajuće elektroničke zvukove, slično kao u klasičnom horor filmu The Thing, koji je očito poslužio kao velika inspiracija za cijelu igru.

Gameplay se uglavnom sastoji od hodanja, laganog skakanja i povremenih segmenata šuljanja. Ovo je jedan od onih “simulatora hodanja” gdje fokus zaista nije na aktivnosti igrača, već je priča glavni pokretač svega. Ako vam se ne sviđaju takve igre, neće vam se svidjeti ni Still Wakes the Deep jer je ovdje interakcija zaista svedena na minimum. Međutim, ako ste već prije igrali takve igre i možete podnijeti minimalni gameplay, ova igra jedna je od boljih “simulatora hodanja”.

Gameplay se uglavnom sastoji od hodanja, laganog skakanja i povremenih segmenata šuljanja.

Rješavanje problema kako biste napredovali uglavnom uključuje okretanje ventila ili stiskanje gumba u određenom redoslijedu kako biste nastavili. Iskreno, tijekom igranja mislio sam si da bi ovo bio sjajan naslov za VR zbog čestog manipuliranja malim objektima u okolišu. S tradicionalnim metodama kontroliranja ove radnje nisu uopće zanimljive te samo gledate animaciju koju ste već nekoliko puta vidjeli nakon što stisnete jedan gumb. Platforming je također neinteresantan jer uglavnom držite jedan gumb i krećete se po ljestvama ili gredama samo gledajući kako se vaš lik muči.

Nažalost, nije ni šuljanje ovdje posebno uzbudljivo. Vrlo su rijetki segmenti gdje trebate tiho proći pored neprijatelja, ali formula je uvijek ista. Nađete predmet i bacite ga daleko od sebe kako bi neprijatelj istražio i otvorio vam priliku za bijeg. Ovdje sam se često suočavao s bugovima jer bih katkad bacio predmet, a neprijatelj bi ga samo ignorirao. Ili bi predmet udario u nevidljivi zid jer hitboxevi okoliša nisu pravilno podešeni.

Jedno blago iznenađenje ovdje je što igra nema naglih plašenja, već se oslanja na samu napetost kao glavni izvor strave, što je sjajna odluka. Najnapetiji dijelovi igre su kada vas nešto ganja i morate nastaviti bježati, a gledanje unazad će vas usporiti. Ne znate koliko ste blizu smrti i samo trčite dalje, nadajući se da ćete preživjeti. Ovi segmenti uspijevaju biti napeti unatoč klasičnom problemu survival horor igara, a taj je da vaš lik trči sporije od bakice koja pokušava zauzeti mjesto na tramvaju.

Igra je ekstremno linearna. Uglavnom se krećete u jednom smjeru kroz uske hodnike. Gotovo je nemoguće ne pronaći pravi put, a ako zapnete možete kliknuti gumb koji vam kaže što trebate napraviti, kako doći do tamo i pojavi se 3D ikona na ekranu koja će vas usmjeriti. Ako vam to pak nije dovoljno, sigurnosne značajke Beira D uključuju svima nam dragu žutu boju na važnim prolazima. U slučaju da vam smeta takvo očito signaliziranje, developeri će u zakrpi sljedeći mjesec staviti opciju da se smanji broj žutih predmeta kako bi se održao prirodan izgled.

Gotovo je nemoguće zapeti te u svakom trenutku možete kliknuti gumb koji vam kaže što trebate napraviti i kamo ići.

Unatoč vrlo uskim i malim igrivim prostorima igra je prepuna prekida za učitavanje. Nisu ih čak ni pokušali sakriti poput Callisto Protocola, gdje morate sporo gmizati kroz ventilacijske otvore kao John McClane u Die Hardu, već ćete svakih desetak minuta buljiti u ekran par sekundi i čekali da se igranje nastavi. Par sekundi možda ne zvuči strašno, ali i dalje je dovoljno da se razbije iluzija uvjerljivosti. Tijekom igranja doživio sam i nekoliko rušenja, ali igra se dovoljno često sprema pa nisam izgubio puno vremena. Trebalo mi je otprilike pet sati da dođem do kraja, a nema ni razloga za ponovni prelazak. Vidio sam i doživio sve što sam trebao i htio.

Ovu igru bilo bi najlakše opisati kao već spomenuti film Johna Carpentera, The Thing, ali na naftnoj platformi. Osnovna premisa priče, ali i dizajn čudovišta, jako su slični. Glavni lik Caz pati zbog loših odluka koje su rezultirale narušenom odnosu s njegovom ženom. Često ćete svjedočiti njihovim svađama u obliku retrospekcija. Unatoč kratkom trajanju igre, bilo mi je stalo do Caza i njegovih problema, a i do drugih članova posade. Lagano se poistovjetiti s likovima jer su svi samo obični ljudi koji rade svoj posao, ali su zapeli u užasnoj situaciji, a gluma je također fantastična. Svi likovi imaju jako gust škotski naglasak, što pridodaje osjećaju autentičnosti, no ako će vam biti teško razumjeti kog vraga ti Škoti pričaju, postoje opcije pojednostavljenih engleskih titlova.

Svi likovi imaju jako gust škotski naglasak, što pridodaje osjećaju autentičnosti, no  postoje opcije pojednostavljenih engleskih titlova ako ih ne razumijete.

Većina priče se sastoji od popravljanja platformi kako bi se spriječio totalni kolaps. Nakon nesreće pa do zadnjih 15 minuta igre, uvijek će vam cilj biti popraviti nešto, a to zna postati jako repetitivno. Nakon što sam četvrti put za redom prošao kroz pakao da okrenem ventil kako bi spriječio da se cijela stvar digne u zrak, peti put mi je već zaista bilo dosta. Igra je već dovoljno kratka, ali se pri kraju zaista osjeća repeticija. Priču spašavaju likovi jer su svi jako dopadljivi i često niste jedini koji moraju nešto popravljati. Vaši kolege su raštrkani po cijeloj platformi i svi prolaze sličnu situaciju. Koordinirat ćete se preko telefona te se stekne osjećaj radničke solidarnosti.

Najstrašnija stvar na platformi ipak nisu Škoti, već misteriozni organizam s dna mora. Kao svaki dobar kozmički horor, ne znate uopće što je to ni što želi, ali iz prve ruke ćete svjedočiti što se dogodi ljudskom tijelu kada dođe u kontakt s njime. Tjelesni horor ovdje je vrlo kreativan. Iako je priča malo rastegnuta u sredini, bio sam vrlo zadovoljan kada sam došao do odjavne špice.

Sve u svemu, unatoč navedenom manjku značajnog gameplaya te tehničkim problemima, Still Wakes the Deep bio mi je vrlo ugodno iskustvo. Mjesto radnje nosi zaplet na svojim leđima i cijela platforma dobije vlastiti karakter. Dijalog je sjajno napisan i lagano se poistovjetiti s likovima, a snažna emocionalna jezgra podiže cijeli narativ na višu razinu. Umjetnički smjer je sjajan te su vizualna i auditivna iskustva među najboljima ove generacije.

Ipak, cijena je za sveukupno iskustvo prilično visoka. Preporučujem da ovu igru odigrate preko pretplate (za sada na Game Passu) jer baš nema razloga za ponovni prelazak. Ako ne volite linearne narativne igre izbjegnite ovo, ali ako ste obožavatelj horora, a posebice kozmičnog horora, Still Wakes the Deep bit će vam ugodno ljetno osvježenje.