Pucačine iz prvog lica obično su žanr igara koji zahtijeva dozu dobrih refleksa, no Superhot je u tom pogledu malo drugačiji. Ovdje vas refleksi neće spasiti od bezbroj nadolazećih metaka, već dobro promišljeni nizovi poteza.

Naime, Superhot je jedinstven po činjenici da vrijeme u igri ide samo kada ste u pokretu, a miruje dok i vi mirujete, te ste tako zapravo u mogućnosti manipulirati vremenom. Ideja je poprilično kul, jer većinom izbjegavate metke u slow motionu kao Neo iz Matrixa. Estetski je čitava stvar posebno zgodna – manjak detalja omogućuje igraču da lako uoči protivnike, metke i predmete koji se mogu koristiti kao zamjena oružju, dok potpuno bijela okolina stvara zaklon napasnom crvenilu koja mu se bliži.

Superhot (4)Prikaži sve

---

Takvo što moglo bi vam zvučati kao da je poprilično lagano, a mnogima bi upravo tako moglo i biti. Trik je u tome da u svakom trenutku vaše oružje ima samo par metaka te ga često morate baciti i zamijeniti, a protivnici se redovito pojavljuju vama i odostraga kako bi vas doveli u škakljivu situaciju.

Bacanjem oružja u protivnika na trenutak ćete ga onesposobiti, a on će vam tada u zamjenu praktično ponuditi svoj alat s kojim vas je upravo kanio zaklati. Samim time, cijela stvar počne ličiti na Hotline Miami, samo bez kul muzike i osjetne doze adrenalina budući da je ovdje sve usporeno i nepomično. Superhot ubrzo postane taktično metodična zagonetka gdje će vas žurba, nepromišljeni i nagli pokreti stajati života, a skuliranost u gužvama spašavati.

Superhot ubrzo postane taktično metodična zagonetka gdje će vas žurba, nepromišljeni i nagli pokreti stajati života, a skuliranost u gužvama spašavati.

Sama priča je jednako drugačija, pomalo “meta”. Igrate kao lik koji sjedi doma i igra tu novu i čudnu VR igru. Između levela dopisujete se s prijateljem koji vam ju je preporučio i zajedno pokušavate razaznati poantu postojanja tog komada softvera. Ta površna priča nije uopće toliko loša koliko je zapravo kratka – šokirao sam se kada mi se razvojni tim ponosno krenuo potpisivati po ekranu nakon svega sat i pol vremena igranja.

Šteta što tu ipak nije moglo biti malo više levela. Svi leveli nasumično su nepovezane lokacije poput birtije ili parkirališta, od kojih se svaka sastoji od samo jedne takve prostorije sa svega 5-10 protivnika koje treba nadmudriti. Sa samo par razlicitih oružja, tri vatrena i dva hladna, Superhot i nema baš neke posebno duboke varijacije za ponuditi. Konstantno ponavljanje istih provježbanih strategija, cik-cak gibanja i strpljivog čekanja iza ćoškova, bile su mi dovoljne da dobar dio ponuđenih levela prođem i u sekundama.

Superhot (4)Prikaži sve

---

Prelaskom te kratke “kampanje” otključavaju se brojni izborni izazovi poput “endless survivala”, vremenskih ograničenja i drugih parametara s kojima ponovo igrate tih nekoliko prostorija kako bi postavljali osobne rekorde. Mene takav pristup baš i ne veseli, a nekoliko tih izazova bizarno su identični pa tu cijela stvar brzo postane repetitivna. U tim dodatnim izazovima zapravo i leži prava težine igre, jer uspješno ponoviti svaki level u svega tri sekunde, ili pak posve bez oružja itekako može biti grdo.

Ispada da je Superhot serija arena u kojima postavljate proizvoljne rekorde, gdje je priča samo ekstra dodatak kao šlag na torti…

I to mi je ovdje zapravo glavna zamjerka, jer ispada da je Superhot serija arena u kojima postavljate proizvoljne rekorde, gdje je priča samo ekstra dodatak kao šlag na torti, umjesto da je, kako to obično bude, obrnuto. Glavna karta na koju se igralo trebala je biti “replayability”, ali meni osobno tu jednostavo ima premalo varijacije i sadržaja da me drži više od dan-dva.

Bio je tu i jedan veoma iritantni bug koji nerijetko ne bi registrirao moje pažljivo naciljane pogotke, već bi isti samo prošli kroz metu ostavivši me da se snađem kako znam i umijem u vrtlogu nevolje. Superhot je jedan od onih malih naslova koji bi vjerojatno bilo fora imati za vaš VR uređaj – estetski izgleda odlično i posve je ugodno gledati kako se kristalna tijela pri eliminaciji smrskaju u padu. Međutim, kako ja, a tako ni mnogi drugi još nemaju VR uređaj, teško mi je zapravo odgonetnuti njegov puni potencijal.

Kao još jedna PC pucačina, trenutno je jedan od onih manjih naslova kojeg bi tu i tamo mogli malo zaigrati na mjestu Minesweepera u kratkim periodima od 15-ak minuta, jer vas njegova unikatna ideja vjerojatno neće držati više od svega nekoliko sati ukupno.