Ako ste igrali najbolji fantazijski RPG novije ere, The Witcher 3: The Wild Hunt, možda ste već upoznati s njegovom kartaškom izvedbom Gwenta. I dok je Gwentova nova, zasebna “free to play” izvedba zapravo kompetitivna online igra, Thronebreaker je u suštini single-player kampanja istoga, koja se naplaćuje zasebno.

I kad kažem kampanja, mislim prava kampanja! Thronebreaker nije niz kartaških partija za stolom koje birate iz nekakvog sučelja (kašalj, Hearthstone, kašalj), već kako i puni naziv predlaže, svojevrsna RPG izvedba dodatne priče Witcherova svijeta. Iz ptičje perspektive tako ćete kroz nekoliko pokrajina vlastitom rukom voditi kraljicu Lyrije i Rivije kako biste okončali rat s Nilfgaardskim carstvom, a potencijalni broj žrtava sveli na minimum.

Thronebreaker nije niz kartaških partija za stolom, već svojevrsna RPG izvedba dodatne priče Witcherova svijeta.

Na tom putu rješavat ćete banalne stvari poput svađa lokalnih seljaka, pridružiti se svadbama te kositi bandite i razne beštije poput drownera, ghoulova i slično. U Thronebreakeru stoga većinom možete očekivati sve važnije aspekte Witchera. Premda će mnogima tu zasigurno nedostajati Geralt u glavnoj ulozi, Witcherovu tradiciju u punom pogonu zato i dalje nastavljaju česti izbori u kojima važete između dva ili više zala, jer ovdje ništa nije crno i bijelo.

Pripremite se zato na dosta čitanja, ili možda bolje rečeno slušanja pošto je svako slovo u Thronebreakeru popraćeno vrhunskom glasovnom glumom. Temeljna prezentacija sada je većinom predočena u obliku animirane slikovnice, odnosno “vizualne novele” ako bismo išli po nekoj službenoj terminologiji, a sve to nekako daje dojam da vrijeme provodite čitajući vraški dobru knjigu.

Prezentacija vizualne novele daje dojam da vrijeme provodite čitajući jednu vraški dobru knjigu.

Ipak, s Geraltom na klupici stvar malo više naginje Game of Thronesu. Uz pregršt političkih zavjera, izdaja te teških odluka moglo bi se reći da se radi o paketiću koji nema pravo biti toliko dobar koliko jest. Štoviše, priča je na trenutke toliko majstorski napisana i prenesena osnova gameplaya u vidu kartanja zna ponekad ometati doživljaj. Na svu sreću, oni koji smatraju da je to slučaj imaju i izbor igranja na najlakšoj težini koja omogućuje preskakanje kartaškog aspekta u svrhu uživanja same priče.

Prije nego se uopće više dotaknem tog kartanja, spomenut ću da se gameplay odvija kroz nekoliko neočekivano ogromnih mapa u kojima se nadziru prilike za sporedne stvari. Od tih vam je vjerojatno najvažnije skupljati resurse zlatnika, drva i vjernih sljedbenika, no da bi se njih dočepali često ćete se s nekim i sukobiti, a upravo je taj dio ovdje izveden isključivo pomoću kartanja

Gameplay se odvija kroz nekoliko neočekivano ogromnih mapa u kojima postoje prilike i za sporedne stvari.

Što se tog kartanja tiče, iznenađujuće je i koliko se stvar produbila od one mini-igre iz Witchera 3. Ako ste već imali priliku isprobati onaj novi, zasebni te besplatni Gwent onda znate kakve promijene očekivati jer se u Thronebreakeru radi o sasvim istim kartama i pravilima. Jedina veća razlika je u tome što nove karte ne osvajate u nasumičnim “booster” paketima, već pronalazite ili osvajate specifične karte kako vam to priča diktira.

Većinu vremena zato ćete igrati s posve identičnim kartama dok se njima dovoljno intimno ne upoznate. To je doduše ok jer na početku sve zna biti dovoljno komplicirano. Ako ste Gwent već ranije kartali u Witcheru 3, onda vam mogu natuknuti kako se stvar većinom svodi na istu shemu s tek nekoliko promjena. Za početak, bojište više nema treći red predviđen za katapulte, a preostala dva služe vam da redate sve vrste karata po želji. Jednu po jednu, naravno. Daleko je to od svih promjena doduše jer se Gwent više ne svodi samo na dizanju jedne glavne brojke, odnosno sveukupnom zbroju snaga, nego i u strateškom aktiviranju dodatnih pravila pojedinih karata.

Kartanje u Thronebreakeru se više ne svodi samo na dizanju jedne glavne brojke.

Neću vas sada previše zamarati s tim dubljim pravilima jer se bojim da će mi glava eksplodirati, ali znajte da se tu ima štošta za prožvakati prije ikakvih fanfara. Veliki se naglasak zapravo baca na “puzzle” vrstu okršaja koje traju isključivo samo jednu rundu, a rješavaju se igranjem unaprijed zamišljenih kombinacija koje su developeri zamislili. Zgodne stvari za prokužiti, iako me to ponekad smetalo jer time baš i nisam imao mnogo prilika kartati s vlastitim deckom kojega bih slagao. Ali dobro, osim što njima skoro svaka partija postaje unikatna na svoj način, također su to lukavi načini da sami shvatite kako izvoditi neke od lukavijih trikova.

Između ostaloga tu je i moral vojske kojega treba održavati. Taj vam direktno utječe na jačinu karata koje nosite u borbu, a pošto se mijenja isključivo po posljedicama vaših izbora tijekom razgovora izvan borbe, time se sve nekako spaja u dosljednu cjelinu u kojoj više nije svejedno što ćete sređivati prije, a što kasnije. Također u bilo kojem trenutku možete podići i šatore koji vam služe poput baze, a isti potom možete i nadograđivati s nekoliko razgranatih izbora. Tu je još i lokalna birtija gdje se s najvjernijim kolegama možete upustiti u vruće tračeve pokrajine.

Ima tu stvarno svega i svačega, toliko toga da sam nekoliko puta mislio da igra nema kraja. Samim time Thronebreaker svakako vrijedi svake lipe koju traži te zaslužuje da mu date priliku. Čak i ako smatrate da vam je dosta više tog Gwenta, ovo je ipak nešto sasvim novo.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin proizvođač.