Ne moram posebno isticati koliko me Crusader Kings 3 oduševio po izlasku. Vjerujem da se većina sjeća recenzije u kojoj sam nahvalio igru koju i dan danas znam zaigrati s prijateljima. Upravo iz tog razloga, ponukan iskustvom spomenute igre, veselio sam se kad je najavljena još jedna Paradoxova strategija – Victoria 3.

Victoria 2 izašla je prije 12 godina i bila je odlično prihvaćena među zajednicom ljubitelja strateških igara. Stoga je bilo jasno kako s nastavkom nema mjesta za pogrešne korake. I činilo se da ih ni ne može biti ako se spoje mehanike stare Victorije 2 s modernim pristupom žanru kao u u Crusader Kingsu 3. Nažalost, to se na kraju nije tako pokazalo.

Victoria 3 u startu ima vrlo sličnu putanju kao i Crusader Kings 3. Donosi novi engine, novi izgled igre i veću pristupačnost prema igračima. Bez obzira jeste li igrali prijašnje Victoria igre ili ne, u trojci se osnove igre uče puno brže i lakše. Igra nastavlja tradiciju odličnog tutoriala koji budućim diplomatima i ekonomistima otvara vrata raja.

Osim što vam igra zna objasniti koje su njezine mehanike, nudi vam i mogućnost upoznavanja s određenim pojmom. Tako mišem možete prekriti označenu riječ i ona će vam tada izbaciti mali kvadratić na kojem će se naći objašnjenje tog pojma. Vrlo dobra i korisna stvar, no ako se odlučite upoznati s više pojmova odjednom tada će vaš ekran biti prenatrpan raznim stvarima i sučelje će brzo postati nepregledno.

Ako se odlučite upoznati s više pojmova odjednom, sučelje će postati suviše nepregledno.

Osjećaj pretrpanosti mogao bi vas uhvatiti i kad su u pitanju  jesu igrine mehanike. Victoria 3 fokusira se uglavnom na diplomaciju i ekonomiju, a oba su segmenta prilično duboka. Ekonomski sustav igre pruža vam određene prečace koji vam donekle mogu olakšati način poslovanja na viktorijanskom tržištu, no u isto vrijeme vam pokazuje koliko je zapravo masivan.

Sustav ekonomije čak bi i veteranima ovakvih igara bi mogao biti malčice otežan jer stvarno nudi toliko mogućnosti da ih je teško sve pohvatati u kratkom vremenu. Unatoč tome što olakšava posao prečacima, ekonomski sustav traži jako puno mikromenadžmenta. U Victoriji 2 imali se automatizirani sustav koji nije bio savršen, no dopuštao vam je da se barem malo odmorite. Ovdje toga nema i sve radite sami, korak po korak.

Kroz ekonomsku mehaniku ovog naslova imate brdo načina kako iskoristiti potencijal svoje države. Tržište je plodno za suradnju i na vama je kako želite to iskoristiti. Pojedinačne kvalitete proizvodna dobar su odabir u suradnji s nekom državom u koju izvozite ili uvozite vlastita ili tuđa dobra. Ovaj odabir suradnje također može dobro poslužiti ako se odlučite na poslovanje s velikim svjetskim silama, a da ste vi pritom ona manja, minorna država. Jedini igrin problem kod ovoga je ako se tržište raspadne, jer tada postoji velika mogućnost da i vaša država potone premda vi niste vodeća zemlja tog tržišta, već samo poslujete u odabranoj domeni.

Kroz ekonomsku mehaniku ovog naslova imate brdo načina kojima možete iskoristiti potencijal svoje države.

Naravno da ne morate ekonomski putem surađivati s drugim zemljama jer odnose možete gladiti i putem diplomacije. Međutim, iako je diplomacija prisutna u igri, mišljenja sam da su joj postavljeni jedino temelji, a ostatak još uvijek treba doraditi. Diplomacijski sustav u većini je slučajeva površan i ne nudi puno prostora za manevriranjem. Osobno nisam primijetio veliki sraz država u njihovim diplomatskim igrama. Bez obzira igrate li s Belgijom, Srbijom ili Velikom Britanijom, nećete tu imati previše različitih rezultata. Ukratko rečeno, diplomatskom sustavu nedostaje previše stvari i mogućnosti da bismo mogli reći kako je fluidan i prirodan prilikom rješavanja problema stanja nacije.

Ono što nikako nije za pohvalu jest ratna mehanika igre. Victoria 3 nije poput Crusader Kingsa, Hearts of Irona ili Europe Universalis u kojima je rat jedna od važnih karika tih igara, no opet mi je neshvatljivo da je toliko zapušten. Ostao sam baš razočaran kad sam pokrenuo rat protiv drugih državama. Ratovanje u Victoriji 3 je površno i bez prevelike logike. Čak i da ne ratujete, mislim da ne biste ništa propustili.

Ratovanje u Victoriji 3 je površno, zapušteno i bez prevelike logike.

Ne tražim od Victorije 3 da se fokusira na ratove kao prethodno nabrojane igre jer očito to nije glavna funkcija kao što su ekonomija i diplomacija. No, ovdje je taj segment prisutan i djeluje polupečeno. Bojišta su jednostavno neprivlačna, bila ona na kopnu ili na moru. Nemate nikakav osjećaj napretka ili nazadovanja nakon što rat okonča.

Ne samo da se osjećaj krajnjeg rezultata ne osjeti, već i nevjerojatno da se trupe tijekom rata jednostavno teleportiraju s jednog kraja fronta na drugi u vrlo kratkom i nerealnom vremenu. Bilo kakvi vojni podaci o državi samo su skupina brojeva koja u praksi ne pruža baš najbolji prikaz vojske na bojištu. Pomalo je i neshvatljivo kako generali često znaju izgubiti bitke sa svojim vojnicima iako imaju većinski benefit i brojčanu nadmoćnost nad neprijateljem. Baš kao i kod diplomacije, u mehanici ratovanja vidi se potencijal, no trenutno je okružen s previše problema da bi se to moglo realizirati.

U Victoriji 3 imamo i politički sustav svake države koji je dosta dobro izveden. Osim što se kroz diplomaciju bavite vanjskom politikom, morate se obazirati i na unutrašnje stanje. Moram pohvaliti igru u ovom aspektu jer se trudi stvoriti prirodni tijek događaja na temelju političkih stranaka u vašoj državi. Na temelju toga nastaju razna pitanja koja onda vi morate riješiti, što ima prednosti za jedne i mane za druge skupine ljudi. Postoji i opcija reforme vlade, ako vam na primjer odgovara kad na vlast dođu crkvenjaci, umjesto komunista i slično. Iako neki politički odabiri na vlasti možda nisu povoljni za vaš konačni cilj, u nekom kratkom razdoblju donijet će vam potrebnu prednost kako biste osigurali daljnju budućnost svoje države.

Poprilično jednostavan, ali dubok sustav napravljen je u političkom dijelu igre i daje vam odličan prikaz moći jedne države te ljudi koji ju vode. Kako vrijeme odmiče, tako vam razne ideologije padaju pred nosom. Vi zatim njih možete ugurati u neku političku stranku ili ih u potpunosti ugasiti. Ovisno o stranci koja se nalazi na vlasti, možete donijeti određene dekrete i zakone koji vam omogućuju, recimo, potpunu cenzuru stanovništva, sufražetski pokret, zakone orijentirane na bogatašku moć i slično.

Što se tiče iskustva igranja, moram reći da mi ono nije bilo baš najbolje, pogotovo kad se pogleda kakva je umjetna inteligencija. Umjetna inteligencija drugih država u solo igranju jednostavno ne pruža onaj osjećaj da ste prisutni u žiži zbivanja, da ste dio većeg svijeta kao u nekim drugim sličnim igrama. Usudio bih se reći kako je AI ovdje jedan od gorih u dosadašnjim Paradoxovim igrama, što mi je pomalo ludo pokraj toga da je u Crusader Kingsu 3 umjetna inteligencija toliko dobra da imate osjećaj kao da igrate s drugim igračima. Ovdje to jednostavno nije takav slučaj i to me uistinu razočaralo.

Protivnička inteligencija je jednostavno priglupa i užasna.

AI je jednostavno priglup i užasan zbog svojih postupaka tijekom igranja. Konstantno će pogrešno upravljati ratom i praktički ne predstavlja ozbiljnu prijetnju. Ne samo to, već će AI iz nekog čudnog razloga napasti teritorije na potpuno različitom dijelu svijeta od onog na kojem se nalazi. A kad nastupi trenutak bistrine, tada u vrlo kratkom vremenu može osvojiti velike svjetske sile, što opet dovodi do nekonzistentnosti. Umjesto da se ponudi osjećaj zabave i izazovnosti, često ovakav način sudjelovanja u igri s njenom umjetnom inteligencijom dovodi do nerviranja zbog njihovih nelogičnih poteza.

Što se tiče audiovizualnog identiteta, Victoria 3 izgleda vrlo lijepo. Moderni se štih osjeti i ugodno je kad odzumirate s mape pa vidite cijeli svijet, a čak i kad se približite gradovima, vidite koliko su lijepo napravljeni i dizajnirani. Zvuk je čisto solidan iako ne previše pamtljiv, te autentičan za razdoblje koje predočava.

S tehničke strane Victoria 3 mogla je biti odlična. Kažem mogla jer je sve funkcioniralo praktički savršeno do nekih 50 godina nakon početka. Tada su krenula učestala rušenja igre koja su mi oduzela zabavu do tog trenutka. Ne znam što se dogodilo tijekom razvoja igre, no neshvatljivo mi je da igra funkcionira dobro do određene godine i nakon toga se samo počinje rušiti. Ne samo to, već je i primjetno kako Victoria 3 nakon određenog razdoblja funkcionira u nešto slabijim performansa, što mi se nije događalo ni u jednom prijašnjem dijelu Paradoxovih igara.

Victoria 3 osjetno je razočaranje kad se pogleda krajnji rezultat prethodnika. Iako je potencijal prisutan, a viktorijansko okruženje te moderan izgled pogođeni, dodatna razrada njenih mehanika bila bi poželjna stvar. Preporučio sam vam Crusader Kings 3, no Victoriju 3 vam u trenutnom stanju ne mogu nahvaliti, osim ako baš niste toliko željni igranja bez obzira u kakvom stanju i uvjetima zaigrate igru. Vjerujem da će se određeni problemi ispraviti tijekom daljnjih ažuriranja, no ne razumijem kako iz Paradoxa nisu uspjeli ponoviti uspjeh gore spomenutog naslova. Šteta!