Ako ste 2013. gledali film World War Z s Bradom Pittom, molit ću vas da za potrebe ove recenzije zaboravite na tog ljepotana. Umjesto na njega, mislite na torticu. Ili na Left 4 Dead, jer je World War Z igra bliža toj zombi pucačini nego tortici ili Bradu Pittu.

Iz filmskog predloška za igru su posuđena samo dva koncepta. Prvi, i vjerojatno najvažniji, jesu veoma agresivni zombiji koji se znaju penjati jedni po drugima poput Amerikanaca povodom crnog petka. Drugi je pak činjenica da se svako poglavlje odvija u nekom drugom kraju svijeta, zbog čega imate priliku doživjeti što bi točno zombi epidemija predstavljala. Svaki taj kutak planeta ima vlastitu postavu likova, ali originalnost staje na tome. Sve ostalo je zato direktno kopirano iz Left 4 Deada.

Na priču možete zaboraviti jer osim bauljanja po ulicama i konstantne makljaže živih mrtvaca, ovdje nema ičeg drugog. Nema segmenata šuljanja ili znatiželjnog istraživanja gradova, ili barem ne dužih od 10 sekundi, ali zato bi se moglo reći da je sama akcija i nešto malo žešća. Zombiji većinom padaju kao plišanci bez obzira na to jeste li ih pogodili u glavu ili koljeno. Izdvojeni parovi zato uopće ne predstavljaju prijetnju, no dolaze u tolikim brojevima da jednostavno nastane ludnica.

Konstantno ste u žurbi prema sljedećim vratima jer uvijek dolaze od nekuda, a igrači koji zaostaju najčešće završe kao nečija večera. U te su silne gužve umiješane su i neke specijalne vrste zombija, većinom također stereotipni individualci. Imate jednog smrdljivog koji stalno povraća, onog koji vrišti i poziva kolege bolesnike, svojevrsnog bika koji gazi sve pred sobom, i naravno onog najiritantnijeg – koji legne na vas.

Zanimljivo je primjerice da nema procesa otključavanja misija. Odmah pri prvom pokretanju igre su sve lokacije kampanje otključane tako da možete uletjeti prijateljima gdje god da se oni nalaze. E da, prijatelji. Prilično važna stvar za imati kod ovakve igre. Čitavu kampanju možete odigrati s još tri kolege, no ako vas internet iz nekog razloga iznevjeri također te prijatelje možete zamijeniti i s umjetnom inteligencijom.

Ukratko, World War Z je još jedan Left 4 Dead, deset godina kasnije.

Međutim, ta je alternativa ovdje ipak daleka od idealne. Dobro znaju paziti leđa pošto vas prate uz petu, no ne znaju odraditi niti jedan od konkretnih zadataka koji će se tražiti. Primjerice, u nekoliko navrata se skupljaju neke namirnice ili možda pet dijelova za popravak vozila za bijeg. Ti su najčešće razbacani, ali neke prostorije znaju sadržavati i više komada. U idealnoj situaciji svatko bi zgrabio jednog te bi nazad krenuli kao ekipa, no u takvim slučajevima offline morate više puta u nizu hodati vamo-tamo ponavljajući istu stvar na istom mjestu jer vam pratnja odbija sudjelovati.

Ali dobro, za razliku od Left 4 Deada ovo se igra isključivo iz trećeg lica, a razlika postoji i u sustavu napredovanja. Jača oružja i dodatne sposobnosti otključavate usput tako da zarađujete bodove, a ti su raspodijeljeni na nekoliko klasa poput doktora, pirotehničara ili specijalca. Konkretno ih je šest za co-op kampanju i još deset za onu drugu vrstu online multiplayera. Pri tome mislim na PvP sukob dvije četveročlane ekipe koji se sastoji od nekoliko mapa kroz još pet vrsti mečeva. Uglavnom su to klasici poput team deathmatcha ili dominationa gdje osvajate ključne lokacije, ali ima i  drugačijih poput jednoga u kojem skupljate resurse koji se periodično stvaraju po mapi te ih potom otimate od drugih igrača.

Debeli valovi zombija su prisutni i u PvP multiplayeru.

Ali, ni to još nije sve. Glavni detalj u multiplayeru jest činjenica da su i zombiji još uvijek prisutni. Vidite, dok se vi naguravate s protivničkim timom, svako malo će doletjeti i pokoji val gladnih zombija. Koncept je prilično interesantan jer ne potiče kampiranje te vas gura u neke zanimljive dileme.

Zamislite si ovakvu situaciju – krenete osvojiti ključnu točku koju drži protivnički tim, ali upravo je tamo krenulo stotinjak zombija. Uz malo strpljenja, lako je moguće da će zombiji obaviti vaš posao. Zamislite si sad da je situacija obrnuta. Biste li ostali braniti teritorij ili je sada neko “taktičko povlačenje” bolja ideja? Takav zaplet svaku partiju povremeno čini dovoljno kaotičnom, ali zato je nažalost sve ostalo manje-više standardna rutina.

Nažalost, oba načina igranja (co-op i PvP) imaju prilično mizeran broj mapa. Koliko god da sam dugo igrao, u multiplayeru ih nisam vidio više od pet dok sam u co-opu svaku od njih 10-ak završio u cca 20 minuta. Samim time se ovdje zapravo i teško ičemu veseliti kada su dobar dio toga izvele i druge igre prije još 10 godina, jednako dobro ako ne čak i bolje.

Možda je najveći problem što igra nigdje ne priređuje apsolutno nikakva iznenađenja. Na primjer nikada se nalazite u situaciji da se vozite autom ili helikopterom, premda svaka misija započinje upravo takvom tranzicijom. Osim drugačijih okruženja, sve su misije sasvim iste, s kutijom beskonačnog streljiva u svakoj sobi i tih nekoliko vrsta zombija koji se recikliraju više od papira.

Misija je relativno malo, stoga se od igrača očekuje da ih ponovo prolazi na većim težinama kako bi otključao nova oružja i sposobnosti svake klase.

Jedini ali i kratki predah tijekom sprinta do sigurnosti je u prostorijama gdje dižete obranu. Takvo što se izvodi tako da igrači prekopaju po kutijama i nađu automatizirane strojnice, bodljikave žice ili čak električne ograde. Sve spomenuto je raspoloživo tek na unaprijed određenim pozicijama, stoga nemojte očekivati neki građevinski projekt vlastite utvrde.

World War Z time ipak pripada skromnijim igrama, ali to je vjerojatno zato što je i njegova početna cijena tek pola one uobičajene ovako “kvalitetnih” naslova.

Ipak, igra i dalje nudi poštenu prezentaciju, izuzetno detaljna okruženja, i ono najvažnije – stabilnost u velikim gužvama. Ako zanemarim rijetka rušenja na PS4 konzoli, čak bih se i usudio izjaviti da je ono što je tu sasvim ok ako vam se zombiji gaze bez nepotrebnog filozofiranja. Šteta samo što World War Z nema malo više sadržaja ili varijacije.

Bit ću iskren: da usput nisam skupljao iskustvo i napredovao s klasama, lovio trofeje/achievemente i slične gluposti u svrhu nekakvog cilja, sumnjam da bih svaku misiju odigrao više od jednom. To je jednostavno jedan od onih naslova koji se kroz grind vrti u krug dok interes za njime ne ispari. Nadam se zato da je vaš apetit jači od onoga koji imaju zombiji.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.