Godine 2008. pojavile su se dvije igre koje su uvelike utjecale na žanr “zombi pucačina”. To su bili Call of Duty: World at War sa svojim zombie modom, te co-op senzacija Left 4 Dead. Ova dva naslova spojila su napucavanje hodajućih mrtvih i suradnju s prijateljima te tako stvorila jedinstvenu formulu za multiplayer zabavu. Istu je formulu po četvrti put pokušao implementirati studio Rebellion Developments u svoj najnoviji naslov Zombie Army 4: Dead War. Pokazuje li ova igra znakove života ili je bolje da počiva u miru?

Priča Dead Wara je jedna velika farsa koju nikako ne smijete shvatiti ozbiljno. U prošloj igri serijala smo pobijedili Hitlera koji je oživio mrtve, ali sada iz nekog razloga njegovi zombiji još uvijek napadaju. Radnja nije nešto komplicirana – samo rešetajte zombije dok ne dođete do kraja. Svjestan sam da ovaj naslov ne stavlja preveliku važnost na priči, ali ovo što smo dobili je stvarno smiješno – i ne mislim to na dobar način.

Čujem vaše primjedbe da je ovo arkadna igra kojoj nije potrebna priča, ali ovdje se definitivno osjeća velik nedostatak duše. Igri jednostavno fali neka vrsta identiteta osim “ubijaš hrpu zombija”. Overwatch je multiplayer igra koja na izlasku nije imala nikakvu priču unutar igre osim par rečenica o herojima. Međutim, svaki lik je imao vlastiti identitet i svaka mapa je imala svoju priču za ispričati. Na takvo što neće naići u Zombie Army 4, igra je bezlična u dosta područja.

Grafika naslova je uglavnom prosječna s nekim pozitivnijim aspektima. Razna oružja koja koristite zvuče i izgledaju solidno – pucnjevi snajpera imaju onaj dramatičan i epski zvuk koji se traži. Ali onda ćete naletjeti na bacač plamena koji izgleda smiješno ili eksploziju koja se čini kao da je napravljena u ranim godinama prošle generacije. Modeli likova i okoline izgledaju solidno, ali najpozitivnija stvar što se tiče prezentacije su šašavi dizajnovi zombija. Od ogromnih šiljastih divova do sablasnih snajperista – ovi mrtvaci iznenađuju svojom izgledom ako ništa drugo. Kad se sve kockice slože, Zombie Army 4: Dead War izgleda i zvuči dobro, ali nikad sjajno.

Modeli likova i okoline izgledaju solidno, ali najpozitivnija stvar što se tiče prezentacije su šašavi dizajnovi zombija.

Ipak, najbitnija stvar u bezumnom tamanjenju zombija jest sam gameplay. I s potpunom ravnodušnošću opet ću reći kako je iskustvo igranja u Zombie Army 4 samo solidno. Kampanja igre sastavljena je od misija podijeljenih na poglavlja. U poglavljima morate obavljati zadatke koji se ponavljaju tokom igre – ubijanje zombija u specifičnom području, branjenje objekta od zombija, probijanje kroz horde dok pokušavate doći do pojedine zgrade itd. Ne mogu reći da je dizajn misija posebno jedinstven ili kompleksan, ali dovoljno je raznovrstan za kraće seanse igranja.

Je li ovdje moglo biti uloženo još truda? Naravno da je. Iskreno mislim da kampanji nedostaje nekih epskih ili kreativnijih scena u igri. Ovo je još jedno područje Zombie Armyja koje je čisto prosječno.

Nešto što moram pohvaliti jest selekcija oružja i sustav sređivanja istih. Igra sadrži više nego dovoljno oružja, imamo klasične snajpere kao što su Gewehr i Mosin-Nagant, SMG-eve poput Thompsona i MP44, te sačmarice za pripomoći nam u bitci protiv mrtvih. Svaki od njih je poseban – dok je Thompson dosta ubojit i nanosi ogromnu štetu, MP44 je bolji za veću skupinu zombija jer sadrži više metaka. Gewehr se, za razliku od M1 Garanda, može reloadati bez da potrošite sve metke – ali zato je možda najslabiji snajper kad je u pitanju sama snaga.

Iskreno mislim da  kampanji zbilja nedostaje nekih epskih ili kreativnijih scena u igri.

Sviđaju mi se perkovi i nadogradnje s kojima se može igrati. Perkovi vam omogućavaju da koristite posebne moći dok se borite protiv horde mrtvih. Na primjer, možete se oživiti ako ubijete jednog zombija dok ste srušeni ili nanositi više štete s granatama. Oružja možete nadograditi na više načina; snajperima možete poboljšati zumirani nišan, a možete i staviti elementalne efekte na vaša oružja. Ovome svemu dodajte i dodatne stvarčice poput različitih granata i imate dosta opširan sustav oružanja.

Slična raznolikost vrijedi i kod vaših neprijatelja koji vole mozgove. Većina zombija na koje naletite su samo glupani koji jako sporo hodaju vašim putem, ali dosta njih ima i specijalne moći koji dodatne zapapre vaše borbe. Postoje generali koji mogu svoje prijatelje oživljavati, zombiji sa štitovima koji bacaju granate na vas, duhovi snajperisti koji se uvijek skrivaju na vrhovima zgrada…Uvijek će tu biti neki neprijatelj koji će vas uhvatiti na prepad i tako vas tjerati da promijenite stil igranja.

Zombie Army 4 nudi dovoljno opcija za borbu, ako ništa drugo.

Ono što sam shvatio dok sam igrao Zombie Army 4: Dead War jest to da igra možda jednostavno nije za mene. Možda je razvojnom studiju bilo u cilju pružiti što više sadržaja sa solidnom grafikom i solidnim gameplay dizajnom. U tom slučaju su uspjeli, iako ću priznati da me završni paket osobno nije očarao. Kampanja je dovoljno duga s negdje 12 sati sadržaja, tu je i horde mod koji će vas zasigurno zabaviti, a i svaki tjedan stiže novi izazov koji vam postavlja uvjete za prelazak misija. Zombie Army 4 otkriva vam i novu dimenziju zabave kad nabavite i nekoliko prijatelja, ali ipak konstantno napucavanje zombija dosadi nakon nekog vremena. Nešto više inovativnog razmišljanja bi zasigurno pomoglo ovom naslovu.

Kao što sam rekao, ovo nije naslov u kojem sam osobno previše uživao – ali lako mogu vidjeti kako se netko može zabaviti ovime. Mislim da je igra poprilično očito stavila fokus na kvantitet umjesto kvalitete. Za mene je to najveća zamjerka, dok vjerujem da će mnogi biti zahvalni za veliku količinu sadržaja. Napucavanje zombija je relativno zabavno, ali uglavnom u kraćim seansama igranja. Općenito nedostaje nešto jedinstveno, nešto što ovu igru činu drugačijom od drugih zombi pucačina. Svejedno mislim da je Zombie Army 4 solidno pucačko iskustvo, pogotovo ako vam se u ratu protiv mrtvih pridruže i prijatelji.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za potrebe recenzije ustupio nam je njezin izdavač.