Gdje nam je više ta recenzija za Devil May Cry 5?

---

S obzirom da mi u redakciji HCL-a vodimo divlje živote i imamo lude životne stilove poput kakvih rock zvijezda, ni u slučaju Devil May Cryja 5 nemamo recenziju na dan objave svih recenzija. S igrom sam se do sada uspio družiti kroz nekih pet sati tako da vam ne stignem prije izlaska (petak, 8. 3.) iznijeti svoj potpuni sud o njoj. Međutim, mogu vam prenijeti svoje prve dojmove o lovu na demone, danas u obliku teksta, a sutra i uz malo gameplaya.

Fanovima serijala bit će drago čuti da peti dio ima sve „začine“ Devil May Cry igara. Likovi imaju humor koji graniči s neugodnim, skoro pa da nema akcijske scene bez usporavanja vremena kao u Matrixu, a gameplay je linearan kao da je početak stoljeća, a ne 2019. Doduše, ako mislite da DMC nije DMC ako nemate kontrolu nad Danteom odmah na početku igre (i ako on nema dugu sivu kosu), onda ćete početne sate u petom dijelu malo teže probaviti jer su oni rezervirani za igranje s Nerom i novim likom zvanim V.

Neću vam reći što se događa s Danteom u početku jer to iskreno ni sam ne znam. Priča počinje malo konfuzno, usred velikog kaosa i onda se radnja prebaci na „mjesec dana kasnije“ pa još malo čekate da vam se pojasni što se zapravo dogodilo mjesec dana prije. I onda imate nekoliko prisjećanja na prošlost, ali i dalje vam neke stvari nisu jasne. Npr. spomenuti Nero i V surađuju već pet sati, a meni još uvijek nije poznato kako su se oni upoznali i odakle se zapravo pojavio taj lik koji ima demonsku ptičurinu i nosi sandale. Ma očekuje li to Capcom od igrača da prije igranja pročita knjigu DMC5: Before the Nightmare u kojemu su opisani svi događaji prije igre?! Javit ću vam kad završim.

Srećom, novi likovi su mi odlični. V je lik kakvog Devil May Cry nije imao još otkako je serijala. Gotovo svi dosadašnji nastavci imali su po dva igriva lika (Luciju, Vergila, itd.), no oni su imali samo drugačije vještine pa se sustav borbe nije značajnije mijenjao. Igranje s V-om u DMC unosi malo dodatnog taktiziranja i funkcionira genijalno. V se bori uz pomoć svoje ptičurine i pantera koji imaju širok raspon poteza, što znači da je on u pozadini i zapravo izbjegava neprijatelje. Zaplet je u tome što su njegovi pomoćnici ranjivi, ali ih možete izliječiti ako ste blizu njima – a time vjerojatno i neprijateljima.

Prilikom borbe možete držati tipku L2/LT za jače napade vaših pomoćnika, ali to troši tzv. Devil Trigger pa suprotno tome držanjem tipke R2/RT možete puniti taj trigger za napade i u konačnici za prizivanje trećeg pomagača. Dok držite R2 tipku, V čita citate iz svoje knjige i tako je ranjiviji nego inače pa s njim uvijek morate taktizirati kad je pametno koristiti koju vještinu. Obično se borbe s njim odvijaju na širim prostorima, ali zna vas igra nekada iznenaditi pa vas baci u neki uski hodnik u kojemu onda morate koristiti svojevrsne metode crowd controla.

Drugi novi lik je Nerina pomoćnica Nico, što je kraće od Nicoletta. S njom ne možete igrati, ali je sveprisutna jer njezin kombi služi kao sjedište firme. Nico je u suštini ono što su Trish i Lady bile ranije – seksipilan lik dizajniran za ljubitelje različitih fetiša (tetovaže, pjege, itd.). I slažem se da je zgodna, ali već vidim da će me do kraja igre iritirati jer se previše trudi biti „edgy“, napadno kul i veća od života. U tu potrebu Capcom ju je učinio ovisnicom o pušenju cigareta, ali su morali stavi napomenu kako to ne znači da promoviraju konzumiranje cigareta. Nico također ima onaj južnjačko-američki naglasak s kojim ispada da je sirovina od lika. Ali, eto, seksipil pršti iz nje. I dobra grafika isto.

Ovo je isti pokretač kao i u Resident Evilu 2 pa nije iznenađenje da igra izgleda jako lijepo. Posebno me fascinirao model destrukcije. Jedna borba odvija se u knjižnici koju možete potpuno demolirati. I sve se vrti u 60 sličica po sekundi, i na konzolama! U kontekstu vizualnog također bih pohvalio i dizajn čudovišta. Iako sam tek u početnom stadiju igre, već sam vidio neke vrlo maštovite demone.

Što se tiče nekakvih preporuka za igranje, predložio bih vam sljedeće. Sačuvate si demo verziju igre na konzoli ako mislite igrati DMC 5 – u tom slučaju dobit ćete nagradu od 30 tisuća orbova te ćete brže doći do vještina koje vam omogućuju dodatnu raznovrsnost u borbi. Ako ste veteran serijala svakako bih vam preporučio da igrate na „demonskoj“ težini jer je „Human“ postavka previše jednostavna.

Neovisno o tome s kojim postavkama igrali, Devil May Cry 5 je vjerojatno najraznovrsniji DMC do sada. U nekim levelima možete birati s kojim ćete likom igrati, svaki lik ima svoj set vještina i nadogradnji, a svi dopuštaju nikad raznolikije tamanjenje demona. Ostao sam iznenađen količinom Devil Triggera za Neru; mislio sam da će ih biti pet ili šest vrsta kad ono u prvih pet sati zatrpalo me više od 12 različitih modela.

Sve u svemu, mislim da će fanovi biti zadovoljni s igrom. Točnije rečeno, možda više samim gameplayem nego pričom, ali u bilo kojem slučaju bit će ovo igra koja se prelazi minimalno dvaput. A ako imate Deluxe verziju svakako si za drugi prelazak preuzmite 6,6 GB live-action snimki koje možete ubaciti umjesto standardnih animacija. Urnebesne su!