Šef Naughty Doga poručio da mu je važnije što njegovi zaposlenici misle o The Last of Us Part 2 nego sami igrači

Lagano se već spustila prašina oko igre The Last of Us Part II, no još uvijek se postavljaju pitanja kako se ekipa Naughty Doga nosi s činjenicom da ta igra nije bila jednako dobro prihvaćena među svim igračima. Redatelja igre Neila Druckmanna to je u aktualnom intervjuu pitao magazin Game Informer, a njegov odgovor mogao bi dodatno razljutiti one kojima se igra nije svidjela.

Druckmann je pokušao objasniti zašto The Last of Us Part II nije priča kojoj je cilj usrećiti sve igrače, pa je na kraju to objašnjenje ispalo pomalo nespretno sročeno. Druckmann tako između redaka poručuje da je ekipa Naughty Doga toliko uspješna jer radi igre koje želi raditi, a ne nužno igre kakve igrači žele igrati.

“Kad smo krenuli raditi TLOU2 znali smo da radimo nešto što će biti kontroverzno za dio fanova. To nije bio razlog zašto smo to radili, nego smo to napravili unatoč tome. Naša namjera nije bila uzrujati ili odgurati igrače, namjera nam je bila ispričati priču koja je nama bila značajna i za koju mi mislimo da ima neke vrijednosti, priču za čiju nam se izradu isplati uložiti vrijeme.” – izjavio je Druckmann te nastavio:

“Ja svoj tim želim učiniti ponosnim više nego ikoga drugoga. Ti su ljudi tako uzbuđeni i strastveni oko onoga što stvaraju. Ako se nekom postotku zaposlenika u studiju nije svidjela igra koju smo napravili, to bi me unesrećilo bez povratka. A što se tiče ljudi izvan studija, šteta je što se nekima The Last of Us Part II nije svidio , ali ja stojim iza onoga što smo napravili.”

Na tu je izjavu novinar Game Informera komentirao: “Čini se da su najveći fanovi Naughty Doga upravo u Naughty Dogu”, s čime se Druckmann složio.

“Rekao bih da smo sami sebi najveći fanovi i najveći kritičari, i to je ono što nas čini tako dobrim timom.”

U istom se intervjuu Druckmann osvrnuo na optužbe o forsiranom prekovremenom radu u njegovom studiju. Kaže kako taj problem nije jednostavan kakvim ga novinari prikazuju.

“Svatko ima drugačiju definiciju što je prekovremeni rad. Mi smo shvatili da nema jednog rješenja koje bi svakome odgovaralo. Kažemo na primjer da nema rada nakon određenog sata ili nema rada nedjeljom. I uvijek će netko reći ‘Ja ne mogu raditi u petak jer moram biti s djecom, meni više odgovara raditi nedjeljom’, zato ovom problemu moramo pristupiti s više rješenja.”