Ne znam naći to srce na tipkovnici na kompu, ali dodaj ih još barem 5 i za mene 🙂 Jedan jedini…..

Na zalost malo ova igra ima s njim, spokoj mu dusi!

Mislim da je dizajn i dalje njegov, a to mi je dosta da ju kupim. Uzeo sam i trojku, iako nije baš bila neka, meni prosječna, ni blizu prve dve, ali opet, prve dve su remek djela p’n’c -a.

Prve dvije su mi kao da je Bozic dosao ranije, no trecu nisam izdrzao igrati do kraja, mozda koji sat sam igrao i odustao.E u zlatno doba p’n’c-a, mozda malo kasnije, je bila jedna igra koja me ostavila, a kako volim Terry Pratchetta ovo mi je bio slag na torti i kad se vec rade remakeovi/remasteri, bio bi red da netko napravi Dics world noir!!!

Discworld Noir je masterpiece

Također, odigrao sam čak i trojku do kraja (nije duga), kupio i onaj dodatak kojem više ne pamtim ni ime, ali njega nisam završio. Ali jedinicu i dvojku sam svaku završio 4 ili 5 puta mislim. Kad se zaželim malo one muzike i grafike, koja je za 2002. godinu prebolesna, upalim si ju opet. Imam ih i na steamu i na gogu, pa kad ih vidim, ne mogu ne upaliti još malo. Ja nekako jednu igru mogu samo staviti ispred Syberie. Monkeya (1 i 2)! Ali samo Monkey mi ide isped u p’n’c-u, i odmah iza je Syberia. Teško za izabrati između Broken Sworda, Indiane Jonesa, Days of the tentaclea i puno takvih igara iz devedesetih (da ne nabrajam sad baš sve), ali, nekako mi se čini ta priča iz Syberie poremećeno dobra, da ju moram gurnuti na drugo mjesto.

Uh svaka cast, 4, 5 puta, respect. Igra ima ono nesto to je istina, atmosfera, melankolija, glazba, likovi, bas te usisa u svoj svijet. AHAHA Monkey Island je isto cudo, kakav dobar humor je tamo isfuran, jos se smijem kad se sjetim…nabrojao si sve vrh igre a ja cu, da budem malo naporan dodati jos Grimm fandango, meni medju najboljima Sanitarium…eh koja vremena za avanture na klikanje👍😊

Ma nisam htio sve baš nabrajati, zato jer sam valjda odigrao sve pnc devedesetih koje su izašle tada, a toliko volim taj žanr, da sam igrao i ove nove kao runaway, koji je mješavina monkeya i broken sworda. Ako nisi, obavezno i nju probaj, sva 3 nastavka so odlična. Full throttle, black mirror jedinica aaaaaa prejebena, od novijih still life i post mortem, mislim da je i u njima benoit imao malo prste, hook sa amige auuuuuu, simon the sorcerer ufffff, longest journey, beneath a steel sky, countdown-to je klasik pnc sa jebenom pričom, a nitko za nju nije čuo, to je igra koju moraš probat, iznenadit će te. Zagonetke su prejebene. Sad da nabrajam dalje, nema smisla, sigurno sam zaboravio koju vrhunsku još, nenamjerno. Ovo su većinom igre koje sam završio više puta 🙂

Oki, hvala na savjetima, i da, nisam nikad igrao Countdown to, bar ovako na prvu se ne sjecam, budem istrazio👍👌…sve vrh naslovi, uf uf koliko vremena provedeniog na pre pre divne zagonetke a benefit plus sto nije bilo neta tek tako, pa si se morao bas hebacki potruditi da skuzis.

Pa to i je najjača stvar bila devedesetih. Prvo, nisi ima ni gdje kupiti igre, pa da dobiješ barem neki manual ili nešto da pomogne, nego smo samo jedan drugome davali diskete (ili kasete još prije, hhh), drugo, nije bilo neta i walkthrough-a. Satima pokušavaš riješiti neku zagonetku, ako ne uspiješ, po odmorima ispituješ onih par likova koji su isto imali komp i igrali igre, jesu li prošli taj dio. Ako imaš sreće, netko ti kaže kako je prošao, ideš doma u sprintu samo da vidiš jesi stvarno bio toliko mutav da nisi vidio to, i onda kad prođeš, slijedi olakšanje bolensno. Neke od tih igara sam igrao tjednima, ako ne i mjesecima da bi prošao. Onda kad prođe neko vrijeme, ideš ispočetka da vidiš sjećaš li se svega. To je bilo igranje, danas pretpostavljam da nemam ni toliko vremena kao onda, a i malo sam ostario, da provedem sate na jednoj zagonetci, pa si često pomognem sa walkthrough-om. To i je vjerojatno razlog zašto mi danas p’n’c avanture nisu toliko zabavne kao nekada. Stvarno sam svaku morao igrati, jer taj osjećaj kada riješiš nešto što nitko drugi od frendova nije, je nezaboravan. Imaš Countdown na my abandonware stranici za skinuti (3MB), samo ti treba ili dosbox, ili neka dobra stara raga. 386ica je dovoljna. Ja ih imam 20-ak (od 286 do prvih pentiuma), pa mi je veći gušt to odigrati s mišom na kuglu i u rezoluciji 320×240 🙂 , nego u dosboxu.

E da, i ako nisi igrao Black Mirror, igra koju definitivno MORAŠ igrati, snimaj jako često, jer je to za razliku od Monkeya ili Syberie, igra u kojoj si mogao umrijeti. Nije baš neki gušt kad uspiješ nakon 2 sata proći dio koji je yebeno težak, i onda te neka “pila” prereže po pola 🙂