U zadnje vrijeme žanr horor igara sveo se na reciklažu postojećih serijala. Stoga je interesantno vidjeti svježe ideje i nove projekte, pogotovo ako dolaze od manjih nezavisnih timova. Amnesia: The Dark Descent upravo je takva igra, a što od nje možemo očekivati, otkrit ćemo vam ovom najavom.


Razvojni tim Frictional Games upoznali smo prije tri godine kada su nas ti Šveđani dobrano isprepadali svojom prvom igrom zvanom Penumbra: Overture. Nakon što je priča Penumbre zaokružena nastavkom i ekspanzijom, željno smo očekivali novu avanturu, a ona nam je najavljena početkom ove godine. Amnesia: The Dark Descent konceptualno se nije previše odmakla od uspješne formule koja je proslavila Penumbru, no prema onome što smo imali prilike vidjeti, evoluirala je u interesantniju i strašniju igru. Naša zastrašujuća svjedočanstva temeljimo na prvoj trećini igre koju smo odigrali u preview verziji, a u ista ćete se moći uvjeriti iz prve ruke već 8. rujna kada igra stiže u digitalnu distribuciju.



Kao što iz samog naslova može iščitati, amnezija je jedan od glavnih pokretača radnje. Naime, igrač preuzima ulogu lika pod imenom Daniel koji se budi u napuštenom dvorcu, ne sjećajući se apsolutno ničega. Najveći klišej reklo bi se, no ovdje to ipak pogoduje priči stvarajući osjećaj tjeskobe i intrige. Nećemo vam kvariti užitak otkrivanja, ali u kratkim crtama naznačit ćemo mračnu prošlost našeg Daniela.


Tijekom svoje nesretne pustolovine naš junak, inače Britanac, polako vraća sjećanje i otkriva kako je prije dolaska u mistični dvorac prisustvovao arheološkoj ekspediciju u Alžiru. Ekspedicija je, dakako, naletjela na prave probleme, a Daniel se našao zatrpan u drevnim ruševinama. No uz pomoć čudnog artefakta preživio je nemoguće. Vrativši se u svoju zemlju, Daniel je postao opsjednut artefaktom koji je prema svemu sudeći bio jedna vrsta orba. O njemu nije mogao naći nikakve podatke, a kada se počeo raspitivati počele su se događati čudne stvari – svatko tko je bio u kontaktu s njim, ubrzo je okončao svoj život. Prestrašeni Daniel shvatio je da ga prati nešto nedefinirano te se za pomoć obratio nepoznatom kontaktu koji ga je pozvao u svoj dvorac. No dolaskom u dvorac, stvari su za Daniela postale još gadnije. Što li mu se dogodilo i što ga proganja, saznat ćemo u konačnoj verziji igre.


Po pitanju gameplaya, Amnesia je doživjela mali pomak naspram svog spiritualnog prethodnika. I dalje je riječ o avanturi iz prvog lica s naprednom fizikalnom interakcijom prema okolišu, no nekoliko novih elemenata ubačeno je kako bi se igri pristupalo uz malo dozu planiranja i taktiziranja. Konkretno govoreći, pored standardnog "zdravlja" ubačen je i mjerač "psihe". Ukoliko ste duže vremena u mraku pogled vam se muti do te razine da vam se počinju pričinjavati neke stvari. Gotovo kao svim alkoholičarima subotom navečer. A u mraku ćete biti većinu vremena, tako da je to neizbježno. Stanje možete popraviti lijekovima, no najbolje rješenje je da se primaknete izvoru svjetlosti.


Ipak, to neće uvijek biti jednostavno – igra se odvija u dvorcu iz 18. stoljeća, što znači da su izvori svjetlosti jako limitirani. Uz sebe ovaj put imate klasičnu svjetiljku (fenjer), ali isti zahtijeva ulje koje je isto tako rijetko. Stoga se korištenje svjetiljke preporuča samo u neophodnim situacijama, dok se za ostalo koriste šibice kojima možete zapaliti svijeće, baklje i dr. Naravno, ni šibica nema u izobilju, tako da sve morate dobro isplanirati. Ukoliko ostanete bez svjetlosti ondje gdje vam je istinski potrebna, to će vam dobrano otežati igru.

Igra se odvija u mračnom dvorcu iz 18. stoljeća, što znači da su izvori svjetlosti jako limitirani.

Po uzoru na Penumbru, Amnesia se oslanja na logičke i fizikalne zagonetke, što i dalje radi sasvim pristojno. Zagonetke su gotovo uvijek jasne, tako da blaga iritacija može nastati tek u slučaju da nešto trebate uočiti, a ostali ste bez svjetlosti. S druge strane, borba je ponovno izostavljena. Štoviše, čak su i neprijatelji uistinu rijetki, barem u prvoj trećini igre. Istina, ne bi bilo ugodno da nas često plaše, ali nekakvog pomaku na tom polju trebalo je biti. Srećom (ili nesrećom), nedostatak neprijatelja nikako ne znači da igra gubi na horor štihu.


Atmosfera definitivno sjaji kao najistaknutiji dio igre, čemu pripomažu impresivna grafika (odlični efekti svjetlosti) i još bolja glazbena podloga. Većinu vremena u igri provodite sami, no uvijek imate osjećaj da to nije tako – praznog hoda nema i osjećaj sigurnosti nikad nije potpun. Atmosfera je najčešće mučna, s nekoliko paničnih situacija u kojima se automatski skrivate u ormar ili bježite glavom bez obzira. Važna stvar u svemu tome je da nikad zapravo ne znate što vas točno proganja, a ne možete si dopustiti da se okrenete i pogledate. Stoga ste uvijek na oprezu, čak i ondje gdje neprijatelja ne očekujete. Opuštanje u ovoj igri nerijetko se kažnjava "bu efektom", u što smo se i sami uvjerili kroz nekoliko neugodnih susreta koji su nas dobro protresli i naježili.


Što se tiče trajnosti igre, po slobodnoj procjeni Amnesia bi se mogla završiti za jedno popodne, ili još bolje – jednu noć. No to vas nikako ne bi trebalo odbiti od igre jer se valja prisjetiti da je ovo indie naslov, tako da cjenovni rang (20 dolara) opravdava eventualne minuse. Njih nema mnogo, ali treba znati da ovo nije igra za svakoga. Dakako, nije ni najstrašnije moguće iskustvo (jer ono ionako varira od osobe do osobe), ali je u svakom slučaju pri samom vrhu ponude. Stoga se radujemo rujnu kada ćemo ponovno zamračiti sobu i mazohistički uživati u nepoznatim užasima koji vrebaju u drevnom dvorcu.

Ukoliko ćete prakticirati isti proces, od vas dakako očekujemo komentare i ocjene – što mislite o igri, volite li horor naslove?

Komentirati i ocjenjivati mogu samo registrirani korisnici HCL-a. Registracija je brza i bezbolna, a možete ju obaviti klikom ovdje.