Igrali smo Heroes of Might and Magic: Olden Era – najbolji HOMM još od trojke?

---

Heroes of Might and Magic je serijal kojeg se rado prisjetim. Jedva da sam znao kako se zovem, ali se sjećam tih beskrajnih sati provedenih u drugom i trećem dijelu, onih večeri koje su se pretvarale u jutra bez da sam to primijetio. I onog osjećaja kad zatvoriš igru u tri ujutro govoreći si “još samo jedan potez”. No svakim nastavkom nakon trojke ta se ljubav postupno razvodnjavala, do te mjere da sam u jednom trenutku jednostavno prestao pratiti serijal.

Onda je najavljena Olden Era i gotovo da sam osjetio leptiriće u želucu. Sve što sam vidio u najavnim materijalima izgledalo je kao da se netko zapitao: “Što bi bilo da napravimo HoMM III, ali danas?”. I drago mi je da mogu reći da čak i u ovoj early access fazi, Heroes of Might and Magic: Olden Era je najbliže što je serijal ikad došao onom osjećaju koji je trojka usadila u kolektivnu memoriju ljubitelja strategije.

Prije svega, Olden Era je prequel cijelom serijalu, smješten u davnu prošlost kontinenta Jadame na planetu Enroth. To je pametna odluka jer igru čini relativno neopterećenom kontinuitetom koji se gomilao kroz prethodne nastavke i smanjuje očekivanja da će se nešto specifično tu nastaviti. Iako će u early accessu provesti još nekoliko godina, ono što je već sada dostupno ima potencijal zaokupiti vas na ozbiljan broj sati, naročito s obzirom na prirodu HoMM igara.

Olden Era je prequel i kao takav je neopterećen kontinuitetom prethodnih igara.

Tu je šest igrivih frakcija: Temple s vitezovima i anđelima, Necropolis s kosturima i vampirima, Grove sa šumskim duhovima i druidima, Dungeon s minotaurima i zmajevima, te dva noviteta: insektoidni Hive i lovecraftovski Schism. Uz to dolaze Classic mod, Single Hero gdje igrate isključivo sa jednim herojem, Arena za čiste taktičke dvoboje, osam samostalnih scenarija, Hot Seat za lokalni multiplayer, online multiplayer s rangiranim mečevima, map editor u beta fazi i prvi čin kampanje.

Ta kampanja stavlja vas u ulogu Gunnara, minotaura iz Dungeon frakcije koji istražuje misteriozni fenomen koji uništava dijelove svijeta. Nije to nikakav narativni spektakl, ali funkcionira solidno – pogotovo jer nudi RPG elemente s odlukama koje utječu na to s kime ćete se udružiti i na kojim lokacijama ćete se boriti.

Early access donosi prvi čin kampanje koja zasad nije ništa spektakularno.

Kampanja ovdje istovremeno pokušava biti i uvod u igru, ali tu funkciju zasad ne obavlja najbolje. Tutoriale uvodi sporo i fragmentirano, dok kompleksnije sustave uopće ne objašnjava – očito ih čuvajući za kasnije dijelove kampanje koji u early access verziji nisu dostupni. S obzirom na to da se radi o ranim misijama, u duhu strategija prisutna su i ograničenja u gradnji i napredovanju pa preporučam da kampanju ostavite za kasnije, kad se pohvatate sa sustavima kroz ostale modove gdje vam je dostupno sve što igra trenutno nudi. Jer tu Olden Era zaista blista.

HoMM-ova strateška petlja u kojoj istražujete mapu, skupljate resurse, gradite grad, regrutirate vojsku i onda u taktičkim borbama pokušavate nadmudriti protivnika – ovdje je apsolutna zaraza. Ne znam tko je prvi skovao izraz “još jedan potez” u kontekstu zaraznosti igara, ali HoMM mora biti negdje pri samom vrhu tog popisa i Olden Era po tom pitanju ni trunke ne zaostaje.

Zaraznost Olden Ere mjeri se u neprospavanim satima.

Svaki potez na overworld mapi je bitna odluka. Šaljete heroja u istraživanje, svakim korakom otkrivajući resurse, artefakte, neutralne čudovišne skupine koje čuvaju vrijedne lokacije i neprijateljske heroje koji rade isto što i vi. Koliko daleko ćete ići u svom potezu? Napadate li odmah rudnik zlata ili čekate pojačanja? Investirate li resurse u vojsku ili u gradnju koja će vam donijeti dugoročnu prednost? I dok vi važete, protivnik radi isto, a jedna loša procjena u ranoj fazi može vas koštati sate kasnije. Kako dugo nisam igrao, bio sam dosta zahrđao pa su mi prvih nekoliko mečeva propali dok sam se ja bezbrižno šetao mapom i skupljao resurse. Pokušavao sam igrati oprezno, ali protivnik to ovdje kažnjava bez milosti – čak i na najlakšoj težini.

Kad se dvije vojske na overworld mapi susretnu imate nekoliko opcija: pobjeći ako vidite da je protivnik daleko moćniji, automatski riješiti stvar gdje vam igra da procjenu uspješnosti ili preuzeti direktnu kontrolu i baciti se na bojno polje. Tu se stvar prebacuje na heksagonalnu mrežu polja gdje određene statistike određuju redoslijed poteza vaših i neprijateljskih jedinica.

Na površini je stvar jednostavna – pomaknete jedinicu, napadnete ili bacite magije, ali ispod te površine krije se ozbiljna taktička dubina. Svaka frakcija ima sedam razina jedinica, od slabih pješaka do moćnih zmajeva i anđela, a svaku jedinicu možete nadograditi u jednu od dvije moguće varijante s različitim sposobnostima i statistikama. Tu su i heroji koji u bitku donose raznorazne magije, od liječenja i pojačanja do munja i vatrenih kiša , te novi focus sustav koji vam daje resurs za aktiviranje posebnih sposobnosti jedinica i heroja usred borbe.

Olden Era kažnjava svaku grešku, ali ponekad kažnjava i kad niste pogriješili.

Olden Era uvodi i Law sustav gdje bodove zarađene igranjem ulažete u trajne bonuse za frakciju. Tu su razni bonusi i modifikatori kad miješate jedinice iz različitih frakcija, setovi artefakata koje značajno pojačavaju heroje kad skupite sve komade te napredne klase koje se otključavaju specifičnim kombinacijama vještina. Ima tu dubine za kopati i istraživati doslovno mjesecima.

Naravno, nije sve bajno i igri svakako treba još peglanja. Frakcije su u borbi raznovrsne i svaka zahtijeva drugačiji pristup, ali izvan borbe – u gradnji gradova, Law sustavu i općenitoj ekonomiji – funkcioniraju previše slično. Gradovi izgledaju prekrasno, svaki s vlastitom estetikom, ali strukture koje gradite uglavnom služe istoj svrsi neovisno o tome gradite li anđeoski hram ili demonsko gnijezdo. Heroji pate od sličnog problema. Portreti su im fantastični i odišu osobnošću, ali svi međusobno dijele otključane magije što umanjuje njihovu mehaničku raznovrsnost. Uz to, RNG u odabiru vještina pri svakom levelanju može frustrirati jer otključavanje naprednijih klasa ovisi o tome hoćete li uopće dobiti ponudu pravih vještina, a to je čista sreća.

Otključavanje naprednih klasa često ovisi o pukoj sreći.

I s umjetnom inteligencijom ima još posla. U nekim partijama AI igra razumno, širi se i gradi prednost, dok u drugima sve baca na jednu kartu – nagomila vojsku u jednog heroja i s njim melje sve pred sobom, pritom potpuno zanemarujući obranu. Takav pristup može biti naročito frustrirajući jer ne ostavlja dojam pametnog protivnika, već sustava koji pobjeđuje jer si može priuštiti poteze koje igrač ne bi mogao. Dodatni je problem što i na najlakšoj težini zna biti pretjerano oštar, što bi lako moglo odbiti nove igrače.

Vizualno je Olden Era šarena, detaljna i na overworld mapi zaista prekrasna. Zgrade, spomenici, tereni i efekti osvjetljenja daju mapama osjećaj živog, napučenog fantasy svijeta kojim se  gušt kretati. U borbi su stvari nešto slabije – jedinice znaju izgledati pomalo plastično, na momente ostavljajući dojam mobilne igre. Performanse su solidne uz povremena zamuckivanja u borbi i na većim mapama, ništa dramatično ali dovoljno primjetno da bi i dodatna optimizacija trebala biti prioritet u nadolazećim ažuriranjima.

Kad se podvuče crta, Olden Era je, i u ovom nedovršenom stanju, najbolja Heroes of Might and Magic igra još od legendarne trojke. I ne izgovaram to olako. Svaka odigrana partija, svaki “još jedan potez” koji se pretvori u “još jedan sat”, svaka novoformirana vojska i borba koju riješite za dlaku potvrđuju upravo to.

Ima tu još posla u smislu balansiranja, poliranja i dodavanja sadržaja, ali temelj na kojem se to radi čvrst je poput bedema Templarske utvrde. Olden Era nije samo povratak serijala u formu – to je početak onoga što bi, ako sve nastavi ovim tijekom, mogla biti njegova nova golden era.