Ima vrimena, pomalo 🤷‍♂️😁

Ma ima vremena za igre. Nekad vise, nekad manje. Mislim da ljudi danas kad vide veliki library neodigranih igri, pomisle da im je gaming obaveza i posao i da MORAJU sve odigrat sto imaju na lageru. To automatski stvara neku vrstu pritiska i frustracije i onda nam ubije volju za igranjem. Igre bi trebale biti zabavne i opustajuce, a ne obaveza. Sami sebi stvorimo neku blokadu koja nas sprijecava da jednostavno uzivamo

Najčešće jer mi se neda, primjer treba grindati u igri ili neki drugi razlog, rijetke su igre gdje jedva čekaš da opet za igraš igru. To su rijetke igre gdje misliš cijeli dan o njima (ponekad i prije nego spavanje) i nastavku priče ili kak poraziti sljedeći boss protivnik.

Imam pametnijeg posla, posao me umorio i porodica, ne mogu da odvojim 😀

Krenem igrat i onda me podsvjesno jebe da trošim vrjeme na uzaludne beskorisne pizdarije i da bi mogo radit neš korisno.

Nemam vremena koliko bi htio i djeca, al to je uzročno-posljedična veza

Baš sam kupio prije mjesec dana elden ring na akciji i zarazio se igrom. Ali u tjednu ili umor od posla ili obaveze, pa uspijem odigrati sat i pol. A toliko materijala. Pa sve to nadoknadim preko vikenda ako nemam nikakvih planova. Tako da tek sad razumijem ove za open world igre zašto im se neda.

Moj je jednostavan: Nemam volje

Ma nema se vremena ni približno koliko be se htjelo. Ponekad ne upalim PC po tjedan dana

Krenuo igrati Cyberpunk 2077 ispočetka a Corpo V, došao do 20.-og levela I ostavio u međuvremenu kupio game pass ultimate pa tamo šuma igara ne zna čovjek odakle bi krenio tako da je Cyberpunk pao u drugi plan, jbg.

Izgovor?! lol pa nije to posao XD

Izgovor?! lol , pa nije to posao XD

Imam 6 miseci plaćenog godišnjeg, i dobar hardware, masu vremena, imam grijanje i hlađenje, i skoro pa ništa na ovoj listi mi ne predstavlja problem. Međutim nakon skoro 30 godina gamerskog staža malo koja igra mi ima onaj wow efekt. Možda 2-3 godišnje. Kad sam bija mlađi moga sam sve progutat od igara na tržištu. Sad skoro ništa. Samo se uvik pitam, jel su igre danas masu lošije ili sam jednostavno posta prezadrt pa mi je teško nać igru koja bi mi ugodila?

I onda slika KR koji osim glume vozi motore ma cuda radi lik , a igra kada ? Pitanje je totalno lose postavljeno .
Igram kada mi je gust . Gamer je postalo nesto sto nije i ne treba biti …

U fazama dođe i prođe..iako se igram od 1983, za razliku od svakojakih fanatika normalno sam proživio i djetinjstvo i mladost i srednje godine..”Ne Quid Nimis” iliti “ništa previše” kak vele pametni Rimljani, pa tako ni bjesomučnog igranja na dulje staze..ionako previše buljim u ekran zbog posla, tak da me i teže uhvati neka nova kratkoročna “faza”..jedina konstanta je uvijek par tjedana odmora nakon svakog Travian servera

Igra nije iz Final Fantasy fransize izgovor.

Moj “izgovor” zasto igram iskljucivo za vrijeme godisnjeg odmora je stonu medjuvremenu naravno radim, ubtri smjene. Kod kuce me uvijek ceka hrpa obaveza. Uvijek tfeba nesto radit. Ja sam ova moderna vrsta muskaraca koja odradjuje i “zenske” poslove po kuci. Supruga je pedagoginja tako da s sinom nema labavo. Svako slobodno vrijeme se odradjuje neka aktivnost. Ekrani strogo zabranjeni. Kad na to dodas jos i obaveze koje imam u vatrogasnoj postrojbi, doslovce mi ne ostane nista slobodnog vremena. Svaka tri cetiri dana mi se otvori prozor od neka dva sata slobodno i da sam sam, ali ne isplati mi se palit konzolu zbog tako malo vremena. I tako, gaming ceka od kolektivnog do kolektivnog.

Sve od navedenog.

Meni gaming poslije posla i ostalih stvari dođe kao odmor

Moj izgovor je “BolU me oči od ekrana i gaminga”. Stvarni razlog je uglavnom nešto drugo

Samo opušteno. Nije gaming zec. Neće pobjeć’. Imam nekoliko različitih hobija, jedan od njih je gaming. Nekad više, nekad manje, posvećujem mu dio svog slobodnog vremena. Ne gutam više sve što izlazi, nemam potrebe za tim. Igram samo pažljivo odabrane naslove. Otkrio sam prije koju godinu, gatcha format igara. Nevjerojatno koliko mi odgovara takav stil igranja.

Baš bizarno pitanje. Valjda bih trebao imati izgovor da igram a ne da ne igram. Bar je tako kod mene. I kome bih se to trebao ispričavati što ne igram, svojoj savjesti?😄 Obično ako imam bilo šta pametnije da radim onda ne igram i to je to.

Knjige.

Nemam izgovor, ako mi se igra igram, ako ne, ne igram.

Ne kužim pitanje? Imam izgovor kada netko drugi želi samnom igrati igre koje me ne zanimaju tipa co-op gluposti ili sl…

Najčešće mi se ne da igrati. Još ako sam zapeo na nekom bossu ili neki dosadniji dio u igri pa mi se tek onda ne da uključiti konzolu. Na starom profilu sam imao pretplatu na premium i skinuo sam hrpetinu igara. Tako sam znao birati što igrati kakvih pet minuta i na kraju odustao jer nisam znao što igrati. U zadnje vrijeme gasim igru i konzolu nakon sat vremena jer mi igranje i buljenje u ekran dosadi, obično igram po dva sata u komadu.

Nemam vremena koliko bih htio a izlazi i manje igara nego zelim igrati 🙂 Ove godine samo Ac Shadow,njega u mjesec dana presao uzdus i poprijeko i onda s eopet vratio Forzi motosport,hell let loose i Elden ring-u.Najveci problem kaj sve kaj sam zelio sam odigrao i sve manje igara izlazi koje me zanimaju

Uvijek se nađe vremena ali puno paẓ̌ljivije biram da je provjereno kvalitetna igra.