Evo jedan trezven osvrt oslobođen hypea nekih... koliko? 16 mjeseci nakon izlaska igre? Nebitno.
Ono što je bitno je da me se igra i nije toliko dojmila. Mislim, dobar je to shooter s mnogo toga za razbužati, neprijatelji su raznoliki (iako mi ide na živce što nijedan tip osim patriotsa ne predstavlja ikakav izazov [normal težina], a oni su pak pre teški jer nikad ne okreću leđa što im je slaba točka), oružja ima masu, vigori su odlična pomoć (iako ih nisam koristio nego 3 kroz cijelu igru), često ima dovoljno municije (osim kad nema, al to je sam kraj igre) i s te strane igra zadovoljava. Pogotovo kada dobijete mogućnost korištenja tearova huhu. Tearovi i Skyline su najjača stvar ikad. I Elizabeth kao companion. Jedino što ide na živce kod gameplaya je to lootanje. To konstantno lootanje svega. Nakupio sam se novca ko židov do kraja igre. Novca kojeg nisam znao potrošiti.
Priča je blago rečeno prepotentna. Nisam igrao prethodne BioShockove pa ne znam napraviti dobru usporedbu s njima, ali ovo je malčicu previše. Više mi se svidjelo igranje po utopijskom dijelu Columbije, nego onom distopijskom koji se forsira kroz 75% igre. Onda sve te komplikacije s Voxovima, bogatima, radnicima, ljudskim pravima, ovim, onim, ratom, ratnim herojima. I kada mislite da je previše svakakvih informacija ulete paralelne budućnosti. E majke mi kad je trebalo uzeti oružje od onog Chen Lina ja sam se pogubio. Mislim da je u sekundu promijenjeno 20 različitih stvarnosti. Onda onaj glupi kraj. Eto ja ne znam kome taj kraj može biti dobar. Imam osjećaj da je završetak brže sklepan nego realiziran u igri. A i to - u 80% igre se APSOLUTNO NIŠTA ne događa, samo se ubijaju rojevi neprijatelja bez ikakvog smisla. I onda dođe kraj i puf gotovo. No, da se vratim na to što ne valja s krajem. Pa možda mi najviše smeta to što je tako brzo sve završilo, bez nekakvih pravih objašnjenja zašto i kako, a uz to nategnut je s tim dvojnim osobnostima, paralelnim svemirima, različitim izborima (hehe kako je igra smiješna, kao sve se svodi na izbore koje Booker radi, a u biti nemate tijekom igre NITI JEDAN IZBOR lel bravo Irrational) ... mislim, znam da se to trebalo obraditi jednom u mediju videoigara, ali zašto baš tu kad je Infinite mogao ostaviti odličan dojam i sa jednostavnijim krajem. Meh, možda sam ja glup i ne kužim tu apstrakciju.
Vizualno solidno, zvučno perfektno (ona glazbica u pozadini je odlična, a glasovna gluma vrh vrhova), atmosfera kao što sam rekao dobra pri početku, kasnije neprivlačna.
Level u ludnici. Kriste kako je to dobar level. Takva je cijela igra trebala biti. Creeepy
Songbird je najjači!
80/100
