Gran Turismo 7 VR – na mostu dobiješ, na ćupriji izgubiš

---

Ima nekih ljudi koji vole razgledavati automobile po salonima i sajmovima. Mene to nikad nije privlačilo iz jednog razloga: ne volim pariti oči na luksuzima koje si ne mogu ili ne namjeravam priuštiti. Ali puj-pik to ne vrijedi za virtualnu stvarnost. U VR modu Gran Turisma 7 isto tako možete razgledavati automobile i sram me priznati si koliko sam vremena proveo slineći po virtualnim kabinama. Možda već znate da su vozila u GT7 autentično modelirana do sitnih detalja, a upravo u virtualnoj stvarnosti takvi detalji dođu do izražaja pa ih posebno cijenite.

Svakako pozdravljam mogućnost razgledavanja vozila koja nemate u svojoj garaži. Još kad bi postojala opcija probne vožnje… moglo bi se u GT7 VR provesti sate bez ikakve natjecateljske komponente. Međutim, treba biti zahvalan na činjenici da je čitav kompetitivni segment Gran Turisma 7 ovdje dostupan u VR-u. U virtualnoj su stvarnosti dostupne sve utrke i kupovi, sve staze i modovi, a tijekom vožnje ćete vidjeti cjelovitu postavu vozača. Ogromna je to promjena u odnosu na GT Sport koji je u VR-u omogućavao utrkivanje samo protiv jednog suparnika u zasebnom modu.

Što točno dobivate igranjem Gran Turisma 7 u VR-u? Nekoliko je izvrsnih stvari koje doživljaj utrkivanja podižu na višu razinu. Prva stvar koju VR omogućuje jest bolje oslanjanje na retrovizore. Iako i u standardnom načinu igranja možete provjeravati retrovizore, intuitivnije je, a i lakše izvoditi to u VR-u. U tom slučaju za bliže retrovizore ne trebate „okretati kameru”, odnosno pomicati glavu. Umjesto toga jednostavno podignete pogled prema retrovizoru dok vam staza ispred vas ostaje u vidnom polju. Za pohvalu je što igra pametno koristi tehnologiju rendriranja slike u višoj rezoluciji ovisno o tome gdje vam pogled pada. Ako se zagledate u retrovizor, dobit ćete tako prilično jasan odraz situacije iza sebe.

Zvučat će ovo kao klišej, ali doista je drugačiji doživljaj kad u VR-u čujete da vam se protivnički vozač približava pa u panici okrećete glavu lijevo-desno gledajući u retrovizore s koje strane dolazi. A kad izađe iz pogleda na retrovizoru, provjeravate mrtvi kut. Isto je tako drugačiji doživljaj kad vas u VR-u zabljesne tuđe svjetlo prilikom noćnih utrka, a i sudari su intenzivniji kad osjetite vibriranje headseta na glavi.

Još jedna zanimljiva stvar koju VR donosi osjećaju utrkivanja jest bolja preglednost staze. Primjerice, ako ste u dugačkom ili oštrom zavoju, puno je lakše u VR-u baciti pogled na sam zavoj te tako dobiti jasniju sliku o tome kad stisnuti ili pustiti papučicu gasa. Nije da se to nikako ne može izvesti na kontroleru, ali je nepraktično u usporedbi s VR rješenjem.

Ono što je u VR-u moglo biti bolje izvedeno jest sučelje. Super je što imate dodatnu realističnost kad isključite sučelje, no onda se odričete i korisnih zvukova – npr. znaka kad smijete startati utrku. Ako jednostavno želite vidjeti svoju poziciju na stazi ili broj krugova, igra vam to nabije “nasred šajbe”. Siguran sam da je postojalo bolje rješenje od toga.

Također imajte na umu da ste “zaključani” na pogled iz kabine dok ste u VR-u. Međutim, nemaju svi automobili u GT7 modeliranu unutrašnjost, tako da se neke zvjeri voze s kamerom na haubi.

Spomenuo sam kako u VR-u možete voziti sve vrste utrka u svim modovima, ali to ne znači da se to preporučuje, pogotovo ako vam želudac nije baš otporan na VR. Većina toga je prihvatljiva, tu i tamo osjetite podizanje u želucu kad se spuštate niz padinu na nekim stazama, ali ako vam smeta samo zažmirite sekundu dvije i stvar je riješena. Po mom iskustvu, problem su rally utrke u kojima treba biti posebno oprezan jer tu imate čest slučaj da vam je vozilo u zraku, a ako se krivo spusti na tlo može lako doći do okretanja na krov. Takve situacije okretanja gotovo garantirano donose i osjećaj okretanja želuca, odnosno mučnine.

Gran Turismo 7 izgleda solidno u VR izvedbi. Istina je da ćete u VR-u lakše zamijetiti kartonsku publiku, a ako baš tražite zamjerke uperit ćete prst u to da vaše noge u automobilu uopće ne koriste kvačilo. To su relativno sitne zamjerke. One ozbiljnije jesu da se s VR modom odričete grafičke konzistencije kakvu imate u standardnom načinu igranja. Preciznije rečeno, u VR-u jasno vidite izmjene na modelima automobila kad im se približavate. Dok ste udaljeni to je jedan mutni model kojemu ne možete razaznati ni boju. Kad mu priđete na 15-ak metara isto to vozilo najednom dobiva nove detalje, ali ne postupno nego je ta tranzicija nagla i narušava iluziju da je pred vama stvarno vozilo.

Slična se stvar događa i sa stazom te su česta iskakanja objekata, pogotovo kad vozite brža vozila. Na nekim se stazama to ne vidi toliko, no posebno su problematične staze s puno vegetacije, gdje drveće najednom niče iz zraka pedesetak metara ispred vas.

Dakle, neke stvari u VR modu obogaćuju doživljaj utrkivanja i realističnosti, dok ga druge nazaduju i narušavaju. Ipak, u slučaju da imate PS VR2, s Gran Turismom 7 ne možete promašiti. Možda nećete voziti sve utrke u VR-u, ali na neke kraće staze i za aktivnosti poput razgledavanja vozila mislim da VR komponentu svakako trebate iskusiti. No, ako se pitate je li GT7 dovoljno dobar razlog za kupiti PS VR2, imajte na umu da VR mod za tu igru nije bez kompromisa, prvenstveno u pogledu grafike.