Najjače je bilo ono kad su se konzole zvale Rambo i Terminator

---

Živimo u vremenu najdosadnijih naziva konzola do sada. Kod PlayStationa se iz generacije u generaciju mijenjaju samo brojevi, sad je i Nintendo krenuo tim putem, a za Xbox sam siguran da će usred totalne krize identiteta u sljedećoj generaciji skratiti ime samo na Xbox. Nasuprot tome, 80-ih i 90-ih godina imali smo pravu ludnicu s imenima uređaja za igranje.

Sega Mega je bila super-duper. Pa je onda nakon toga došla Sega Saturn – brate mili, svemirska odiseja! Imali smo Atari Jaguar i Atari Lynx – divlje k’o u šumi! 3DO Interactive Multiplayer – um… šta?

Međutim, vi ste vjerojatno znali za još jače konzole. Specifično su u ovom našem podneblju bile popularne Rambo i Terminator konzole!

Zamisli situaciju: klinac si od 6-7 godina, najbolji filmovi na svijetu su ti Rambo: Prva krv i Terminator 2: Sudnji dan. I onda na lokalnom pijacu vidiš “kutiju s igricama” na kojoj piše Rambo TV Game i/ili Terminator 2: Super Design Ending-Man. Pa kratki spoj ti se u glavi dogodi!

Naravno da u toj dobi nisi svjestan kako su Rambo i Terminator konzole zapravo kineske kopije konzola Atari 2600 i Nintendo Entertainment System. Ali budimo realni – Rambo i Terminator su ionako bolja imena za igrice. I koga je uopće bilo briga što nisu licencirani uređaji za igranje?

Još je 2013. kolega Pedišić ovim riječima opisao Terminator 2 konzolu u HCL retro dozi:

“Terminator 2 je bio jedan od mnoštva NES klonova smješten u kućište koje kopira izgled Sega Mega Drivea 2, a uz njega su dolazile žute kasetice koje često nisu ni sadržavale standardne NES igre, već njihove manje kvalitetne ruske i kineske kopije. Ciljano tržište ove konzole predstavljale su postsocijalističke zemlje, nenaviknute na kapitalističku stvarnost, kojima se moglo uvaliti gotovo bilo što. No, tamo negdje u ratnoj 1992. godini, kada se konzola pojavila na lokalnim buvljacima za relativno male novce, uspjeh joj je bio zagarantiran unatoč manjku kvalitete i originalnosti. Kod nas su svi bili ludi za Terminatorom, za loše izrađenim kontrolerima od kojih jedan u većini slučajeva nije radio, za njegovim ‘1000 in 1’ ili ‘9999 in 1’ igrama…”

Znate koja je bila najveća ironija tip “9999 in 1” natpisa? Nijedna od tih igara nije bila ni Rambo ni Terminator! I kad si to shvatio, praktički si doktorirao marketing. No hej, možeš li stvarno biti razočaran što nisi dobio Rambo / Terminator igru ako si ih dobio deset tisuća? Dobro, nije ih stvarno bilo toliko, ali kao da u toj dobi znaš brojati do toliko – ako tako piše na kutiji, vjerojatno je istina!

Ponekad se zapitam kako bi to danas izgledalo da se akcijski heroji / filmovi koriste da bi se prodale konzole. PlayStation 5 bi sigurno bio John Wick 5. Xbox Series bi bio Mission Impossible. Bi li se konzole prodavale bolje nego se danas prodaju? Bi li Keanu Reeves i Tom Cruise pristali biti AI-osnaženi asistenti za igranje? Nikad nećemo znati!

Šalu na stranu, Rambo i Terminator kao nazivi konzola baš su bili duh jednog vremena koje se vjerojatno više nikad neće ponoviti. Onaj period kad su akcijski junaci bili najpoznatija lica na svijetu. Ono doba divljeg tržišta na kojemu su kopije konzola bile popularnije od originala. Bilo je ludo i nezaboravno.