Buđenje u bunkeru bez ikakvih informacija tko smo i što smo nije nešto posebno originalan početak igre. Tu je i znanstvenik koji ne kaže puno, ali imamo prilike s njime razgovarati te dobiti prvi uvid u jedan od elemenata igre – naši odgovori mogu rezultirati različitih ishodima. Nije ovdje riječ o nekakvom dubokom sustavu kakve možemo vidjeti u punokrvnim RPG naslovima, ali pružanje izbora igraču hoće li biti iskren, lagati ili ostati sumnjičav, dobar je način za postavljanje lika s kakvim želimo igrati. Pa makar to bilo uglavnom iluzorno i više za potrebe radnje nego što će imati konkretniji utjecaj na samu igru.

Nakon izlaska iz bunkera, prvi pogled na vanjski svijet pokazuje nam zeleno okruženje koje nije klasično za postapokalipsu, a crvena telefonska govornica jednostavno poziva prema sebi. U prilog joj ide i to što telefon zvoni pa imamo još jedan razlog za otići u tome smjeru. Nepoznati glas isto tako nije posebno originalan element pogotovo kad ostavlja dojam kako zna puno više od toga nego što nam govori. Ipak, to je dovoljno interesantno za postavljanje misterije tko je Oberon i zašto ga glas želi mrtvog? To je to što se tiče uvoda. Dobili smo okvirnu informaciju što trebamo napraviti, a nama je kako ćemo to izvesti.

Vrlo brzo se može primijetiti kako je Atomfall naslov koji ne smatra igrača nesposobnim pa nema ovdje vođenja za ruku. Kako se malo po malo počnu otkrivati detalji, tako se sve više primjećuje nepostojanje restrikcija u istraživanju. Dizajn ovog interesantnog svijeta, koji je smješten u alternativne 1960-e godine prošlog stoljeća, nije potpuno otvorenog tipa jer je mapa podijeljena na nekoliko prostorno manjih lokacija. Doduše, one su ipak dovoljno velike i kvalitetno popunjene da ne postaju zamorne, a isto tako su zanimljive za istraživanje.

Radi se o dobrom dizajnu koji igrača organski navodi na otkrivanje novih lokacija. Ponekad je pravo osvježenje vidjeti otvoreni svijet u kojemu nema tornjeva s kojim bi se otkrivali dijelovi mape. Nema niti umjetnog sprječavanja da odete u najopasniji dio svijeta i vidite što se tamo događa. Jednostavno, kako se slijede tragovi tako se svako malo nešto novo vidi i pronađe. Redoslijed otkrivanja novih stvari je u potpunosti na igraču. Jedan od interesantnih nizova događaja mi je bio kad sam otkrio kako je svećenik kupio atomsku bateriju od jednog trgovca. Daljnjim istraživanjem koje je bilo potpuno nepovezano, otkrio sam informacije o osobi koja je surađivala sa svećenikom i detalje o tome kako je treba eliminirati. Našao sam i tko je ubojica.

Dolaskom u crkvu, svjedočio sam pokušaju skrivanja tog ubojstva. S obzirom na to kako je u selu karantena, a vojnici nisu previše naklonjeni malobrojnom stanovništvu, svećenik je htio da zadržim informaciju o ubojstvu za sebe. Pristao sam, ali samo ako će mi u zamjenu predati atomsku bateriju. Srećom, brzo je pristao na to, a informaciju tko je počinio ubojstvo nisam htio otkriti jer će mi možda kasnije koristiti. Došao sam u situaciju kad sam mogao unovčiti to znanje, ali sam odlučio kako ipak neću jer u tom trenutku nisam imao punu sliku što se točno dogodilo.

Upravo to organsko preklapanje tragova koji se istražuju čini igranje detektiva veoma zabavnom radnjom koju prate šuljanje te bliska borba i napucavanje. Jedno je zabavnije od drugog, ali to je više zato što tihi pristup nema toliko atraktivnosti i dubine. Sam element je funkcionalan i to je to. Ništa više, ništa manje. Treba se paziti na zvukove koje pravimo, slušati gdje su protivnici u odnosu na nas i probati se prišuljati s leđa. Nema provirivanja iza uglova, puzanja ispod elemenata, distrakcije protivnika i slično.

S druge strane, borbeni element pruža više zabave i mogućnosti. Međuti, ni ovdje situacija nije baš idealna. Neka oružja poput palice za kriket ili električnog štapa mogu izgledati privlačno, ali sam sustav udaranja je bazičan bez trunke atraktivnosti. Cijeli princip svodi se na laki udarac ili teški udarac te paziti na otkucaje srca kako ne bi izgubili snagu. Nema niti dugmeta za izmicanje udarcima nego se treba pravilno procijeniti dužina njihovog oružja i toliko se povući, odnosno pomaknuti. Manju atraktivnosti pridodaje i to što nema niti atraktivnih animacija dokrajčivanja protivnika, ali isto tako ni nekakve posebne razlike između različitih oruđa za obranu. Koliko-toliko iznimku čini buzdovan, ali to više zbog efikasnosti kad može zahvatiti više protivnika odjednom.

Situaciju donekle popravlja napucavanje koje je malo više konkretnije u prezentaciji jer se osjeti razlika u korištenju vatrenog naoružanja, no ništa što bi se pamtilo na duže staze. Pogotovo jer su sva početna oružja puna hrđe pa je njihova učinkovitost najbolja kad meci direktno idu prema protivničkoj lubanji. Samo ovdje nema rendgenskog pogleda na putanju metka kao u Sniper Elite serijalu, iako se radi o igri istih developera. Osim pištolja i pušaka, na raspolaganju imamo i različite bombe stoga postoji dovoljno šarolikih alata za eliminaciju protivnika. Bilo ljudskih ili onih robotskih koji mogu biti zabavniji izazov, pogotovo kad se nalazimo na otvorenom području.

Treća opcija pristupanja igri je ona klasična koja je i prihvatljiva u puno slučajeva. Riječ je o davanju petama vjetru jer nema uvijek potrebe trošiti resurse na nešto što se može izbjeći. Osim ako vam to utječe na ego pa ne želite da vas protivnici smatraju kukavicom. Tu na vidjelo dolazi dobra odluka u dizajnu ponašanja ekipe koja nam nije prijateljski nastrojena. Naime, lokacije imaju zone u kojima nismo nikako dobrodošli i ako nas primijete odmah slijedi akcija. Van takvih područja protivnici tako pružiti dovoljno vremena da se odmakne od njih pa čak i znaju komentirati kako nema potrebe za sukobom. Tim više jer se uvijek kreću u grupama pa se tako odjednom samo pojavi cijela ekipica koja će se okomiti na vas.

Još jedna od zanimljivih odluka u igri je ograničena količina prostora u našem virtualnom ruksaku, što će biti bolno za svakog igrača koji voli skupljati sve i svašta. Tim više što je spremnik za višak predmeta dostupan uglavnom u vojnim instalacijama koje nisu toliko česte. Druga opcija za rješavanje viška ili manje bitnih predmeta jest trgovanje. Riječ je o interesantnom sustavu razmjene dobara jer je to jedina valuta u zoni karantene. Točnije, vrijednost predmeta koje mi dajemo mora biti jednaka onoj koju želimo kupiti. Problem je što trgovci imaju veoma malo unikatnih stvari pa kad se to jednom kupi, potrebe za trgovanjem praktički više nema. Sve ostalo se može pronaći istraživanjem ili manufakturom stvoriti kad se pronađu različiti recepti. Kako je taj sustav prvi put prezentiran ostavlja se dojam da će biti riječ o nečemu što će se morati češće koristiti, ali na kraju ispadne potpuna suprotnost.

Prava je šteta što Atomfall nema nekakvih zagonetki jer bi se to kvalitetno uklopilo ne samo uz detektivsko-istraživački dio, nego bi i samo okruženje imalo koristi od toga. Riječ je o svijetu u kojemu je došlo do razvoja napredne robotike, a mi najviše što radimo je isključivanje sklopki ili preusmjeravanje strujnog toka. Manjak dubine u nekim elementima Atomfall ipak nadoknađuje pruženom slobodom i strukturom igre. Doživljaj ruralne Engleske dobro je dočaran ne samo kroz dizajn nego i mističnom atmosferom. Zelena polja i brežuljci ugodan su kontrast sivkastim bunkerima, a alternativni prolazi su zabavno iznenađenje kad se vidi lokacija na kojoj se na kraju završi.

Prije izlaska Atomfalla mogle su se čuti usporedbe sa S.T.A.L.K.E.R.-om, Falloutom pa čak i Far Cryjem. Srećom po Atomfall, usporedba nije sasvim precizna jer igra ima svoj identitet koji leži u tragovima razbacanim nakon eksplozije u nuklearnoj elektrani. Iako se s nekim elementima išlo na previše siguran dizajn, što je rezultiralo manjkom dubine, to ne znači kako je riječ o nefunkcionalnim ili potpuno dosadnim stvarima. Skoro uvijek postoji izbor kako prilaziti različitim situacijama i to je ono što Atomfall kvalitetno komunicira prema igraču. Isto tako, ovo je naslov koji poštuje vrijeme pa nema razvučenih i umjetnih elemenata za produžavanje trajanja. Ako se ide istražiti što više toga, bit će potrebno između 12 do 15 sati što je sasvim dovoljno za doživjeti postapokalipsu u zabavnom tonu i otkriti kako je do iste došlo.