HCL.HR

Recenzija

Call of Cthulhu

LUDILO S MORA

Petra Rukav

Godine 1926. iz pomračenog uma velikog autora horora, H. P. Lovecrafta, iznjedrila je legendarna priča Zov Cthulhua koja je odgovorna za kreiranje neprestano širećeg fandoma okupljenog oko takozvanih Cthulhu mitova. Cthulhu mitovi postali su jedan od najvećih zajedničkih univerzuma ikada zamišljenih, rađajući bezbrojne pripovijesti, romane, filmove pa čak i videoigre otkad je izvorno djelo objavljeno stvarajući tako rasprostranjeno naslijeđe usredotočeno na ključ straha ljudske psihe: onaj od nepoznatog. Stoga ne čudi činjenica da se i Cyanide u kolaboraciji s Focus Home Interactiveom zaputio u oživljavanje Lovecraftove najcjenjenije priče za gaming zajednicu.

O kakvoj je igri ovdje riječ?

Cyanideov Call of Cthulhu adaptacija je istoimenog pen-and-paper RPG-a iz 1981. godine kojeg nisam imala prilike zaigrati, no čitajući mišljenja starih recenzenata saznala sam da se radi o eminentnom naslovu koji tvori savršenu cjelinu i igrača ostavlja sa zadovoljavajućim iskustvom. To ujedno znači i da dotičnu igru uz izvorni tekst ne veže ništa više od tipične lovecraftijanske atmosfere, jedinstvenog kozmičkog entiteta koji istodobno nalikuje na hobotnicu, zmaja i karikaturu ljudskog bića, te njemu posvećenog kulta.

Priča prati privatnog istražitelja i veterana Velikog rata, Edwarda Piercea, koji prihvaća naizgled banalan slučaj tragične smrti obitelji Hawkins u požaru na izoliranom otoku Darkwater. Međutim, kada je njegov dolazak na fatalan otok popraćen neprijateljskim ponašanjem mještana te dubiozno ispunjenim policijskim izvješćem o nemilom incidentu, Edwardu postaje jasno kako se ispod površine ove zajednice krije mnogo više no što se čini.

Priča prati privatnog istražitelja Edwarda Piercea koji prihvaća naizgled banalan slučaj tragične smrti na izoliranom otoku.

Otkrivanje tajni iza kojih se krije istina nepojmljiva ljudskom umu zahtijeva određenu cijenu, što znači da će se detektivovo spuštanje u dubine svijeta kozmičkih užasa, jezivog ludila i gotovo zaboravljenih bogova odraziti na njegovo već ionako krhko mentalno stanje. Naime, neminovne psihološke posljedice ratne traume uzele su svoj danak koji Pierce nastoji otplatiti alkoholizmom, čime si radi više štete nego koristi. Svaki dodir s okultnim zlosretnom istražitelju iskrivljuje percepciju do te mjere da se jadnik polako počinje gubiti u svijetu gdje ne uspijeva raspoznati što je stvarnost, a što plod njegove mašte.

Unatoč prošlosti vojnika koji je vojsku služio za vrijeme Prvog svjetskog rata, ali i trenutnom poslu privatnog detektiva, Edward je, najjednostavnije rečeno, tabula rasa. Igraču je ponuđena kompletna sloboda da kreira osobnost lika po vlastitoj želji koja mu pomaže da napreduje na određen način. Drugačije rečeno, na vama je da odlučite želite li Piercea istrenirati da pravilno i bez greške rekonstruira mjesto zločina, izoštri oko za detalje, ojača tijelo za nepredviđene napore, nauči kako manipulirati ljudima ili pak da razumije njihovo ponašanje.

Igraču je ponuđena kompletna sloboda da kreira osobnost lika po vlastitoj želji.

S time na umu, treba istaknuti kako neke od tih atributa možete testirati bez da ih prethodno savladate, no to vas uglavnom dovodi u neugodne situacije iz kojih ne uspijevate izvući ništa korisno. Povrh spomenutih vještina koje razvijate po želji, Edward može postati profesionalac na području medicine; dovoljno je da pronađe i pročita brojne knjige iz te primijenjene prirodne znanosti, kao i da poima opseg okultizma u koje spadaju mitovi i legende Darkwater otoka.

Sitničarenje kod pročešljavanja mjesta kroz koje prolazite može biti i više nego dosadno i zamorno. Međutim, kad je pronalazak skrivenih predmeta opcionalan on daje bolju predodžbu o tome što se to na ovom kobnom mjestu odvija, a pored toga nudi i više mogućnosti prilikom ispitivanja svjedoka i osumnjičenika. Unatoč tomu što se igra hvali raznovrsnom ponudom izbora koji bi trebali utjecati na razvoj vašeg lika i pritom vam pružiti osobnije iskustvo igranja, potencijal spomenutog nije kvalitetno iskorišten.

Konkretno, odluke kojima nastojite oblikovati Piercea u nikojoj mjeri ne utječu na tijek zbivanja, izuzev mentalnog zdravlja, te se na koncu svode tek na konačnu odluku. Jednostavnije rečeno, tek dio odluka koje sugeriraju na kojekakve posljedice ostavljaju značajnije tragove na psihu detektiva koji ima pravo birati između ukupno četiri različita svršetka.

Manji dio odluka ostavljaju značajnije tragove na psihu detektiva.

Edward inače ne proživljava nikakve psihičke ili fizičke traume bez obzira na to koliko puta biva uhvaćen na zabranjenim mjestima ili se pak vrati u život. Igrač  zbog toga ne osjeća potrebu za oprezom te u trenutcima očaja, a nekad i ranije, zaobilazi uputstva da se čim prije makne iz nepoželjne situacije. Primjerice, prilikom sukoba s jednim stvorenjem radije bih izabrala brži put koji sa sobom donosi mnogobrojne smrti nego bih trošila vrijeme da se pozabavim tim segmentom kako to igra zapovijeda.

S obzirom na kolaborativnu prošlost Cyanidea i Focus Homea bilo je jasno kako ovo neće biti naslov koji će se truditi zadiviti nas audiovizualnom prezentacijom. Usprkos tomu što igru pokreće Unreal Engine 4, ista grafički izgleda zastarjelo, a poluotvoren svijet s nasumično razbacanim neinteraktivnim objektima djeluje isprazno. Teksture kojekakvih predmeta kasne s učitavanjem, što je samo po sebi dosta ružno za vidjeti, osobito kada se to odnosi na stvari iz inventoryja. Animacije i facijalne ekspresije likova su ukočene dok su im gestikulacije ponekad i pretjerane što izgleda nezgrapno i neugodno. Srećom, s tehničkog aspekta igre nisam naletjela na nikakve bugove povrh onih grafičkih od kojih pate i visokobudžetni naslovi.

Sažeto rečeno, Call of Cthulhu tek je prosječan narativan RPG s elementima psihološkog horora koji ne nudi ništa što već ranije nismo vidjeli. Detektivska priča iza koje se krije nešto nadnaravno prožvakana je bezbroj puta, kao što su i ranije igre koristile dizajn o traumatskim iskustvima koji vode gubitku zdravog razuma. Naravno, takvo što ne možemo smatrati ogromnom zamjerkom s obzirom na to da su sve velike ideje ispričane na milijun raznih načina, no problem kod ove je što ne uspijeva ispuniti potencijal dane premise iz koje je lako mogao proizaći interesantan i jeziv misterij.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.

Cyanideov pogled na Lovecraftovu najcjenjeniju priču tek je prosječna razbibriga u kojoj je interesantno sudjelovati, no za razliku od istoimene knjige ovaj zov Cthulhua lako se zaboravi.

67 Naša ocjena
  • jeziva atmosfera i mračan ambijent
  • prihvatljivo odrađena priča
  • opsesivan detektivski posao ne dolazi bez nagrade
  • zastarjela grafika u nezanimljivom svijetu
  • neiskorišten potencijal zadane premise
  • nesmotrene odluke ne dovode do konkretnih posljedica

Petra Rukav

Sklona igrama s jedinstvenim pričama. Napose cijeni onu vrstu koja te tjera da testiraš granice vlastitog uma. Voli neočekivano mračne prevrate i developere koji stvaraju iluziju slobodne volje. Kada ne drži kontroler u ruci njene misli satima lutaju stranicama raznih knjiga. Ukratko, strastvena gamerica, entuzijastična štreberica i samozatajna introvertkinja.

Komentari (27)

  • karlod1997

    08.11.2018 - 15:44

    Ne mogu govorit o kvaliteti, jer nisan igra, ali prema priloženom videu pari da je atmosfera dobro napravljena, grafika mi je malo …koji k…ali prema ocjeni i plusevima i minusima, teško da ću probat, al zaštno ne…ako san proba pes mogu i ovo 😂😂

  • SonOfZeus

    08.11.2018 - 16:30

    Imam osjecaj da je recezent u ovom slucaju ili zavrsio filozofski, ili ga pohada vec odredeno vrijeme jerbo od solidne kolicine teksta izvukao sam vise nepotrebnih pridjeva nego u prosjecnom starohrvatskom pjesmuljku. Ukratko, nezagrapno za citati.

    • Aldin219

      @SonOfZeus, 08.11.2018 - 17:45

      Jesi li siguran da nisi pročitao neki drugi tekst? Apsolutno ništa nisam pronašao u ovom što bi me potaklo da potvrdim tvoj komentar. Doslovno ništa. Čak bi rekao da je vrlo direktan tekst.

    • Negan

      @SonOfZeus, 08.11.2018 - 17:59

      Pretpostavljam da onda uživaš u ostatku članaka koji imaju više cinizma nego istine, što je više-manje sinonim za ovaj portal već duže vrijeme.

    • Deus

      @Negan, 08.11.2018 - 18:09

      razguli ako ti portal ne paše

    • Negan

      @Deus, 08.11.2018 - 21:18

      Kročio bih preblizu nekakvoj opomeni da ti od srca odgovorim na komentar. Kako god, sloboda govora, kolko ja znam, i dalje postoji.

    • dandelion

      @SonOfZeus, 08.11.2018 - 18:12

      odlično napisana recenzija a tvoj komentar me ne čudi, čitaj samo recenzije napisane od muškaraca pa ti mozak neće imati problema s nezgrapnošću
      čak pišeš recenzent, ne želiš uopće napisati riječ recenzentica koliko ti to izaziva gađenje

    • Zvonimir Komar

      @SonOfZeus, 08.11.2018 - 20:41

      Znači, ti kažeš “ne” pridjevima u tekstu koji se na indirektan način ipak bavi i Lovecraftom? Ma bravo.

    • SonOfZeus

      @SonOfZeus, 09.11.2018 - 11:11

      Vidim da moj komentar izaziva obrameni mehanizam kod mnogih, nadam se da kao dezurni bijeli vitezi ste osvojili pokoji bod danas. Inace, totalno nebitno koji je spol osobe koji tipka, dok se vi niste razbacali u obrani ko stoka u polju nisam ni primjetio da je autor zena. Osobno mi Zoran pise najbolje recenzije koje su duboke i jednostavne za citati, nego vidim da nisam ni jedini sa tim misljenjem cime sam nadasve zacuden s obzirom na napetu reakciju od strane vas. Zvonimire, pisali su ljudi i o GoT igrama, to sto je GoT napisao gospodin GRRM ne znaci da ce 10 recezanata pisati istu kako bi odali dojam koliko likova postoji u istima. Topli pozdrav.

    • dandelion

      @SonOfZeus, 09.11.2018 - 14:38

      ogadiš recenziju i uopće te ne zanima tko te uznemirio filozofiranjem i nezgrapnošću?
      odmah se u tebi budi mali književni nobelovac i moraš komentirati
      evo i sad pišeš da nisi znao da je autor žena
      valjda autorica a ne autor
      sad bi ti napisao da sereš ali sam pristojan pa neću

    • SanKa

      @SonOfZeus, 09.11.2018 - 12:49

      inace se slazem u vecini toga s tobom, ali recenzija je skroz korektno odrađena. sve je jasno, plusevi, mane. nemam prigovora.

    • SonOfZeus

      @SanKa, 09.11.2018 - 16:13

      I bolje da se ne slazes, kad bi se slagali u svemu ljudi bi nas optuzili da smo ista osoba. 😉 Isto kako se Dandelion ne slaze samnom u vezi bilo cega, no i bolje da je tako jerbo ne bi htio biti u kasnim 30-tima nezaposleni djevac.

  • Deus

    08.11.2018 - 18:08

    Ako želite iskusiti pravi CALL OF CTHULHU poslušaj te ovo 😀 https://www.youtube.com/watch?v=t1RTgznup5c

    • Zvonimir Komar

      @Deus, 08.11.2018 - 20:43

      Ta muzika je pravo Cthulhu iskustvo jednako kao i ova igra. Znači, nula bodova.

    • Deus

      @Zvonimir Komar, 08.11.2018 - 22:12

      A čuj svaka budaletina ima pravo na svoje mišljenje uključujuči i tebe a znaš šta se kaže za mišljenja

    • mili1985

      @Zvonimir Komar, 08.11.2018 - 22:29

      Ne bih se tu složio. Štoviše rekao bih da je atmosfera odlično pogođena u pojedinim dijelovima muzike, pogotovo u intru. Lagano jeziva.

    • Zvonimir Komar

      @mili1985, 08.11.2018 - 22:55

      Radi se o tome da je to klasicna pjesma, sa vrlo jasnom strukturom, melodijom, ritmom, harmonijom. Svatko tko ista zna o Lovecraftovom pisanju, zna jako dobro je je on i strukturama recenica i samim rijecima koje je rabio, a jednako tako i rijecima koje nije rabio vec samo naznacivao, zapravo trazio estetiku kojom ce nadvladati strukturu svakog klasicnog pisanja ali i strukturu jednoznacne logike i razuma. Znaci govoriti za bilo koju estetiku koja je vrlo “poslozena” da izrazava duh do kojeg je Lovecraftu bilo stalo je naprosto neznanje.

    • mili1985

      @Zvonimir Komar, 09.11.2018 - 00:50

      Klasična pjesma kao posveta cijelom Cthulhu mitu, koja slušaocu nudi drugačije iskustvo bez korištenja riječi.
      Ostavlja slušaocu da sam iskonstruira neku sliku.
      Kada slušam, ovo mi uvijek odaje dojam mraka, hladnoće, straha od nepoznatog i na kraju potonuće u ludilo.
      Bas distorzija koja postepeno izvire ispod dviju gitara tokom pjesme pa onda brzo utihne, može se interpretirati kao naznaka Cthulhua.
      Davno sam pročitao negdje, da ima dosta ponavljanja dionica gitara A-B, A-B ( nisam jako upućen sviranje tako da je moguće da sam ovo krivo napisao ) i da to predstavlja svojevrsni ritual kao onaj klasični ktuluovski. Sad, koliko ima istine u tome..ne znam.
      Zbog svih tih sitnica, mislim da je ovo lijepa i sasvim kvalitetna posveta Lovecraftu.
      On ima težak stil pisanja i teško je to vjerno prenijeti na neku pjesmu, igru ili film.

    • Zvonimir Komar

      @mili1985, 09.11.2018 - 13:51

      Sve 5, međutim razlog moje inicijalne tvrdnje ostaje. Ovo što ti govoriš potencijalno funkcionira u domeni interpretacije, međutim ono što izostaje je pokušaj estetike koja bi neposredno bila lovecraftijanska (znači razlomljena, u sebi kontradiktorna, disonantna, neuhvatljiva, naznačeno neizraziva, fantazmagorična itd. ). O tome sam i izvorno govorio.

      Ova igra ima identičan problem, to je teško shvatiti kad je Lovecraft u pitanju i zato ima tako malo uspješnih “prijevoda” njegovog rada u druge medije. Stvar je u tome da sam jezik medija mora biti Lovecraftijanski, a ne samo teme i pripovijedanje u sadržajnom aspektu – ako se prijevod ograniči na to, onda imamo gotovo nepodnošljivu banalnost, koja recimo izrazito karakterizira ovu igru. To je ono “tentacles and cults n’ stuff”. Gotovo pa groteska.

      I samo kao napomena – nemam ništa protiv Metallice ili ove pjesme/albuma, to je klasičan rock album. Jedino na što reagiram je tvrdnja da je ova pjesma u ikojem pogledu Lovecraftijanska. To je jedan lijepi, mladi hommage koji je Metallica napravila, ali da je pjesma Lovecraftijanska – nope.

    • darijoman

      @Zvonimir Komar, 09.11.2018 - 14:09

      Ti si čitatelj Lovercraftovih dijela pa tumačiš nešto ili ?

    • Zvonimir Komar

      @darijoman, 09.11.2018 - 15:15

      Čitatelj jesam, ali ne znam što misliš pod ovim da “tumačim nešto”. Svakako mi je vrlo zanimljivo kako pristupa pisanju. Taj element pokušaja predočavanja nepredočivog. Po meni je u tome suština horora uopće, a koju je L. jako dobro razumio.

    • darijoman

      @Zvonimir Komar, 09.11.2018 - 15:27

      Dao si mi odgovor. Pa izlažeš kao netko tko poznaje njegova dijela ili barem misli da poznaje, ok u tvom slučaju nije ovo zadnje. Inače znaš izlagati malo onako filozofske komentare i u drugim člancima, pa eto čisto sam upitao,možda si filozof, književnik ili student oboje ili se samo tako izražavaš u virtualnom svijetu

  • darijoman

    08.11.2018 - 22:26

    Vidim nije neke znatne ocijene pobrala, ali ipak igru uzimam. Na listi je 😉

  • IvanDado

    09.11.2018 - 11:22

    Ah, valjda solidna igra. I meni na listi pa ce se uzet na popustu nekom.

  • SanKa

    09.11.2018 - 12:50

    šteta, očekivao sam više

  • svraka12_LIX

    09.11.2018 - 16:58

    Neki će misliti da sam lud, ali ova igra meni dosta sliči prvom Dishonored-u.

    • Daksy

      @svraka12_LIX, 14.11.2018 - 21:31

      Takodje

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?