Prije nekih sedam godina je Darkest Dungeon izgradio reputaciju mračnog naslova koji nastoji biti što okrutniji prema igraču. Igra je to u kojoj vaši likovi mogu skrenuti s uma i onda sami sebe ozlijediti u borbi. Nije baš za svakoga, ali ima nešto lijepo u tome što je ovako specifična igra uspjela okupiti strastvenu zajednicu igrača. Fanovi su obožavali jedinstvenu estetiku i gameplay koji nagrađuje one koji uspiju nadmašiti okrutne uvjete.

Sad smo u 2023. i stigao je dugo očekivani nastavak, u svom kompletnom izdanju. I odmah mogu reći kako će vaš užitak u Darkest Dungeonu 2 dosta ovisiti o tome što očekujete od njega i koliko ste povezani s originalom.

Kao netko tko nije zaigrao original, iznenadilo me koliko sam se zabavio u Darkest Dungeonu 2 unatoč brutalnoj reputaciji serijala. Međutim, ako ste netko tko se zaljubio u formulu prve igre i samo tražite nadogradnju na to, onda vas možda čekaju komplikacije.

Kažem to jer je ovo poprilično različita igra od svog prethodnika. Možda jesam novak, ali sam istražio dosta toga o jedinici i po tome što sam vidio, očito je kako su developeri s nastavkom htjeli promijeniti neke bitne stvari.

Odmah se to vidi u vizualnoj prezentaciji igre. Još uvijek je tu stripovski stil pomiješan s Lovecraft tematikom, ali dvojka je napravila tranziciju u tri dimenzije. Tako sad imamo 3D modele likova, a putovanje kroz područja više nije samo prelazak iz jedne prostorije u drugu, već vozite kočiju.

Iskreno sam u početku bio jako jako impresioniran ovim smjerom za vizuale. Još uvijek stojim pri tome da modeli likova izgledaju fantastično, a atmosfera igre profitira od toga što je napravljen skok u 3D.

Još uvijek je tu stripovski stil pomiješan s Lovecraft tematikom, ali dvojka je napravila tranziciju u tri dimenzije.

Međutim, ovaj ambiciozniji pristup prezentaciji je uzeo svoj danak. Putovanje kočijom definitivno ima cool faktor, ali nakon nekog vremena sam dobio dojam kao da usporava igru bez da dodaje nešto zanimljivo po pitanju gameplaya.

Da, možete pokupiti male nagrade po cesti, ali nije to nešto previše uzbudljivo da upotpuni pomalo dosadnjikave praznine između borbi. Zvuči kao da cjepidlačim, ali stvarno sam u svojim prelascima često pomislio: “Daj, pa pusti me više da se borim negdje!”

Struktura igre je još jedan element koji je doživio bitne promjene u odnosu na prvi dio. Više nema onog naselja kojeg ste nadograđivali u jedinici i više ne prolazite kroz jednu veliku kampanju. Darkest Dungeon 2 stavlja fokus na više prelazaka i još više se oslanja na roguelike elemente.

Čak je i permadeath tj. trajno gubljenje likova uklonjeno iz igre. Istina je da takve stvari čine igru pristupačnijom, ali shvaćam ljude koji govore da se uklanjanjem takvih mehanika smanjila napetost po kojoj je original bio poznat. Više ne osjećate isti adrenalin kad uspijete spasiti člana vaše ekipe iz kljova smrti.

Darkest Dungeon 2 stavlja fokus na više prelazaka i još više se oslanja na roguelike elemente.

No, to ne znači da vaši prelasci nemaju element stresa – jer je stress mehanika i dalje jako bitan faktor. Za one koji ne znaju, vaši likovi imaju određenu granicu mentalnog napora kroz koji mogu proći. Kad pređu tu granicu, mogu izgubiti ogromnu količinu zdravlja i loše utjecati na moral cijele ekipe. Taj nivo stresa se mijenja s obzirom na događaje u određenom prelasku.

Na primjer, kad odlučujete kojom cestom želite ići dok putujete kočijom. Vaši likovi imaju svoje preference kojim putem žele ići, tako da ako odlučite ići lijevo, a jedan lik je htio desno – njegova razina stresa će se povisiti. Ima još stvari koje mogu utjecati na to, poput stanja u borbama ili odluke koje donesete u određenim događajima.

Ova će mehanika nekima možda zadati frustraciju jer vam praktički cijeli prelazak može baciti u ponor. Međutim, mislim da imate solidnu količinu kontrole nad stresom, a dio čara igre je naučiti se nositi sa svim izazovima koja igra pošalje u vašem smjeru. Čak i kad vaš lik pređe tu mentalnu granicu, postoji šansa da ojača svoju volju umjesto da poludi. Meni se to rijetko kad događalo, a kad bi se dogodilo onda bi se umalo prevrnuo iz stolice od sreće.

Svakako mislim da se stres odlično uklapa u tematiku. Totalno je logično što likovi koji se bore protiv okultnih čudovišta mogu izgubiti razum. Drago mi je što su developeri mislili na detalje – na primjer, likovi mogu dignuti raspoloženje tako što ispričaju kvalitetan vic.

Uz to, uvijek sam ovu mehaniku trebao držati na umu, a to mislim na pozitivan način. Stres je povezan s bezbroj odluka koje morate donijeti, ali nikako nije naporan već vam daje priliku da smišljate zanimljive taktike. Tako sam u jednom trenutku morao upasti u bitku s neprijateljima čisto da ozračje kukavičluka ne baci jednog lika u depresiju. Takve male odluke u kojima važete što dobivate, a što gubite, čine srž onog što je zabavno kod roguelike naslova.

Stres je povezan s bezbroj odluka koje morate donijeti, ali nikako nije naporan već vam daje priliku da smišljate zanimljive taktike.

Jedan novi element igre koji je povezan sa stresom je affinity sustav. Ukratko, vaši likovi mogu graditi međusobne odnose, ponovno s obzirom na vaše odluke. Dva lika koja postanu top pajdaši mogu davati jedno drugom posebne bonuse tijekom borbi, a ako se proširi mržnja doslovno možete završiti u situaciji gdje se vaši likovi međusobno napadaju.

Solidan je ovo dodatak – nije da sad okreće formulu gameplaya naglavačke, ali zabavno je vidjeti kako vaši likovi formiraju rivalstva nakon što odigraju na karte u krčmi. Bitke u Darkest Dungeonu 2 izvode se na poteze, a na početku svakog prelaska možete birati koja četiri lika će jahati kroz uništeni svijet koji vas čeka.

Jedna od najzabavnijih stvari u igri jest pronaći neku zanimljivu kombinaciju heroja koja paše vašem stilu igranja. Tu ulogu igra novi Hero path koji vam omogućuje da likove specijalizirate za posebne taktike. Tako Plague Doctora možete specijalizirati za liječenje drugih, ali onda će izgubiti efektivnost u nanošenju otrova.

Osim toga, iznenadilo me koliko je zanimljivog taktiziranja u borbi s neprijateljima. Tipa, pozicija vaših likova je nešto što itekako morate uzeti u obzir jer svaka moć ima svoj domet i mjesto s kojeg se može izvesti. Nikad ne znate kakav će poredak imati neprijatelji, što znači da će rijetko kad borbe biti jednolične.

Nisam ni zagrebao površinu s ovim jer morate još paziti i na efekte koji utječu na stanje likova te tokene koji mogu dati specifične bonuse. Nije uvijek lako žonglirati svim tim elementima, pogotovo u kasnijim dijelovima igre – ali mislim da su developeri pogodili dosta dobar balans.

Jedna od najzabavnijih stvari u igri je pronaći neku zanimljivu kombinaciju heroja koja paše vašem stilu igranja.

Međutim, Darkest Dungeon 2 ima još brdo kotačića koji se vrte u roguelike mašini, a rekao bih da tu balans nije uvijek pogođen baš najbolje. Nisam ni spomenuo navike koje vaši likovi razviju, opremu koju možete staviti na kočiju, bolesti koje se mogu proširiti u vašoj ekipi… Neću previše duljiti, ali poanta je da je ovo poprilično kompleksna igra. Iskreno, na nekim mjestima su developeri definitivno mogli udariti po kočnici i smiriti se s dodavanjem mehanika. Za razliku od stresa, neki drugi elementi u igri su mi bili prevelik smor za koristiti.

Predmeti su mi pravi primjer toga – nisu toliko jaki, a efekti su im znaju biti jako specifični pa sam ih zbog toga često ignorirao. Za neke mehanike se jednostavno nisam stigao brinuti jer sam imao more ostalih stvari koje sam morao držati na umu.

Iskreno, na nekim mjestima su developeri definitivno mogli udariti po kočnici i smiriti se s dodavanjem mehanika.

Moguće je da sam dobio ovaj dojam zato što igra dosta loše pojašnjava svoje sustave. Tutoriali su većinski predstavljeni kroz suhoparne tekstove, umjesto kroz zanimljive situacije. Definitivno mi je trebalo nekoliko sati da se priviknem na ritam igre, a još uvijek ponekad moram pročitati ulomak teksta kako bi shvatio što neka ikonica znači.

Jedna stvar koju usputno želim pohvaliti su priče likova koje možete iskusiti. Dok vozite kočiju možete naletjeti na Shrine of Reflection koji vam omogućuju da saznate nešto više o vašim herojima. Ponekad su te priče zapravo povezane sa sustavom borbe.

Grave Robber, pripadnica moje ekipe, je u prošlosti otrovala svog muža, pa sam morao kroz više poteza čekati priliku za ubaciti otrov u njegovo piće. Nije baš lako za pojasniti, ali igra jako kreativno prezentira dijelove priče kroz gameplay.

Tutoriali su većinski predstavljeni kroz suhoparne tekstove, umjesto kroz zanimljive gameplay situacije.

Dakle, kao netko tko se tek upoznao s ovim serijalom – mogu reći da sam uživao u Darkest Dungeonu 2. Inače preferiram nešto brži roguelike đir kao Slay the Spire ili Hades, ali cijenim fantastičnu atmosferu i sustav borbe koji su izgrađeni ovdje.

Zagriženi fanovi će možda preferirati strukturu originala, što u potpunosti shvaćam. Developeri su s ovim nastavkom otišli u novom smjeru i to jednostavno neće pasati svima. Svakako, mislim da je ovo itekako kvalitetna igra koja zaslužuje priliku. Bez obzira na različitosti, čak i prvi Darkest Dungeon je s vremenom postao sve draži igračima. Tko zna, možda će se nešto slično dogoditi s ovom igrom.