Ponekad čovjeku jednostavno trebaju one igre gdje nakon dugog i napornog dana može sjesti i dati si oduška. Igre bez puno priče, igre koje te ne tjeraju na učenje i razmišljanje, igre koje su čista, jednostavna i nerazvodnjena zabava. Evil West definitivno pripada toj kategoriji i predstavlja malo osvježenje u svijetu gdje svaka druga igra pokušava biti otvorenog tipa.

Bilo jednom na zlom zapadu

Evil West neće nikoga zapanjiti kompleksnom pričom niti zanimljivim likovima. No neki zaplet ipak ima. Igrate kao Jesse Rentier – opaki kauboj koji je ujedno i nasljednik obiteljskog posla ubijanja vampira i kojekakvih drugih čudovišta. Nakon što šačica opakih vampira odluči da je vrijeme izaći iz sjena i objaviti otvoreni rat čovječanstvu, opremate se svom silom naoružanja i krećete u pohod da ih zaustavite.

Dobro, ima tu još nekih detalja koje vam neću otkriti, ali i uz njih čitava priča nalikuje kakvom akcijskom filmu B kategorije u kakvom bi protagonista utjelovio Michael Dudikoff, da je malo mlađi. Ukratko, nema tu puno dubine u karakterizaciji likova, a zapleti u priči su vidljivi s kilometra što u konačnici znači da ih slobodno možete i preskočiti. Premisa je više manje tu kao izgovor da vas igra pošalje na raznorazne lokacije, suoči vas s brojnim čudovištima i da vam oružja s kojima ih valja potamaniti.

Priča je samo izgovor da vas igra baci u borbu i krv do koljena.

Vizualni stil igre je zaista svjež i u kombinaciji s odličnom atmosferom pomaže da se igra istakne unatoč plitkoj priči. Evil West bez puno napora kombinira elemente vesterna, horora i nekakvog steampunk retro futurizma. Sve se odvija u tipičnim vestern okruženjima kao što su pustinjski gradići, kanjoni, naftna polja i močvare, koji su uvijek začinjeni s tipičnim elementima horora.

Nekad će to biti obična magla, drugi put sablasna arhitektura, hrpa pauka koji gmižu po podu ili kojekakvi čudovišni protivnici. Dodajte na to dašak tog retrofuturizma sa cepelinima, tesla zavojnicama i imate nešto pomalo jedinstveno. Čak je i taj lore vampirske rase i pojedinih čudovišta na momente dosta zanimljiv i pršti od potencijala. Šteta samo što je dio tako generične i formulaične priče.

Dobar, loš, čudovišan

Evil West podsjeća na neku raniju eru linearnih akcijskih igara i po pitanju gameplaya svrstao bih ga negdje između Resident Evila 5 i God Handa. Ako ste igrali te igre, onda znate da Evil West kombinira borbu prsa o prsa s napucavanjem iz trećeg lica i dobrom dozom fantastičnih elemenata.

Leveli su izrazito linearni hodnici s minimumom istraživanja, nešto zagonetki i serijom borbenih arena. Doduše, Evil West dosta dobro barem vizualno maskira linearnost pa su leveli naizgled otvoreniji nego što stvarno jesu. Grafički izgledaju dosta dobro i neki od njih nude zaista impresivne vizure, što nedostupne pozadine, što kasnijih dijelova levela do kojih tek treba doći.

Evil West barem vizualno dobro maskira svoju izrazitu linearnost.

Spomenute zagonetke je velikodušno zvati tako jer se otprilike svode na pomicanje nekakvih predmeta da biste si oslobodili put. A slično je i s istraživanjem. Ono se uglavnom svodi na kretanje vrlo očitim alternativnim putem na kraju kojeg se pronađe valuta za nadogradnje, papiri s informacijama o svijetu ili dosta generična kozmetika. U suštini ništa značajno što i taj minimum istraživanja vrlo brzo pretvori u napor prije nego privlačan aspekt gameplaya.

Tu dolazimo do borbe i mogu reći da ona nosi čitavu igru. Od samog početka je pravi gušt uskočiti među hrpu protivnika i kombinirati raznorazna oružja i moći da ih počistite. Svaki udarac ili pogodak je moćan i iznimno zadovoljavajuć jer se neprijatelji doslovno komadaju i eksplodiraju u lokve krvi. Nema tu kompliciranih combo poteza nego se napadi mijenjaju ovisno o oružju i kontekstu u kojem se koriste. Nekome tko gleda sa strane će možda izgledati kao da onaj tko igra hektično udara po tipkama, ali ima tu doze taktiziranja koja uglavnom proizlazi iz samog oružja.

Borba je zabavna i na svojim leđima nosi čitavu igru.

Stvari tu krenu jednostavno s brzim pištoljima i daleko dometnom puškom, ali se Jessejev arsenal kasnije proširi na bacač plamena, strojnicu, samostrel, sačmarice, električne rukavice i štošta drugo. Evil vest fino dozira oružja i vještine i ne prođe 15 minuta da ne otključate nešto novo što će dodatno začiniti gameplay. Super je što svako oružje ima svoje mjesto u borbi i još je bolje što je municija za većinu njih neograničena. Moćnija oružja doduše imaju period hlađenja, što opet potiče da se poigrate i s ostalim oružjem u arsenalu.

Slično je i s perkovima, odnosno vještinama. Za razliku od mnogih igara gdje nadogradnje nude puko povećanje statistike koje suštinski ne donosi ništa novo u gameplayu, ovdje to najčešće nije tako. Većina perkova donosi nove vještine i poboljšava oružja na način da imaju osjetan utjecaj na ono kako ih i kada valja koristiti. Primjerice, poboljšanja električnih rukavica donose privlačenja Jessea protivnicima ili njih prema njemu, ispaljivanje udarnih valova, korištenje električnog štita i koješta drugo.

Sustav progresije je smislen, a igra fino dozira nove nadogradnje i oružja.

S obzirom kako to zvuči dosta nadmoćno, a i kako menadžment metaka nije faktor, Evil West pronalazi druge načine da oteža borbu. Iako nema tu mnogo različitih vrsta neprijatelja, oni koji su u igri su relativno raznovrsni po pitanju kako im treba pristupiti. Neke je bolje skidati s daljine, neke iz blizine, neki od njih imaju štitove koje prvo treba razbiti i slično. Igra ih od samog početka dosta slobodno kombinira i šalje u čitavim hordama što ponekad traži dosta dobre reflekse i pravovremen odabir pravog oružja ili vještine. Aktivno se tu pomaže igrač strelicom koja pokazuje iz kojeg smjera ga netko napada kad stvari ipak postanu guste.

Ono što mogu zamjeriti jest što igra dosta reciklira boss protivnike te ih gotovo sve u nekom trenutku pretvori u regularne neprijatelje, umanjujući tako njihov značaj. U samoj završnici igre također se osjeti da je Evil West sve žetone položio na taj zabavan sustav borbe jer stvari ipak postanu pomalo repetitivne. Doduše, igra završava taman kad do se do te točke jer traje tek kakvih desetak sati.

Ima tu reciklaže protivnika pa igra ipak pri kraju postane repetitivna.

Evil West nudi i dosta simplističku co-op komponentu koja će teško pobuditi ičiji interes. Nema tu neke razlike u gameplayu i generalno imam osjećaj da se netko tri mjeseca prije izlaska sjetio da bi mogli dodati i multiplayer – čisto za nadopisati još jednu značajku. Vidljivo je to iz činjenice da drugi igrač mora trčkarati uokolo kao još jedan Jesse, a osim toga, samo host ostvaruje napredak u priči što je daleko od idealnog.

Sreća je da je igra poprilično blaga po pitanju zahtjeva pa će se lako zavrtjeti i u višim detaljima na nešto slabijim PC konfiguracijama. Ima tu ponešto bugova, uglavnom u izvođenju animacija, ali ništa što bi pokvarilo tijek borbe ili općenito iskustvo igranja. Imao sam nekoliko rušenja, ali vjerojatno nije ništa kritično što se neće ispraviti nakon nekoliko ažuriranja, ako već i nije.

Crvena rijeka

Evil West je prava mala poslastica koja kao da je izašla iz neke druge ere akcijskih igara. Kao i njena priča, ovo je igra koja nije apsolutni vrhunac produkcije, a premda ju ne bih nazvao inovativnom ipak donosi neke solidne ideje. Realizacija tih ideja potpuno je usmjerena da pruži zabavno iskustvo igranja. Tu primarno mislim na borbu koja je odrađena toliko dobro da je nekako i lakše zanemariti činjenicu da je po svim ostalim kriterijima igra čisti prosjek. Igrin svijet i vizualni stil imaju hrpu potencijala i ne bi bilo loše da se on i ostvari u nekom budućem nastavku. Jer na kraju dana, nekad vam trebaju igre u kojima samo možete sjesti i razbiti gubicu čudovištima – naročito kad je to razbijanje ovako zabavno.