Imamo jedno rješenje za ljetne vrućine, a da nije klasično potapanje u hladnu vodu. Vidite, vrućina je samo u glavi, a sve što vam je potrebno da vam prestane biti vruće je da zamislite kako ste okruženi snijegom, na vlaku koji je meta nabrijanih autića koji vas jako žele zaustaviti.. Zapravo, ne morate ni zamišljati taj vrlo specifični scenarij – dostupan vam je u igri Fogpiercer.

Fogpiercer je prije svega kartaška igra gdje igrač na raspolaganju ima određeni broj akcijskih bodova koje troši kartama iz svoga rukava. Štura premisa baci vas u situaciju da vlakom morate probiti put kroz banditske teritorije ne biste li našli novo mjesto za život svojim… sugrađanima… Jer vas neka magla tjera na takav očajan potez? Zaista nije ni bitno. Bitno je samo da će uspjeh biti jako težak za ostvariti.

Vaš se vlakić u početku sastoji od tri dijela: lokomotive kao pokretačkog dijela, obrambenog vagona koji je zadužen za dijeljenje štita sebi i ostalim vagonima oko sebe, te napadačkog vagona kojim nanosite štetu protivnicima. Tako opremljeni zalijećete se u neprijateljski teritorij i prema neprijateljskim jedinicama kojima se broj, “žilavost” i raznolikost sve više povećavaju kako napredujete. Svaka borba počinje s jasnim naznakama što neprijatelj planira učiniti, a na igraču je da mu što lukavije kontrira unutar granica svojih mogućnosti. Naime, za početak imate samo pet akcijskih bodova, a bolje karte logično koštaju više od onih osnovnih.

Ako želite dogurati daleko, obrana bi vam trebala biti na prvom mjestu. Na početku svakog poteza primarni cilj mi je bio kako održati svoje vagone neoštećenima. Tu sam na raspolaganju osim defenzivnih karata imao i opciju ubrzanja ili usporavanja vlaka kako bih izbjegao neprijateljske projektile. Imati na umu da svako iduće pomicanje vlaka troši više akcijskih bodova nego ono prethodno.

Tek kad se vlakić obrani, potrebno je razmišljati o napadu. Tu je zgodno što igrač ima mnogo načina da uništi bandu. Osim direktnog pucnja na protivnika, različita oružja možete koristiti na različite načine. Najviše sam koristio top koji ispaljivanjem svog projektila odbacuje druge jedinice. Kombiniranjem topa i kakve provalije moguće je instantno neutralizirati protivnika. Kreativnost se definitivno potiče jer istom taktikom možete zabiti jednog protivnika u drugog, ili pak opet igrati defenzivno odgurujući protivnike od vašeg vlaka.

Budući da je kamera fiksirana, lako je na trenutke zaboraviti da i vaš vlak i neprijatelji jure visokim brzinama, odnosno da ne stoje na mjestu. Najsimpatičniji podsjetnik je taj da kada neprijateljski protivnik nastrada automatski čini štetu i onome iza njega, pa je tako moguće povezati nekoliko destrukcija ciljanjem samo onoga na čelu kolone. Isto naravno vrijedi i za igračev vlak – ako nastrada jedanvagon, otkače se i oni iza njega.

Svako toliko u redovima polja pored pruge naleti kakva prepreka koja može uništiti protivnike ako se nisu izmakli na vrijeme. Ovisno od borbe do borbe, mogu se pojaviti već spomenute provalije ili suženje nekakvim brdima itd. Drugim riječima, okolina je lijepo dinamična i važan je faktor u borbi.

Treba naglasiti kako je ova igra maraton, a ne sprint. Drugim riječima, to je onaj tip igre koji od igrača zahtjeva da do cilja dođe u jednom cugu. Dakle, uništenje vlaka u predzadnjoj bitci treće zone znači povratak na početak. Zaista postoje barem tri zone, s rastućim brojem zasebnih događaja. Kažem događaja zato što nakon par bitki obično dođu na red i zasebne stanice na kojima možete popraviti svoj vlak, kupiti novi vagon, nove karte itd. Kakvog to smisla ima ako je riječ o onom nekom okrutnom, potencijalno postapokaliptičnom svijetu gdje nastojite naći novi dom svojim sugrađanima bježeći od zle magle i bandita – mislim da to nitko ne zna. Te stanice su poprilično sigurne i mirne.

Glavna podjela bitki je na one klasične (uništi ih sve), konvoje, veteranske borbe i boss bitke na kraju svake zone. Veteranske bitke nisu ništa drugo nego nešto između klasičnih i boss bitki po težini, a konvoj bitke su one u kojima dobijete dodatne bonuse ako uništite protivnički kombi koji je sam po sebi bezopasan, samo dodatna meta. Za sve to osim boss bitki imate određeni broj rundi pa tehnički možete i pobjeći od neprijatelja, ali pritom i dobiti slabije nagrade.

Najjednostavniji tip nagrade je otpad kojeg skupljate kako bi ga na stanicama iskoristili za popravke, kupovinu karata i slično, dakle tijekom vožnje. Drugi tip nagrade su nekakvi čavlići koje koristite na kraju vožnje kako bi otključali nove vagone, te specijalne karte. Naglasak na otključali jer ih zapravo tek treba dobiti / kupiti tijekom vožnje.

Igračev se špil na početku se sastoji samo od osnovnih karata koje dođu uz tip vagona, a tijekom uspješno obavljenih borbi on se širi osvojenim kartama u vidu trećeg tipa nagrade ili kupovinom istih na onim mirnim stanicama. Od broja vagona, odnosno veličine vlaka ovisi koliko karata igrač ima u ruci. Dakle, deck se npr. može sastojati od 30 karata, ali samo će nasumičnih pet od toga biti na raspolaganju tijekom jednog poteza. Broj akcijskih bodova također se uvećava s dužinom vlaka. Postoje tu i dodatni načini kako modificirati postojeće karte da primjerice koštaju manje akcijskih bodova, i još kakve fore ali mislim da nije potrebno objašnjavati dalje.

Vlak kojim se probijate kroz sav taj teritorij nije običan – njegov vozač ne može biti bilo tko, ništa drugo doli heroj. Uz početnu ledenu Monicu moguće je otključati i još tri specijalna vozača, a oni su zaista tipične herojske jedinice koje svako toliko mogu iskoristiti svoj specijalni potez. Svatko od njih ima i svog ljutog neprijatelja, kojeg upoznate tek na kraju proboja, kao posljednjeg bossa, pa je malo razočaravajuće shvatiti da ste preživjeli cijeli proboj samo da glavnog lika koknete s pogrešnim herojem… Boss bitke se osim dodatne težine razlikuju i u tome što naravno morate uništiti sve protivnike, dakle nema odbrojavanja određenog broja rundi prije nego borba završi. Ako ništa, otključa se novi biom da vam oči ne gledaju isti teren.

Grafika je dosta jednostavna i nije ovo ni tip igre gdje ćete naći mnogo postavki u opcijama glavnog menija. Pozadinska glazba je prigodna, ali zaboravljiva. Pozitivno je međutim to da je odlično optimizirana bez ikakvih mušica.

Najviše bih pohvalio to što je svaki potez u Fogpierceru na neki način unikatan. Igračeva kreativnost, kako u branjenju tako i u napadanju, je vrlo važan faktor u što efikasnijem proboju. Svaki potez može biti ujedno i zadnji, jer unatoč činjenici da imate mogućnost premotavanja na početak aktualnog poteza, mala opuštenost lako dovede do preuranjenog kraja. Brojni su faktori bitni u tome da što efikasnije dođete do cilja. Koji put uzeti, kada računati da bi bilo zgodno doći do stanice za popravak, koje bitke donose dodatne nagrade itd. Sve je bitno.

Međutim, igra iziskuje dosta strpljenja pa bi to moglo odbiti dosta igrača. Nemogućnošću spremanja pozicije ni u kojem trenutku možda je malo bezobrazno produljilo vrijeme igranja jer ćete se često naći u situaciji da ste izgubili sat vremena života bez da ste išta postigli. Dobro, možda vam se posreći pa dobijete te čavliće da otključate kartu koju tko zna kada ćete iskoristiti, ali generalno je dosta repetitivno.

Repeticija i kreativni načini branjenja / napadanja su dvije glavne karakteristike Fogpiercera – jedna negativna, druga pozitivna. Jednostavni, ali simpatične vizuali stvaraju dojam o igri za djecu, no riječ je zapravo o dosta teškoj igri, koja zahtjeva kontinuiranu pribranost i strpljenje kako bi se nanizale potrebne pobjede za uspješan proboj. Jednima bi stoga Fogpiercer mogao biti naporan, ali s druge strane vjerujem da bi drugima ovakva igra s pristupačnom cijenom lijepo popunila ljetnu sušu.