Zbog znanstvenih dostignuća na području psihologije danas je opće uvriježeno mišljenje da veliki umovi plešu na tankoj zamršenoj liniji koja ih dijeli od bijelih kuta i obojanih tabletica. Takvo razmišljanje vuče korijene još iz antičke Grčke, od velikog filozofa Aristotela koji je smatrao da ne postoji veliki genije koji u sebi ne skriva barem tračak ludila.
Dobar primjer jednog takvog ludog genijalca čini čuveni postimpresionistički slikar Vincent van Gogh kojeg je mračno stanje melankolije i anksioznosti, potpomognuto velikom količinom stresa, nagnalo na pomisao da je potpuno normalno odrezati lijevi dio vlastitog uha.
Naoko sličnu sudbinu dijeli i neimenovani protagonist igre Layers of Fear. Naime, izmučeni umjetnički duhovi kakvi obojica jesu, pod pritiskom vlastitih zahtjeva koji prelaze granicu njihovih mogućnosti, počinju stvarati razne poveznice koje se ne mogu opisati drugačije doli misli čovjeka koji je izgubio bilo kakav doticaj sa zdravim razumom.
Za razliku od Van Gogha koji je svoju slavu stekao tek nakon smrti, velik umjetnik ove priče zbog svog je unikatnog stila, kojeg je stvorio miješajući renesansne elemente s duhom vremena u kojem živi, još u ranim danima punio galerije te zadobio poštovanje publike i kritičara. Međutim, idila nije dugo potrajala jer je slikar zbog privatnih problema koji su se nadvili nad njegovu obitelj počeo gubiti svoj prepoznatljiv stil što je rezultiralo sve manjim interesom za njegove radove te oštrim kritikama istih.
Srušeni snovi i gubitak vjere u vlastite sposobnosti stvaraju mu knedlu u grlu koje se pokušava riješiti ispijajući abnormalne količine alkohola, a želja za povratkom izgubljenog ugleda polako prerasta u slikarevu opsesiju oko završetka Magnum Opusa zbog koje se sve češće gubi u psihodeličnim epizodama bježeći od stvarnog svijeta i vlastite obitelji.
Vaša priča odnosno priča vas kao igrača započinje slikarevim povratkom u staru viktorijansku kuću s nadom da će ovaj put uspjeti u svom naumu da stvori remek djelo po kojem će ga pamtiti još stoljećima nakon njegove smrti.
Dok će pomalo šeprtljavo otvarati ormare i police u nadi da će pronaći potrebne materijale kako bi nastavio s radom, naići će na brojna pisma, novinske članke te pojedine predmete koji će u njemu probuditi sjećanja na život kakav je vodio prije i početkom razvoja mentalne bolesti te kako se to odrazilo na njegovu ženu i kćer. No, priča koja je tek trebala postati zanimljiva pada u drugi plan zbog dezorijentacije izazvane promjenom u samoj arhitekturi.
Primjerice, vrata kroz koja je upravo ušao odjednom vode u drugu prostoriju ili u slijepu ulicu, zaključala su se sama od sebe ili su jednostavno nestala iza njegovih leđa. Također, pronalazak pribora koji ne čine skupi kistovi i boje već različiti dijelovi ljudskog tijela, u slikaru izazivaju gubitak interesa za onim što se krije iza zavjese zaborava te se on ubrzo vraća svom štafelaju da nadoda nove slojeve odvratnosti. Na kraju će ipak biti bitno koliko ste truda uložili da saznate čitavu priču jer će ona ovisiti o konačnom umjetničkom ishodu.
Premda su podbacili prilikom prezentacije koherentne priče, Bloober Team se pokazao sposobnim za stvaranje iznimno dobre atmosfere. U pogledu grafike Layers of Fear doista predivno izgleda, a obzirom da je stvoren u Unity engineu uz mnogo statičnih elemenata u mnogo manjih, zatvorenih lokacija, dobra grafika se mogla i očekivati. Primjenjujući chiaroscuro efekt iliti kontrast između tame i svjetla dano je dovoljno prostora da se stvore lijepi vizualni detalji sjena koji vjerno dočaravaju slikarev ambijent.
Premda su podbacili prilikom prezentacije koherentne priče, Bloober Team se pokazao sposobnim za stvaranje iznimno dobre atmosfere.
S namjerom da kod igrača pobude onaj isti osjećaj psihodelije koji se već duboko ukorijenio u velikog artistu, kroz ranije spomenute anomalije u arhitekturi dizajneri će iskriviti vašu percepciju zbog čega ćete izgubiti kontrolu nad okolinom.
Isprva me taj vizualni trik oduševio, no tjeskoba koju je u početku izazivao prerasla je u frustraciju jer sam ostala lišena pune slobode istraživanja. Katkad bi se znalo desiti da neke sobe ostanu zaboravljene samo iz razloga što sam prerano zakoračila kroz vrata koja su me vodila bliže cilju, a svaki pokušaj povratka neslavno je završio. Međutim, najimpresivniji vizualni dio ove igre činila je radna prostorija koja se zajedno s policama knjiga i ostalim namještajem protezala visoko u nedogled prkoseći svim zakonima fizike.
Kao ljubiteljica horor videoigara i filmova istog žanra s vremenom sam postala imuna na jeftinu „jumpscare“ tehniku koja nije uspjela zaobići ni ovaj naslov. Iako je u početku obećavao s poštenim prepadima koji bi zbunili i one najhrabrije među nama, Layers of Fear se ubrzo pridružuje ekipi u Klišejlandu. Naglo zatvaranje vrata, situacije u kojima se predmeti odluče priljubiti uz suprotnu stranu sobe, buka koja dolazi iz susjedne prostorije u koju ste baš namjeravali ući, lutke, lutke koje razbijaju glavu o rešetke dječje kolijevke… dobro, ovo posljednje je nešto inovativno, no shvaćate što želim reći.
Imajući na umu da je ovo horor naslov koji počiva na gradnji raspoloženja i atmosfere živjela sam u zabludi vjerujući da moj umjetnik neće doživjeti poljubac smrti, jedino ako se sam ne odvaži na taj put, no izigravajući buntovnicu uvjerila sam se u suprotno. Nakon trećeg susreta s bijelom spodobom shvatila sam da nema smisla i dalje je provocirati jer slikar nije bio sposoban, bilo zbog alkohola koji kola njegovim krvotokom ili je samo obična kukavica, latiti se nekog oružja i završiti ovu agoniju. Ali je zato bio u stanju da tijekom bijega sruši neke predmete u potpunosti zanemarujući ovaj dodatak već ionako prevelikom neredu.
No ipak, igra me uspjela držati u napetosti sve do kraja i za to su prvenstveno zaslužni zvučni efekti. Ili bolje rečeno, izostanak istih. Zvuk grmljavine i tapkanja kiše, pa čak i zlokobni tonovi koji će vam u kritičnim situacijama praviti društvo pružat će vam tek toliko utjehe da zadržite srčani ritam u granicama normale. No kada ćete se naći u mračnim hodnicima kojima vlada zagrobna tišina, tek tada će se igra doista poigrati vašim živcima.
Layers of Fear predstavio je i puzzle elemente koji su ključni za prelazak ove igre obzirom da ćete rješavanjem jednostavnih zagonetaka za koje je dovoljno prozujati po sobi, interaktirati s određenim predmetima ili hodati u krug (doslovno), dobiti šest dijelova ljudskoga tijela koji su slikaru potrebni da dovrši svoje veliko umjetničko djelo.
Premda je kuća puna raznih umjetnina veliki majstora koje datiraju iz razdoblja renesanse pa sve do 20. stoljeća u kojem je slikar živio, najviše pažnje mi je privuklo ulje na platnu Henrya Fuselija iz koje je moguće izvući simboliku u kojoj se prepoznaje protagonist ove priče. Naime, u slučaju našeg artiste „Noćna mora“ simbolizira njegovu neispunjenu želju za završetkom Magnum Opusa za kojim toliko čezne, no nikako da ga uspije dohvatiti.
Ako namjeravate kupiti ovaj naslov preporučam vam da pričekate neki dobar popust prije nego što počnete brojiti otkucaje srca u minuti i otkrivati što je Edgar Allan Poe mislio kad je rekao da su „najstrašnija ona čudovišta koja se šunjaju u našim dušama.“
josipzg
28.02.2016 - 17:05Veliki minus je sto mislim da u toj igrici ne mozes poginuti ili te neko naganja nego se sve svodi sam na strah efektni nema nekih duhova i bica da mozes poginuti koliko sam vidio :/ zato i nije toliko strasna
Petra Rukav
@josipzg, 28.02.2016 - 20:57Nitko te neće proganjati, ali umrijeti možeš.
Garrus
28.02.2016 - 18:57Soma je remek djelo za Layers of Fear. Ne mogu se uopšte poredit.
tryon
@Garrus, 28.02.2016 - 21:08stvar je u tome da se nebi ni smjele uspoređivat. layers of fear je po meni točno ono što je trebao biti, sve više bi bilo previše
Garrus
28.02.2016 - 21:01Ne znam baš, meni je ispodprosječna, prejeftino mi je sve to,osim dobre vizuelne strane. Svako može pravit horor igre sa jump scareovima.
BoBD
28.02.2016 - 21:03Odlicna recenzija. Al bas me bode u oci ovaj dio kako si je Van Gogh, citiram “odrezao lijevi dio vlastitog uha”. Neka greska ili ja nisam upucen? Koliko ja znam odrezao si je dio lijevog uha..
BoBD
@BoBD, 29.02.2016 - 17:38Pa zbunjujuce je jer ne piše kojeg uha 🙁
BoBD
@BoBD, 29.02.2016 - 21:59Onda sam ja samo glup 🙁 to ionako nije bitno, svi znamo na sta se misli samo mi je upalo u oci 🙁
Hvala dobri covjece! 😀
Petra Rukav
@BoBD, 29.02.2016 - 22:10Izgleda da to ovisi o vlastitoj interpretaciji; no na koncu taj detalj je ionako irelevantan za ovu igru. 🙂
BoBD
@Petra Rukav, 01.03.2016 - 00:00To sam i rekao, sve 5! 😛
atom
28.02.2016 - 21:10E super što se tu i tamo nađe ovako neki manje hajpan naslov na hcl-u. Bilo bi super kada bi još češće recenzirali indie naslove tipa Crypt Of The Necrodancer ili Spelunky. Fali ono vrijeme kada je recenzentima bilo svejedno jeli igra poznata ili ne 🙂
FireGamesYT
28.02.2016 - 21:51Dobra je igra nije losa da svakako ima jeftine Jumpscarove i takodje developeri su malo siromasni sto se tice igra Recenziaj je inace dobra 😀
Sick Individual
29.02.2016 - 16:20@Petra koji je tvoj relationship status? 🙂
tryon
@Sick Individual, 29.02.2016 - 23:22ajme ne
Sick Individual
@tryon, 01.03.2016 - 00:02Izignorirala me na najjače 🙁
Petra Rukav
@Sick Individual, 02.03.2016 - 16:03The rock forgotten bides
Beneath the Greek word it hides
The first bird a piece of secret contains
And atbash within remains
Otkrij rješenje ove zagonetke pa ću ti reć’. 🙂
Sick Individual
@Petra Rukav, 03.03.2016 - 02:06Hmm malo sam se potrudil ali nisam baš daleko došal. Ipak pokušat ću jer to je jedino što mi se čini izgledno od svih mojih zaključaka..
Atlantida, odgovor je atlantida?
Petra Rukav
@Sick Individual, 03.03.2016 - 15:29Zanimljivo, ali nije točno.
Sick Individual
@Petra Rukav, 03.03.2016 - 16:18Ne znam onda, jako zagonetna zagonetka.. Ok nisam ispunio uvijet, neka status ostane tajna ali molim te reci mi barem riješenje zagonetke 🙂 ubija me sad to
Petra Rukav
@Sick Individual, 03.03.2016 - 23:47Gdje je satisfakcija u tome? Saznati rješenje, a da ga sam nisi otkrio.
No, da ti skratim muke, rješenje je Petra.
Sick Individual
@Petra Rukav, 04.03.2016 - 09:55Nema satisfakcije, ali nikad ne bih saznao, a baš me zanimalo. Nemam baš puno slobodnog vremena a kad imam nastojim ga što kvalitetnije iskoristit. Bez uvrede ali pokušat riješit ovu zagonetku mi baš i nije bilo u vrhu prioriteta, pokušao sam, malo istraživao ali nije išlo.. Sve u svemu kul zagonetka i riješenje. Ako si u vezi momak je sretnik 🙂
LiLDue
@Petra Rukav, 01.08.2016 - 14:41Riječ je o natpisu grčkoga grada koji se može otkriti koristeći atbaš.
MyWishIsToEndThisWorld
@Sick Individual, 02.03.2016 - 16:24Daj me nemoj 😀
krosis
01.03.2016 - 14:02Odlična igra….prvih 1h sam samo trčao bezveze po kući ne čitajući ništa…ali danas krećem s pravim prelaženjem…. :D…. “SPOILER u nastavku”….e da i slučajno sam naletio na BUG u igri….naime kada se nađete u jednom malom hodniku imat ćete 4-ro vrata ( lijevo, desno, naprijed i nazad), kroz samo jedna možete proći, ja sam krenuo na prema tim vratima…i ušao sam skroz malo u hodnik, no onda je tu bio jumpscare pa sam se refleksivno vratio nazad taj mali hodnik…i tu sam ostao zaglavljen jer su se vrata zaključala, a na ostala 3 izlaza je samo zid….ima par takvih situacija…pa pripazite jer ćete morati izać iz igre i uć ponovo…. 🙂
Smoolex
01.03.2016 - 19:26Dam si ruku da lik brije da je max ocjena 10, i da se boduje od 1-10.
Imperatos
02.03.2016 - 13:01Koja duboka recenzija,svaka čast. 😉
Knockout21
04.03.2016 - 23:54Igra nije loša, iako ja više preferiram igre sa težim zagonetkama, al ajd, može i ova proć. Ipak, mene je najviše oduševila sama recenzija, sve pohvale gospodični Petri, svaka čast! 🙂
gamerBro
06.03.2016 - 17:41igrica je zanimljiva do JAJA …..hahahaha…..malo se šalim
šta mislite usred noći sami u sobi igrate tu igricu…..
mislim da to nije dobra ideja hehe
Ciri of Rivia
16.10.2017 - 22:04Jeftina horor prica sa dobrom grafikom. Od mene 64.