Nakon dvije igre otvorenog svijeta i radnje koja se drži ozbiljnijeg tona, stigao nam je ponešto drugačiji Horizon naslov. Nije to samo zbog Lego kockica, što se može pretpostaviti iz samog naziva igre, nego je kod LEGO Horizon Adventuresa u pitanju drugačija struktura avanture kao i način prezentacije same radnje. Tako se LEGO Horizon Adventures bazira na priči koju smo vidjeli u Zero Dawn igri, samo je to ovdje prikazano na pojednostavljen način, uz puno humorističnog dijaloga. Ne samo kod naših protagonista nego i kod njihovih protivnika.

Ovakav pristup prezentaciji priče je sasvim očekivan jer je Horizon Adventures namijenjen  mlađim lovcima na robotske životinje, a ozbiljniju tematiku je lakše probaviti uz dobar humor. Čak se i kod starijih igrača bez problema može pojaviti osmijeh na licu kad se vidi koliko su likovi simpatično blesavi. Od glavne junakinje Aloy koja je ovdje pričljivija i opuštenija, preko Sylensa koji je postao DJ, pa sve do Erenda i njegove opsesije krafnama. Čak je i narator simpatičan sa svojim doskočicama te se vidi koliko je truda uloženo u što zabavniji prikaz potencijalne propasti svijeta.

Koliko god da su glasovni glumci odradili kvalitetan posao, ekipa zadužena za izgradnju svijeta u kockastom obliku također zaslužuje pohvale za svoj rad. Iako Aloy i društvo ovdje ne istražuju otvoreni svijet nego se kreću kroz linearne razine, one su zbilja kvalitetno oživljene kroz različite detalje. Bilo da su u pitanju ostaci iz prijašnjeg vremena ili flora i fauna novoga svijeta, zgodnih detalja ima sasvim dovoljno. Zapravo je šteta što LEGO Horizon Adventures nema više istraživanja unutar svojih razina. Osim usputnog otvaranja škrinja ili izgradnje mini strukture za dodatne kockice, nema se puno drugih stvari za vidjeti, a da one pridonose samom iskustvu gameplaya.

Glavna točka u igri je selo Mother’s Heart odakle se kreće u avanture. Kako se napreduje kroz radnju, otvaraju se novi dijelovi sela i područja za izgradnju, proširuje se postava igrivih likova te se odlazi u nova okruženja u kojima protivnici nisu samo robotske životinje nego i štovatelji Sunca. Srećom pa je borba protiv ljudskih protivnika ovdje ipak zabavnija nego što je to bilo u Zero Dawnu. Ako ništa drugo, nema zamornog čišćenja kampova te je moguće podići protivnika iznad glave i baciti ga na drugog.

Sami segment borbe zadržava osnovne ideje iz Horizon igara, ali je isto tako pojednostavljen za mlađu publiku. Focus se i dalje služi za skeniranje slabih točaka kod robotskih protivnika, no ciljanje je sad manje zahtjevnije nego u glavnom Horizonu. Dovoljno je usmjeriti oružje dok zasvijetli željeno mjesto za pogoditi. No, to ne znači kako je izgubljen sav izazov unutar igre. Protivnici i dalje mogu biti opasni, pogotovo kad ih se nekoliko nakupi na ekranu.

U avanturi uz Aloy sudjeluju Varl, Teersa i Erend. Može ih kontrolirati AI ili drugi igrač ako uskoči u igru lokalno ili putem interneta. Svaki lik ima svoj tip oružja koje se može “nadograditi”, ali nadogradnje uvijek dolaze nasumično. Naša heroina Aloy uz obične strijele može još pokupiti vatrene, ledene ili strujne strijele. Varl koristi koplje, Erend čekić, a Teersa baca bombe. Ako vam strijele postanu malo dosadne, uvijek se možete prebaciti na drugog lika s drugim oružjem.

Na terenu se mogu pokupiti i nasumične naprave za pomoć u borbi. Jedna od njih je hotdog štand iz kojeg iskaču bombe. Tu su i štit za odbijanje projektila, dron s elementarnim napadima pa i gravitacijska bomba za usisavanje protivnika. Riječ je o pomagalima koja ne ostavljaju dojam bespotrebnosti nego stvarno imaju svoju funkciju kad situacija postane užarena.

Nakon što uklonite sve opasnosti, vaši heroji skupljaju i iskustvene bodove. To obično vodi prema povećanju zdravlja, nanosi se više štete protivnicima i slično. Osim poboljšanja koja su vezane specifično za likove, svi oni dijele i zajedničko stablo vještina koje se otključavaju trošenjem kockica. Ovo je dobra odluka, jer ako se neki od likova ne koristi tijekom spašavanja svijeta pa ostane na nižem levelu, to ne znači kako je značajno slabiji od ostatka ekipe.

LEGO Horizon Adventures često se bazira na arenama s protivnicima, dok sami okoliši nemaju previše raznolikosti kad su u pitanju platformerski segmenti. Ostavlja se dojam kako se dosta toga ponavlja i nema nikakve kompleksnosti. Barem ne kod standardnih levela. Malo je to bolje razrađeno u levelima robotskih tvornica te je šteta što se to ne prenosi i na ostatak igre. Pogotovo jer ne postoji nikakva kazna ako se padne u provaliju pa je to moglo biti izazovnije smišljeno čak i za mlađu publiku. Ako ništa, razine u kojima se treba popeti na Tallnecka su nešto bolji primjer platformerskog segmenta.

Povratak iz avanture natrag u selo znači skupljanje žutih kockica kojima se otključavaju novi kostimi i dekoracije. Ovdje ima svega i svačega jer ponuda nije ograničena na svijet Horizona nego ima dijelova iz Lego Cityja, Ninjagoa, itd. Iako je taj element simpatičan na svoju ruku zbog vizualnog karaktera, funkcionalno nije baš nešto što će se pamtiti. Naime, tematske građevine koje se postave nemaju neku svrhu. Zanimljivo je za vidjeti kad se žitelja sela baci na raketu pa ona odleti s njime ili se sami ispucate iz cirkuskog topa, ali to su samo jednokratni štosovi.

Općenito igri fali sporednog sadržaja. Ako bi se gledalo striktno tehnički, takvog sadržaja u ovoj igri skoro pa ni nema. Po završetku jednog levela, otvara se mogućnost lova korumpiranih protivnika koji su malo veći izazov. Nakon što njih počistite, dobijete slobodni način prolaska kroz to okruženje. Takozvana ekspedicija traje nešto duže nego što su to standardne razine, a služi samo za skupljanje iskustva i kockica za otključavanje stvari, bez novih zadataka i obaveze da ju se završi do kraja.

Jedino bi se kao sporedne stvari možda moglo okarakterizirati zadatke koje vam daju žitelji Mother’s Hearta. Primjerice, dobijete zadatak izgraditi određenu građevinu, završiti razinu u tom i tom kostimu, pobijediti određeni broj protivnika na ovaj ili onaj način. Čista klasika koja ne izlazi izvan granica strukture igre. Tu bi netko mogao biti malo razočaran jer kad se završi inače kratka priča u trajanju nekih 8-9 sati, nema pravog razloga za nastaviti lov na robotske protivnike.

Unatoč tome, LEGO Horizon Adventures je osvježenje u serijalu robotske postapokalipse, ne samo zbog prepoznatljivih kockica nego i načina prezentacije radnje. Ovo je dobar pokazatelj da serijal ne mora biti potpuno otvorenog svijeta, a da i dalje bude interesantan. Pogotovo jer na ovaj način i mlađi igrači imaju prilike vidjeti šarolike protivnike koji su u kockastom izdanju jednako zanimljivi, ali malo manje opasniji nego u druge dvije igre.

Uz solidne temelje koji su postavljeni LEGO Horizon Adventuresom, Aloy ima potencijal za neke potpuno nove avanture koje se ne moraju temeljiti na već ispričanim pričama. Ponekad jednostavniji gameplay ima sličnu čar kao i naslov koji je poslužio za predložak, što je ovdje dobro demonstrirano. Nije uvijek potrebno imati igru koja se razvuče u sagu, nekad je zabava najslađa kad je za jedno popodne.