U pradavna vremena, sada već dobrano prekrivena debelim slojem prašine, jedan veliki kreativac (i još veći hvalisavac) po imenu Peter Molyneux iznjedrio je prvu videoigru tzv. god (pod)žanra, nazvavši ju pritom Populous. Osam godina kasnije, Molyneux je, ovoga puta namijenivši igraču ulogu demonskog upravitelja tamnice – navedeni (pod)žanr obogatio videoigrom Dungeon Keeper, koja se također pokazala izrazito popularnom i komercijalno uspješnom.

Dapače, Dungeon Keeper pokazao se toliko utjecajnim da su ga tijekom godina pokušali imitirati mnogi (Dungeons, Evil Genius, Ghost Master, War For the Overworld…), uključujući i ekipu iz Artefacts Studija, a koja nam je pripremila igru čiji naziv naprosto klizi s jezika: Nihil… Nahul… Nahal… Naheulbeuk’s Dungeon Master!

Misli sva’ko da je meni lako

Ako ste ikada mislili da je upravljanje tamnicom  +mačji kašalj, bit će dovoljno da nakratko porazgovarate s Reivaxom – simpatičnim polugoblinom koji se naivno javio na oglas za posao (mjesto upravitelja) zlog čarobnjaka Zangdara te se tako neočekivano našao u neobranom grožđu. Naime, Reivax (tj. vi kao igrač) ubrzo će naučiti da tamnicu baš i nije tako jednostavno voditi.

Kao prvo, sam zamak zasigurno je jedan od najneuglednijih u cijeloj zemlji Fangh, a što znači da ćete trebati zasukati rukave i uložiti jako puno truda prije nego što dotični počne izgledati na nešto. Kao drugo, tu je i netom spomenuti prgavi, škrti i vječito namrgođeni gazda Zangdar koji će vam svako malo dolaziti s nekim neprovedivim idejama koje je vidio u jednom od onih bezbrojnih časopisa o uređenju doma. Kao treće, ako ste možda pretpostavili da je barem tamnicu moguće voditi onako kako se njenom vlasniku prohtije, grdno ste se prevarili jer tu je Fanško udruženje vlasnika tamnica – regulatorno tijelo sumnjivih nakana, a koje će budnim okom paziti na to da se dotičnom upravlja sukladno njihovim suludim propisima.

Tu je zatim i nezaobilazni problem likvidnosti. Novca će nekako uvijek biti premalo pa će se tako (doslovno) siroti Reivax morati domisliti kako ga se domoći. Možda ušminkavanjem krčme kako bi se udovoljilo istančanom ukusu izbirljive klijentele, odnosno podizanjem njenog rejtinga na prikladno nazvanom Tripe Adviseru? Ili izgradnjom radionica te prodajom raznoraznih vrijednih rukotvorina poput oružja, alata te nekih drugih… resursa? Ili unosnim pohodima po okolnim zamcima, a koji bi za posljedicu mogli imati osvetničke uzvratne pohode na vaš zamak? Ili možda kombinacijom svega navedenoga?

Konačno, tu su i sami žitelji – šarolika nakupina ljudi i klasičnih fantazijskih rasa (orkovi, goblini, patuljci, vilenjaci, drowovi…) kojima nikada ništa neće biti po volji. Osim što se neke od rasa međusobno nikako neće podnositi (vilenjaci su, primjerice, veliki čistunci, dok se orkovi i goblini ne mogu zasititi nečistoća svake vrste), banda će svako malo imati neke svoje prohtjeve. Jednima će hrana u kantini biti previše bezukusna (ili previše mesnata ili previše vegetarijanska), drugima neće biti dovoljno tuš-kabina i toaleta, treći će se žaliti na slabu ponudu zabavnog sadržaja u prostoriji za razonodu, četvrti će frknuti nosom na vaš odabir dekoracija… Bitangama, vjerovali ili ne, neće biti dovoljno ni to što u toliko teškoj ekonomskoj situaciji imaju siguran posao (doduše, s visokom stopom smrtnosti na radnom mjestu) već će za svoj rad još htjeti biti i plaćeni, pa će tako svako malo organizirati štrajk!

A tu su i patuljci – kako da ne spomenemo te oniske gnjavatore pretjerano sklone sindikaliziranju koje apsolutno nitko neće podnositi? Kako da ne spomenemo patuljke koji će zahtijevati posebno male stolice i stolove, posebno male krevete, posebno pripravljenu medovaču i tako dalje te koje ćete stoga biti podosta skloni žrtvovati, tj. poslati demonu koji se skućio na jednom od viših katova (srećom, ne može koristiti stepenice).

Simpatično, ali ne i zarazno

Premda sve ovo zvuči dobro kad se ukratko prepriča i ima nemalu dozu šarma u prezentaciji – što više vremena provedete družeći se s ovom igrom, to ćete više početi primjećivati njegove nedostatke. Ova opaska prvenstveno je usmjerena na sam gameplay, a koji je, zapravo, poprilično površan.

Do svojih minionsa kao pokretačke snage čitave tamnice tako neće previše mariti. Iako je svaka od prisutnih rasa obilježena nekim svojim osobinama te iako svaki zaposlenik tehnički posjeduje i neke dodatne jedinstvene osobine, svi će se oni pokazati i više nego lako zamjenjivima. Ako neki od njih slučajno strada pod naletima neprijatelja ili da otkaz nezadovoljan radnim uvjetima sljedećeg će tjedna ionako ili doći njegova zamjena ili ćete zaposliti drugoga, dok štrajkove, pak, možete slobodno zanemariti i samo pričekati da prođu jer nekih prevelikih posljedica neće biti. Uz to, minionse nećete moći ni kontrolirati (npr. “baciti” ih tik do neprijatelja ili na njihovo radno mjesto) ili “disciplinirati” kao u Dungeon Keeperu, niti im, recimo, narediti da se drže određenog kata.

Glavobolje će vam također zadavati i AI, tj. loš pathfinding zbog kojeg će vam se tijekom igranja nemalo puta dogoditi da je neki zaposlenik nezadovoljan time što ne može pristupiti, primjerice, toaletu, a koji se nalazi tik do njega. Osim toga, problem će predstavljati kraj svakog desetodnevnog radnog tjedna kada će svi zaposlenici u isti čas doći po svoju plaću pa će, nezadovoljni brzinom isplate, počesto dati otkaz iako će stričeka na šalteru biti i više nego dovoljno.

Mehanika reputacije, kao jedna od ključnih, svodi se pak na mahnito ukrašavanje zamki bez ikakvog reda i smisla kako biste uspjeli otključati nove predmete za svoje prostorije, a ovo vrijedi i za Tripe Adviser koji se ustvari svodi na istu mehaniku samo drugačijeg naziva.

Prostorije koje ćete moći graditi u svojoj tamnici raznovrsne su (knjižnica, zatvor, kantina, kupaonica, kuhinja, krčma…) te će vam se na prvi pogled učiniti kako ih ima dovoljno, no, s obzirom na to da ćete dodatne katove otključavati nesmiljenom brzinom, ubrzo će vam se dogoditi da bezrazložno “poduplavate” iste prostorije ne biste li nečime ispunili katove. Nadalje, krčma kao glavni izvor prihoda nedovoljno je mehanički razrađena, pa tako, primjerice, nećete moći postavljati cijene pićima koje prodajete ili na bilo koji drugi način utjecati na to kakvu klijentelu privlačite.

Napokon, navale avanturista kao najuzbudljiviji segment NDM-a, s obzirom na to da dotični mogu upasti na mali milijun mjesta, bit će previše nasumične te na taj način dokinuti mogućnost organiziranja adekvatne obrane, dok se zamke vjerojatno nećete usuditi postavljati kako ih slučajno ne bi aktivirao netko od vaših zaposlenika…

Naheulbeuk’s Dungeon Master ima i nekih svojih kvaliteta poput (većinom) pogođenog humora, vrckastih likova, dobre glasovne glume i glazbe i specifične atmosfere, ali manjak sadržaja te nedorečenost na razini gameplaya ipak ju na kraju čine igrom na koju ćete teško utrošiti desetke sati svoga života. Stoga, ako vam se baš jako igra nešto u ovom stilu, toplo bismo vam preporučili neke u uvodu već spomenute te osjetno zabavnije naslove – prastari Dungeon Keeper 2 ili War For the Overworld.