Observer pripada kategoriji onih igara koje više intrigiraju nego što zabavljaju. Riječ je o avanturi iz prvog lica smještenoj u blisku budućnost, točnije 2084. godinu u kojoj čovječanstvo nema mnogo razloga za veselje. Svijetom vlada jedna korporacija, a ljudi pate zbog posljedica transhumanizma, ovisnosti o holografskim sadržajima i sveopće degradacije života. U toj kaljuži beznađa igrač preuzima ulogu Daniela Lazarskog, tzv. Observera – licenciranog „policajca“ koji ima dopuštenje hakirati tuđi um, odnosno ući nekome u glavu.

Lazarski je u potrazi za svojim sinom, a trag do njega vodi kroz sumnjiv splet okolnosti tijekom kojih se dogodi nekoliko ubojstava. Istražujući umove žrtava, Lazarski se pomalo gubi u čitavoj istrazi jer ni sam nije načisto sa svojim mozgom. Taj zaplet možda nije posve originalan jer smo u tuđe glave uskakali još u Psychonautsu, a ako ste gledali Ghost in the Shell onda će vam Observer djelovati kao jedan veliki deja vu.

Ipak, to ne umanjuje vrijednost onoga što igra uspijeva ostvariti. Priča joj pravilno balansira na razmeđu zagonetnog i očekivanog. Svako poglavlje igraču daje taman toliko mrvica da si posloži neku informaciju s kojom se primiče bliže sastavljanju čitave slike – što se to uopće u igri događa. U takvom pristupu nema baš mnogo mjesta za dublju razradu likova, ali Observer vam vješto drži pozornost na trenutnim zbivanjima. Najbolje se to vidi na dionicama kada istražujete tuđe umove. Tada se prizori izmjenjuju i miješaju vrlo brzo, ali u svakom vidite nešto zanimljivo i idete prema odgovoru na pitanje koje vas „svrbi“.

Observer vam vješto drži pozornost na trenutnim zbivanjima i nema usporavanja koja bi vas izbacila iz takta.

Iako to zvuči zabavno, Observer je zapravo dosta siromašan po samom gameplayju. Spomenute dionice hakiranja tuđeg uma dizajnirane su maštovito, samo što je većina mašte otišla na vizualno dočaravanje rovanja po tuđim sjećanjima kroz različite distorzije slike. Vrlo je malo ideja u samim zagonetkama ili elementima preživljavanja. Observer je po opisu horor igra, s tim da ćete se u njoj osjećati ugroženo u svega nekoliko navrata koje možete nabrojati na prste jedne ruke. A i ti slučajevi kada vas protivnik ganja uglavnom su skriptirani i gotovi za svega nekoliko sekundi.

No, Observer je zato neugodan na druge načine. Ugođaj ove igre je uvjerljivo njezin najbolji dio. Cijelo vrijeme ste u nekakvom oronulom okolišu, provlačite se kroz uske hodnike i halucinirate da su po njima razbacane kojekakve krvavice. Stanari s kojima komunicirate preko zatvorenih vrata mahom su histerični, depresivni i nedorečeni. U zgradi nailazite na strahote kakve biste i očekivali na takvoj sumnjivoj lokaciji; slučajeve poput dilanja droge, ilegalnih operacija, trgovine ljudima i sl.

Cijelo vrijeme ste u nekakvom oronulom okolišu, provlačite se kroz uske hodnike i halucinirate da su po njima razbacane kojekakve krvavice.

Naravno, nije takav dizajn sasvim slučajan. Radi se o igri nezavisne produkcije i ograničenog budžeta, a to se primijeti na statičnom i zatvorenom okolišu, jako malom broju likova te u vrlo jednostavnim mehanikama gameplayja. Nema ovdje fizikalnog modela na koji bi se igra oslonila, nema interaktivnog skrivanja, a svaki intimni susret s neprijateljem je instantni game over. Kroz tuđe se umove uglavnom šećete po linearnoj putanji, a detektivsko skeniranje je samo to – skeniranje. Ne očekujte nekakvu rekonstrukciju scene ala Ethan Carter ili Telltaleov Batman.

Dobra je stvar što se ništa od navedenoga ne mora nužno uzeti kao prigovor. Observer svoje slabosti efikasno koristi u druge svrhe. Primjerice, zatvoreni prostori pogoduju klaustrofobičnom ugođaju, izostanak likova ide u prilog dočaravanju otuđenosti, a jednostavan gameplay drži igru dovoljno dinamičnom da nema usporavanja koja bi igrača izbacila iz takta. Observer je igra koja ne pokušava biti više od onoga što može ponuditi, a fokusiranost na atmosferu je pun pogodak.

Mogli bismo diskutirati o tome je li ova igra mogla biti zabavnija i uz tu usredotočenost prema ugođaju. Odgovor je vjerojatno potvrdan, ali mislim da to nije poanta Observera. Ako želite zabavu u cyberpunku imate Deus Ex. Ako želite veliki otvoreni svijet cyberpunk tematike, čekajte Cyberpunk 2074. Naposljetku, ako pak želite intrigantnu priču u trajanju od nekih sedam sati, ili avanturu u kojoj se ne trebate opterećivati RPG ili survival elementima, bacite pogled na tog Observera.